Svim zaljubljenim Šminkericama želimo sretno Valentinovo, a za ostale imamo iznenađenje! Kako ne biste pomislile da nismo mislile i na vas, naše čitateljice slomljenih srca, solerice ili pak one koje baš uživaju u svojem single statusu, pripremile smo nešto za vas.
Essence je nedavno u svoju ponudu uvrstio i toaletne vode u četiri zanosna mirisa inspirirana emocijama pod motom “Odaberite svoje raspoloženje”:
Like a trip to New York
Uzbudljiv i zanimljiv poput kratkog puta s najboljom frendicom. Soho, Times square, 5th avenue. Big apple nas oduševljava! Veseo, voćan i urban, ovaj miris te stavlja u sjajno raspoloženje!
- Baza: cedar, bijelo drvo, ambra
- Srce: ruža, anđeoska truba
- Glava: kardamom, korica grejpa, brusnica, elemi
Like a new love
Strast, uzbuđenje, poput ljubavi – jednostavno predivno. Cvjetan, romantičan i moderan, ovaj miris daje ti osjećaj leptirića u trbuhu. Volim biti zaljubljena!
- Baza: kava, čokolada, vanilija, mošus
- Srce: duhovska ruža, ruža, breskva, zumbul
- Glava: mandarina, grejp, elemi, papar
Like a day in a candy shop
Ovaj cvjetni, osvježavajući i u isto vrijeme senzualni miris je za one koje sanjaju provesti dan u trgovini slatkiša. Sladak, senzualan, predivan!
- Baza: vanilija, tonka, mošus
- Srce: jorgovan, heliotrop, jasmin
- Glava: breskva, orhideja
Like a girl’s night out
Osjećaj je ponovljen: prošle noć s curama – plesale smo cijelu noć, smijale se i imale obilje zabave. Ovaj voćni, ubzudljivi i svjetlucavi miris je lud poput subotnjeg izlaska cura.
- Baza: vetiver, vanilija, mošus
- Srce: ruža, breskva, magnolija, cvijet mandarine
- Glava: elemi, žuta mandarina, goji bobice, liči
Toaletne vode dolaze u slatkim pakiranjima od 50 ml (preporučena maloprodajna cijena 59,90 kn, Kozmo drogerije), a mi smo odlučile dvije (ne)sretnice 
iznenaditi s po jednom bočicom emocija iz Essence – Like a girl’s Night out i Like a new love.
Što trebate učiniti? Do nedjelje, 17.veljače, u 20:00 sati nam u komentarima pišite svoje ljubavne nezgode – najgore ulete, najsmješnije spojeve, najnespretnije ljubavne zgode. Dvije najzanimljivije pričice nagradit ćemo ovim mirišljavim poklončićima.
Sretno
UPDATE: Dobitnice toaletnih voda su Lana Gugić i Dragica Vesna Piljic, molimo da nam jave svoje podatke na info@sminkerica.com – čestitke!
Bila sam vani sa prijateljicama u disku malo se opustiti .Nakon nekog vremena postalo mi je malo zagušljivo od dima pa sam odlucila na trenutak izaci van na zrak . Iza mene za nekoliko trenutaka se pojavio jedan dečko malo mladji od mene po mojoj procjeni i tik do mene se ispovračao ,da bi nakon toga podignuo glavu ,nasmjesio se i pitao me za broj .Naravno ostala sam šokirana i pobjegla natrag u disko .Danima sam se smijala tom uletu .
Jednom prilikom je u autobusu frajer sjeo kraj mene, i pita me onako, hladnokrvno. “Gdje ti je papirić?” Ja onako, sva začuđena, nije mi ništa jasno. “Koji papirić?” A on mi odgovorio sa najslađim smiješkom ikada. “Onaj iz kojeg si ispala, bombončiću!”
Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
omg ahahaha, fora s fejsa
Ne znam otkuda mu to, ali mene je definitivno oborio s nogu
pre! :*
Preko starog prijatelja,dogovorila sam date sa jednim nepoznatim dečkom.
Rekli su da je simpa,zgodan,bla,bla i opisali mi ga kako izgleda.Napomenuli su mi da ima zelenu jaknu i da će me čekati na Trgu Bana Jelačića u 18 sati,ispod sata.
Sva zrihtana i nervozna,naravno malo sam i kasnila,došla sam pod sat i vidjela dečkića…wooow..mrak je izgledao,baš onako kako su mi ga opisali.Čekao me zgodan,sportaš,zelena jakna,hihhihi.
