Otkako postoji čovjek, postoji i moda. Ne u onome smislu u kojemu je mi znamo danas, već u smislu odjevnih predmeta koji zaštićuju naše tijelo od vanjskih utjecaja. Ako vas zanima kako su moda i odjeća izgledale tijekom povijesti, zavirite dalje u članak.

Egipat

O životu Egipćana poznato nam je mnogo zahvaljujući povijesnim, arheološkim istraživanjima, dok nam je o odjeći Egipćanki poznato sa egipatskih zidnih freski u grobnicama i svetištima. Žene, obično prikazivane svjetlijim bojama, nosile su jednostavne haljine koje su bile načinjene od lana te rijetko od vune. Jedna prosječna egipatska haljina bila je vrlo jednostavna. Bila je načinjena od pravokutnog komada lanene tkanine, jednom presavijene na mjestu gdje se krajevi tkanine sastaju. Pretpostavlja se da je haljina sezala tik do gležnjeva, ali da je, po nekim špekulacijama, ostavljala grudi izloženima, no ipak su dvije naramenice sprječavale haljinu da pada. Neki tvrde kako su haljine na freskama proizvod mašte slikara dok su u stvarnom životu one pokrivale grudi, točnije, naramenice haljine su bile dovoljno široke da pokriju ženine grudi. Još jedna vrsta haljine koje su poznavale Egipćanke bila je načinjena od dva pravokutna komada tkanine koji su bili zašiveni na jednoj kraćoj strani, ostavljajući otvor za glavu. Takve haljine su se dalje povezivale u struku ili ispod grudi, a postale su ”in” u Novom Kraljevstvu. U Novome Kraljevstvu, još je jedna vrsta haljine postala popularna, ali samo među pripadnicama visoke klase. Haljina se vezivala na kompliciraniji način, a nazivala se suri. Egipćanke su svoje haljine ukrašavale različitim perlicama i perjem, a dužina haljine je označavala klasni status žene.

Ono što je egipatskom narodu bilo vrlo važno jest nakit. Izrađivali su ga od srebra, zlata, dragog kamenja i različitih perlica. Nakit je bio često težak i raskošan, a nije bilo osobe u drevnom Egiptu koja nije nosila nakit. Siromašniji Egipćani su koristili kamenčiće umjesto srebra i zlata. Osim narukvica, prstenja i naušnica Egipćani su nosili gorgerin, metalni disk koji se nosio oko vrata na prsima te je pričvršćen sa stražnje strane vrata.

Grčka

U Grčkoj počinje i pravi boom kada je u pitanju moda i haljine. Javljaju se nove vrste haljina te postaju sve više drapirane, a javljaju se i uzorci na tkaninama. Najbolji primjeri haljina, odnosno, odjevnih predmeta ukomponirani su na nekim od najpoznatijih grčkih statua. Peplos kora, nazvana je upravo po tome što nosi peplos, haljinu načinjenu od pravokutne tkanine omotanu oko žene te pričvršćenu na oba ramena iglom, dok je višak materijala slobodno padao poput maloga plašta. Igle kojima se peplos pričvršćivao bile su isprva igle kojima je glava ukrašena, dok su u kasnijim razdobljima zamijenjene fibulama ili broševima.  Jedna od najljepših statua helenističkog razdoblja, Nika sa Samotrake, odjevena je u još jednu vrstu grčke haljine, odnosno, kiton. Kiton je bio univerzalan komad odjeće, a jednako su ga nosili i muškarci i žene. Kiton je postao ”in” tijekom 5. st. pr. Kr., nakon invazije Perzijanaca, a osmislili su ga Dorani. Dorski je kiton razvijen iz peplosa te se od njega razlikuje samo po veličini, naime, dorski je kiton puno većih dimenzija nego peplos. Najčešće je bio nošen na području Atike i Korinta. Preko kitona se najčešće nosio himation, te je on služio kao plašt. Himation je bio sačinjen od teže draperije, no kasnije s dolaskom lakših materijala posao je sve duži te se počeo upotrebljavati kao svakodnevi odjevni predmet. Himation kao takav je nastavio postojati sve do bizantskog doba.

Za razliku od Egipćana, Grcima su boje odjeće predstavljale veliku važnost. Boje su u Grčkoj, naime, bile simbolične. Homer u svojoj Ilijadi opisuje kako Tetida nosi tamnoplavi veo zbog toga što zna da će njezin sin Ahilej umrijeti te stoga tamnoplava boja predstavlja tugu. U ranijim su razdobljima Grci najviše koristili tamne poje poput ljubičaste, zelene i sive, no nakon 4. st. pr. Kr. počeli su nositi svjetlije i življe boje.

Rim

Najpoznatiji odjevni predmet rimskog razdoblja je toga, no nju su većinom nosili samo muškarci. U počecima su je nosile i žene, ali je su je kasnije počele nositi samo prostitutke i žene s lošom reputacijom, a obične su žene počele nositi tunike preko kojih su se nosile stole. Stola je bila tkanina koju su udane žene nosile preko tunike te su je stezale u struku ili je pričvršćivale na ramenu s brošem.  U rimskom su razdoblju tunike nosili i muškarci, a razlika između muške i ženske tunike je bila u tome što su rukavi ženske tunike bili pričvršćeni kopčama. Kako bi upotpunile outfit, Rimljanke su, u doba Rane Repubile, preko stole još nosile i ricinium, jednostavan plašt kojeg su prebacivale preko ramena. Ricinium je kasnije zamijenjen s pallom, drapiranim plaštom koji nije imao određene dimenzije i veličinu. Bogate su Rimljanke, naravno, nosile odjeću od puno luksuznijih materijala kao što su svila i muslin. Što se tiče obuće, Rimljanke su nosile sandale slične onima kakve su nosili muškarci, ali su one bile načinjene od puno finije kože.

Ono što je posebno zanimljivo kod Rimljanki jest činjenica da su bojale kosu te su puno vremena provodile njegujući ju. Najčešće su bojale kosu u zlaćano crvenu ili crnu, a u tadašnjim frizerskim salonima upotrebljavali su i sprave za kovrčanje kose te su upotrebljavali različite preparate za brži rast kose i sl. Već sam u svome članku o kozmetici kroz povijest spomenula kako su boje u tadašnje vrijeme bile vrlo otrovne i često je rezultat bojanja završavao ćelavošću pa su Rimljanke koristile i perike.

Zanima li vas povijest mode? Jeste li znali nešto odjeći spomenutih razdoblja?