Uglavnom,pogledala sam ga,nasmijala se,došla do njega..nasmijao se i on meni..dala sam mu ruku i rekla : “e bok,drago mi je,ja sam Lana..oprosti šta si me čekao..(zaboravila sam njegovo ime,iako mi ga je tada rekao,nisam skužila da nešta nije baš kako treba) rekla sam “idemo tu u kavanu na kavu” .
Dečko me malo čudno gledao,nešta razmišljao…i rekao ok,ajmo
Sjeli smo se na kavu,počeli razgovarati,da bih ja iz kavane pogledala prema satu i vidjela dečka u zelenoj jakni,koji duže vrijeme tamo stoji….malo sam se zamislila i skužila da sam ja sa krivim dečkom na kavi. AJMEEEE SRAMAAA!!!! Uletila sam tipu,nepoznatom,pozvala ga na kavu..krivog dečka,a jadniček sa kojim sam imala dogovor čekao je neko vrijeme i otišao.
Sreća u nesreči je da dečko,krivi, ispao je onaj pravi…proveli smo nekoliko krasnih godina skupa. To je bila ljubav mog života,kojeg sam “greškom” upoznala
Pa ovo je prekrasno! :*
Predivno je
Već znamo kome ide jedna nagrada,zaluženo . :*
Ovo zasluzuje nagradu..prekrasna priča
Subota u Rijeci, na Karolini, rani jutarnji sati…
-“Malaa, di ti je papirić??”
– “?? Papirić?”
– “Pa onaj iz kojeg si ispala, bombončiću!”
Hard core
Bilo je to prije 50 godina. Jedan dečko iz mojeg sela bio je strašno zaljubljen u mene. Svi su znali za tu njegovu ljubav. Bio je jako sramežljiv i nikako da skupi hrabrost prići mi. Jednog dana ipak je odlučio i onako smušen kakav je bio polako je krenuo prema meni. Pogledi mojih prijateljica bili su uprti u njega i bilo mu je još teže. Došao je do mene, ruke su mu se jako tresle, htio mi je nešto reći i onda se jako zagrcnuo, ponestalo mu je zraka, pa je dežurni učitelj trebao reagirati. Primio ga je, okrenuo naopačke i tako mu pomogaoda dođe do zraka. U toj brzini slučajno mu je skinuo hlaće i gaće. Možete si misliti kako mu je bilo. Bilo mi je jako žao. Nakon par godina taj smušenjak mi je postao suprug. I živjeli smo jako dobro dok nas smrt nije rastavila.
Bilo je to na jednoj seoskoj zabavi. S tim deckom sam bila 3 godine on-off, ali nitko od ukućana nije znao za njega. Naime, bila sam na toj “zabavi” sa roditeljima, sestrom i još dva rođaka. Stajala sam pored stola dok su mama i sestra sjedile za stolom i nešto pričale. Odjednom se netko stvorio iza mene i zagrlio me. Ne moram opisivat mamim izraz lica kad je vidjela (a sestra se podrugljivo smijala). Kad sam mu rekla da su mi sestra i mama za stolom me pustio i upoznao se sa njima. Mama mu je nešto šapnula (na moju veliku žalost) i nas dvoje smo nakon toga otišli plesat i popričat jer se nismo vidjeli neko vrijeme. Kad sam ga pitala što mu je mama rekla, u početku mi nije htio reći, ali kasnije je posustao. Rekla mu je: “pazi što radiš jer te inače zadavi”. To je bio jedan od onih trenutaka kada želiš da te zemlja proguta.
Pa kad pogledam unatrag, sve moje ljubavne priče bile su nezgodne, ali kako je jedna posebno smiješna, a istovremeno i strašna, nju prepričavam svima.. Vjerujem da će se prenositi s koljena na koljeno jednog dana
Dakle, priča ide ovako.. Ja – srednjoškolka, nesretno zaljubljena u nekog tipa koji me ne ferma. On – stariji od mene, u društvu meni ok ljudi. Kako je on mene prvi uočio, raspitao se o meni, nabavio broj, javio se.. Ja i dalje ne znam o kome se radi. Moje lude frendice me uvjeravaju kako je drag, divan, slatko priča.. I odlučim ja izaći s njim. Prvo sam morala biti sigurna da je to on, pa sam povela frendicu koja ga je prepoznala. Čim sam sjela u auto ispričao se što mu je tako jadan i star auto.. a mene briga. Onda, od svih super mjesta u gradu, on mene odvede u kavanu za babce. E, onda je počelo masiranje. Čime se bavim? Kako to da ne kuham? Kako se ja mislim udati? Kako to da imam mačku? Kako moji dopuste da ju držim u kući? I još hrpa drugih pitanja. Gledam na sat, pijem onu glupu mineralnu, ona pije mene. A frajer uživa i ne staje.. Hoćeš još nešto popiti? – pita me. Ma ne bih.. ne mogu! – i samo mislim na to kako ću razbiti frendice koje su me uspjele nagovoriti da odem ikud s njim.
Na kraju je brondao kako mu je žao što idem na more – (da, baš je tragedija kad netko ide na more!) i da se javim prije toga ako budem za neku cugu opet. Ooo, da.. Naravno da sam za još jednu cugu.. ma, za još deset njih..
Nisam mu se nikad više javila, a on me je proganjao sve do rečenice – “Pogledaj me u oči i reci da ti se ne sviđam”. Što je tražio, to je i dobio. Fino sam mu rekla – “Ne sviđaš mi se!”
I adio!
Nadam se da ćete se bar nasmijati ovoj istinitoj priči! Meni je sad smiješna, tad mi nije bila!
Eto i moje pričice (iako nisam baš vješta u stavljanju priče na „papir“ )
. Izveli smo se na klizanje. I tamo je počela avantura. U toku vožnje i razgovora izjavio je da je rastavljen i da ima dijete! I još kaže,pa malo je, ni u školu ne ide! To te smeta?! (Dakle ja sam imala 20.g,a on nekih 26.g). Htjela sam u zemlju propasti.Možda nekima zvuči čudno,ali mislim da se na takav način ne zeza s „curom“ na prvom spoju. Al dobro,preživjela sam i to na svu sreću 
! Sad sam solo igračica 
.
:kima:
Prošle sam godine upoznala jednog dečka i naš prvi spoj bio je baš na Valentinovo. Pitam se gdje mi je pamet bila da sam pristala baš na taj dan,pa da sad svake godine vrtim isti (loš) film u glavi.
Naime,sve je počelo odlično. Dočekao me kod auta,poklonio ružu i omiljeni Ferrero Rocher.Čak i otvorio vrata od automobila. Mirisalo je na nešto neobično
U nadi da će mi ovo Valentinovo ostati u boljem sjećanju,voljela bih osvojiti Essence – Like a girl’s Night out,pa da se zabavim s curama,a možda (uz pomoć Essence-a) i upecam kakvog komada,za početak s boljim smislom za humor
Jednom davno u jednoj ljubavnoj idili,svome sam tadašnjem dečku tulilia danima kako obožavam šminku i tak to..blablabla..jer se bližilo Valentinovo..pa rekoh da mu dam hint
Ajme boja…ali ja sam bila jako finaaa i ljubazna i nabacila oduševljeni osmijeh…jedino što ta nikada nisam nabacila na lice 
I tako je stiglo Valentinovo,ja u autu odmotavam žurno slatki paketić..i da bila je šminka…zaista..ali najružnije boje koje možete zamisliti..drečavo crveni ruž i plavo sjenilo
Nikada neću zaboraviti kad sam jednom prilikom izlazila iz disco cluba, a zamnom kroz svu silnu gužvu trči neki momak. Izgledao je kao zaštitar u klubu, pa sam stala da vidim u čemu je problem. I bio je zaštitar! Priđe on meni i pita me jesam li dobro, jesam li se negdje udarila… Ja njega gledam zbunjeno, on mene sa osmijehom. Pa anđele, kad si pala sa neba ravno ovdje, bojao sam se da se nisi udarila, rekao Je i zagrlio me, a ja sva šokirana ostala bez riječi. To je bila moja prva ljubav, koja nažalost nema happy end, ali uvijek se je rado sjetim.
Evo jedan moj blam
Vrlo dobro se sjećam situacije kada sam upoznala, sada već bivšeg, momka… Imao je brata blizanca koji je, ruku na srce, izgledao mnogo bolje od njega. Upoznali smo se sasvim slučajno, a spomenutog brata sam mu znala od prije. Najprije smo se viđali par dana u prolazu, a onda smo, ni ja ne znam kako, razmijenili brojeve telefona prije nego sam ja trebala otići na more. Tu noć smo on, njegov brat, moja sestra, prijateljica i ja stajale na parkingu i pričali kojekakve dogodovštine. Kada su njih dvojica krenuli kući, ja sam dobacila ”svom” momku da ću mu se javiti kada stignem na more, na što je njegov brat rekao:”Hej, nemoj da mi bariš brata!”, a ja onako ponosno rekoh:”Pa barila bih tebe da mogu.” Zatim sam se nasmiješila, podigla glavu visoko i u jednoj sekundi zapela za trotoar i prostrla se po podu koliko sam duga i široka 
Svi smo u idućem momentu popadali od šege… Nekima je ta scena zapravo bila i simpatična 
Spoj na sljepo
mislila sam si tjanastveno
mora biti bajno
ali nije bilo lijepo
Mama mi rekla, ako van ideš
bolje da i sestru povedeš
Dugo sam se ljutila,
al na kraju sestru na spoj povela
U kafić me poveo,
Stolicu svake sekunde približavao
skoro mi gaće skinuo,
a sestru moju ništa ni pitao
samo o seksu se raspitao
Kasnije sam pobjegla,
dala mu lažnog razloga.
Išla sa setrom gledat Shreka,
bio to spoj gori od dreka.
Studirali smo u istom gradu. Tadašnji naš date po meni i nije bio tako sjajan. Bila je zima. Držeći se za ruke šetali smo. Odlučili smo otići u jednu pizzeriju. Pri samom ulasku ispred je bila neka zaleđena lokva. I kako me peh nije mogao zaobići, pretpostavljate šta mi se desilo.
Obadvoma nam se klizalo i moj dečko je pustio moju ruku u namjeri da ne padnemo zajedno i da se ja spasim (tako se barem pravdao :P), no, međutim u ležećem položaju sam bila ja, a torba je odletila na skroz drugu stranu. Srećom, nije bilo puno ljudi, ali mi je on bio dovoljan.
Nije mu bilo lako odoleti, pogotovo kad se nasmeje i na savršenom licu bljesne osmeh. Sa takvim licem i još lepšim telom, bio je rođeni zavodnik. Dugo mu je trebalo da me primeti. U masi devojaka a ja djevojcica sa 17 god ali bila sam uporna zabavljali se 11mjeseci i vjencali.Posle godinu dana dobili sina Dejana,bio je presretan kao i ja.Zivjeli smo jednim porodicnim zivotom ispunjenim ljubavlju i paznjom sa nasim sinom.A onda jednog februarskog jutra 2007god.ujutro sam ga nasla mrtvog pored sebe,nesto najstrasnije sto mi se moglo desiti
.Ostala sam udovica sa 32god. i sinom od 14god. takvo nesto nikad nikom nebi pozeljela.Za mene danas nije VALENTINO jer mi je srce puno uspomna a njega nema kraj mene 
Bilo je to u vrijeme studentskih dana. Izašla sam van s frendicama. Primjetila sam da me neki dečko gleda. Bio je simpa izgledom pa sam mu se nasmiješila. Onda je odlučio da mi priđe. Rekao je da je prošao cijeli Best i došao k meni jer sam ja najmanja cura ondje. Zatim je dodao da on treba upravo takvu curu jer ima jako malog, najmanjeg od svih svojih prijatelja. Gledala sam ga u čudu kako takvo što jedno muško može reći na glas. Zar ih nije obično sve sram? Odgovorila sam mu da traži dalje.
Tog dečka sam stalno viđala u gradu i vrlo često je odlazio u kafić u kojem sam ja svakodnevno ispijala kave. Svidio mi se na prvu, mada sam ja onda još uvijek bila od onih koje ne prilaze prve dečkima. Nakon nekog vremena pronašla sam posao (skroz sam zaboravila na njega) i došao tjedan priprema. Uđem ja u dvoranu, sjednem, oko mene su bili ljudi +30 i onda u jednom momentu uđe on, dođe do mene i slatko upita: “Slobodno?”. Naravno, ja se rastopim kao svaka prava glupača. Komunikacija je krenula spontano, iskre su frcale na sve strane (pogotovo s moje) i posljednji dan priprema on uzme moju bilježnicu u koju sam pisala bilješke i napiše: “Danas, pub, piva, 21h?”. Nabacim zagonetan smiješak i namignem kao znak dogovora
Jedva sam dočekala večer (i na kraju sam jedva čekala da završi). Što se zapravo dogodilo? Moj savršen dečko se uspio napiti od dvije crne točene pive i počeo brljezgati o smislu života, teoriji velikog praska i zašto je bolje voziti auto s automatskim mjenjačom. Da bi još večer bila bolja, ja odem za šank da platim svoj dio (da se razumijemo, ja uvijek plaćam svoj dio koji zapijem jer ne volim da mi netko drugi plaća), dođe on do mene i onako mazno priupita: “Jel imaš 50 kuna za posuditi? Ja nemam ništ v žepu”. Moram li spomenuti da ga više nikad u životu nisam vidjela, a bome ni svojih 50 kuna? 
Evo jedne smiješne i istinite priče iz svijeta mladosti… Radila sam u supermarketu kao blagajnica i taman je počela moja radna smjena, kad ono, uočila sam svog bivšeg dečka (za kojeg sam bila ludo zaljubljena sa 16 godina i u vezi bili 2 godine) s novom curom!!! Srce mi je stalo i počelo sam se jako znojiti. Slabost me prevladala, i počelo mi se jako vrtiti u glavi. Budući da svog bivšeg dečka (prva ljubav) nisam vidjela nekih 6 mjeseci, morala sam se negdje sakriti da me ne vidi kako tugujem još za njim (po izgledu face i crvenila u licu). Brzo sam se spustila dolje na pod iza svoje blagajne kako mene nebi vidio i otišao iz trgovini. Kolegica pokraj mene je odmah znala o čemu je riječ, sudeći po mom ponašanju i izgledu, odlučila je ona pratiti njega s curom u trgovini i pripaziti kako on mene nebi vidio.
Kolegica se vratila nakon 15-tak minuta i vikne mi da se ustanem i odem do toaleta, jer misli da će se ona i njegova cura duga zadržati u trgovini i ne zna šta bi rekla šefica u odnosu na moje ludo ponašanje. Kako sam se ustala, tako sam ‘njega’ odmah uočila, te brzo krenuli prema toaletu koji nam je u tom trenu nažalost bio na drugom kraju supermarketa. Hodajući polako i smireno i gledajući ‘njega s njom’ kroz police u trgovini, počela sam maštati o njemu i sve naše zajedničke dane za kojeg će meni zauvijek ostati najljepše uspomene, dogodila se tragedija! Tada tragedija, a sada najsmješnija priča – zauvijek pamćena!
Uočio je on mene, i ja njega. Pogledi naši su se zaključale i nešto što se činilo vječito se upravo desilo u sekundi.. Kako sam gledala u njega, nisam prestala hodati, te zabila se ravno u kutije koje su bile puno proizvoda ostale za slaganje na prazne police… Bum!!! Možete si sami i misliti što se meni dogodilo! Da, Da! Ne samo što sam se razbila preko tih kutija, nego sam se prevrnula preko ‘tih kutija’ i glavom upala u sljedeću kutiju… nemam riječi i kada pričam ovu priču. Baš sam pala, ali onako smotano i nespretno… Nemam riječi za sebe. Nisam njemu vidjela lice… ne znam dali se nasmijao ali ja sam odmah plaćajući otrčala na toalet i nisam izlazila dok me kolegica nije našla i rekla da je on otišao. Grozna priča, ali eto… smiješna je!
Prije 8 godina svratila sam na salterna koji obicno nikad ne dolazim,ne znam ni tada zasto sam svratila,jednostavno me nesto vuklo,bio je to samo jedan mali salter u sklopu trgovackog super marketa Interex,ostala sam bez novca i odlucila da posudim sa maminog racuna sa kojeg isto tako nikad nisam uzela novac.Vani zima,snijeg…Ja cekam i cupkam u redu…iza mene dolazi gospodin u odijelu,kravati,kaputu…i ceka i on…U tom momentu salterski radnik,ciko sa brkovima,srednjih godina umjesto mene,koja sam bas tada na redu,poziva gospodina iza mene da dodje slobodno da ne ceka……….Na sto ja vidno iznervirana,ospem paljbu da to nema smisla,da ja cekam vec 20 minuta,da sam ja na redu….uh…kako sam se nagovorila.Gospodine me saslusa,i kaze radniku da sam u pravu i da ce on sacekati…Na sto mu radnik odgovara:-Vama se nikad ne moze ugoditi!.-)Uzmem ljutito svoj novac,kazem jos usput da vise nikad necu tu doci:-) okrenem se i istrcim do auta,jos uvijek ljuta nagazim na gas,i zamalo da udarim u nekoga……uh iza mene gospodin u odijelu udara rukom u moj gepek.stanem,otvorim prozor,a on pruza ruku da se upozna sa mnom,da se isprica za scenu pred salterom,i da me pozove na pice …..i tako sve pocne jednom velikom dramom pred salterom,poslije toliko godina,sada smo “gospodin u odijelu” i ja u braku vec 3 godine,a za 2 i po mjeseca pridruzit ce nam se jos jedan mali djecacic:-)
i tako, prošlu subotu ja izašla van i nakon nekog vremena što me gledao, prilazi mi tip vidno napet i bubne: “čuj, ja se tebi sviđam, a ti meni?”… ubrzo je shvatio što je rekao, mirno se okrenuo i otišao do stola za kojim je bio. ne znam zašto, ali ubrzo je izašao van
frajer u šibeniku na fešti:
alo mala,jesu ti starci školjke?
ja: ??
frajer: ti si uistinu biser,hoho
Super ideja Šminkerica, a cure priče su već odlične
Imala sam u životu toliko nezgodnih i neugodnih situacija na spojevima da je to čudo jedno.
Evo jedne možda najsmješnije. Dugo godina sam bila zaljubljena u najzgodnijeg dečka u školi. Bavio se latinoameričkim plesovima, stalno je nastupao i sve su cure slinile za njim. On je to znao pa je još više izazivao. Mogao je birati koga je htio. Bila sam klinka pa ga nisam zanimala. Čak je jednom prilikom bio jako grub i bezobrazan prema meni. Pred svima me ponizio. Prošle su godine, dosta njih, mislim 15-tak. Davno sam zaboravila sve to jer bilo je ljubavi poslije njega koliko hoćeš. Jedne večeri izašla sam sa curama van. I baš sam se dobro zabavljala. Bio je nečiji rođendan. Bile smo dobre volje pa smo privlačile oko sebe više nego inače. Prišla nam je grupa frajera i sjela do nas. Dobro smo se zabavljali, dečki su baš bili ok. Jedan od njih bio mi je toliko poznat, al ga nisam mogla svrstat od kud ga poznajem. Dugo sam se mučila i konačno skužila. Bio je to on. Zgodan još uvijek al ne više tako, ostalo je od njega samo zarazan osmijeh. Nakon nekoliko mjeseci dobila sam poziv na kavu. Upravo od njega. Dugo sam razmišljala jel bi išla ili ne. Al eto otišla sam i nikad mi nije žao zbog toga. Evo zašto. Počeo mi se upucavati, trajalo je danima, mjesecima. Moram priznati da sam uživala više nego ikada. Kako je čudan taj život. Okrene se samo tako. I tako smo jedanput izašli u kino, pa poslije toga na piće. I u žaru govora gospodin savršeni je ispustio tako glasan prdac da su se svi okrenuli. Neznam kome je bilo više neugodno meni ili njemu. Umrla sam od srama. Te sam mu večeri rekla tko sam, svega se sjetio. Mislim da je bio manji od makova zrna. Gospodin savršeni je pao zauvijek u mojim očima!
Nije osobni doživljaj, nego od frendice, ali vjerujte, sama pomisao na situaciju me navodi da puknem od smijeha
Bilo je to prošle godine u jednom klubu, frendica je bila za šankom i shvatila je da ju neki lik promatra cijelo vrijeme, ali naravno ništa ne poduzima (znate kakvi su današnji dečki :D)..i tako večer se približavala kraju, lik i dalje ništa, samo proučava..odjednom on naruči piće (mislim whiskey neki) s ledom, približi se frendici (wooow!!), uzme sav led iz čaše i “tresne” od pod, i kaže joj: “eto sad kad sam razbio led između nas, mogu ti prići”..ahahahaha..mogu vam samo reći da sami zamislite facu kolegice, a i ostalih ljudi u blizini
to je najsmiješniji događaj ikada i sigurna sam da ću ga se sjećati cijeli život (a pogotovo ona) 
hahahaha
E ovako… Ovo je meni najveci blam dosada. Izasla sam sa deckom kojeg sam upoznala na fudbalu kada sam isla gledati svog skolskog druga. On mi je prisao,upoznali smo se,izasli smo i sve je bilo super. Mislila sam da ce me poljubiti,gledala sam u njega i tada…BUM!…udarila sam glavom u banderu! Bilo me je tako stid,on mi je pomogao da ustanem,nije se htio smijati,ali vidjela sam da mu je bilo smijesno.Pa kako i ne bi,i meni bi bilo smijesno da sam na njegovom mjestu… Ali to je sve ispalo super jer poslije kada me je pitao da li sam dobro poljubio me je i sada smo u vezi vec godinu
A jesmo prave;ANTIvalentinovsko,a opet trabunjamo o ljubavi!Znam;nitko me ne prisiljava,poklon mi se sviđa i uz malo sreće možda bude moj,;pa kud svi Turci,….
Najgori MOJ ulet,nakon kratkotrajnog voajerstva “stričeka” koji se danima parkirao u moju ulicu,kao slučajnih susreta baš u vrijeme kada on dolazi i sličnih dogodovština-skupila sam hrabrost,napisala pisamce sa brojem mog mobitela i zataknula ga ispod njegovih brisača!Uzbuđenje,on dolazi,čita,moj mobać zvoni.Nakon predstavljanja,govori da bi viloio da me prije sreo,…,ima drugi poziv i odveze se ,valjda kući.Drugo jutro u automobilu se nalazila dječja sjedalica;pametnom dosta! Nazvao je i zamolio možemo li ipak popričati.Pristajem,izlazim onako jadna,razočarana,ljuta,ne znam točno koja je to mješavina emocija bila!Nakon pokušaja objašnjavanja,ja ga prekidam i samo mu kratko kažem da niti jedan dan nisam vidjela prsten na njegovoj ruci,a nije ga nosio ni tog dana,i da mi je to dalo hrabrosti da mu se pokušam približiti!Jedino sam mu zahvalna što je bio iskren;mogao me smuljati! I da;nije se pokušao izvući time,nedavno su se doselili u susjedstvo,pa se bolje poznajemo. I sad još samo ovo-nakon ove javne blamaže,dajte priliku zakletoj solo igračici da se “utopi” u mirisu! Lp!
Upoznala sam ga u redu u banci dok sam čekala da dignem plaću iz SCa. Sve mi je poispadalo iz ruku kao u američkim teen filmovima, On je pokupio, sve složio i pružio mi hrpicu papira s najpredivnijim osmijehom ikad.
Zahvalila sam mu i predložila kavu za uzvrat. Rekao je, ozbiljno i pomalo s potcjenjivanjem, da neće jer ne pije kavu. Meni je već pao mrak na oči uz misli: “Glupa si, zašto ga zoveš, tko je on, samo je bio uljudan, svatko bi to napravio…”
On je došao na red na šalter, a ja sam tako u svojim mislima kako sam glupo postupila zujala okolo i promatrala bankarice i njihove smiješne marame oko vrata.
Došla sam i ja na red, ali nisam vidjela u kojem je smjeru on otišao.
Izlazim iz banke, on stoji ispred vrata, i malo me je čak prepao. Rekao je da ne želi na kavu. Želi me odvesti na koncert sutra. Ja sam se naravno nasmijala i pristala. Rekao je da će me čekati na ugibalištu na križanju ispred te banke sutra u 20h i da idu njegova dva prijateljam ako mi ne smeta. Rekla sam da ne, naravno, i da ću biti tamo. Samo mi je viknuo kad sam žurila na tramvaj da se zove Mario.
Došla sam na vrijeme, čak minutu prije. Stajala sam na ugibalištu. I čekala.
Prošlo je nekih 10ak minuta već, a ja nemam njegov broj, ne znam koji auto vozi, znam da se zove Mario.
I tako, opet si mislim kako sam naivna, smiješna, kako bi me itko tako šarmantan, zgodan, simpatičan pozvao van tek što me upoznao. Preko puta ceste sam primijetila auto, unutra su bila trojica dečkiju i gledali su prema meni. I tako smo se gledali par minuta preko ceste. Ja sam pokušavala, svojim slabim vidom skužiti jel to on.
Zatim su potrubili, i ja sam naravno pomislila, pa je, to je on sigurno. Dvojica prijatelja, u autu, na ugibalištu (samo ne onom na koje sam ja mislila), gledaju prema meni, trube mi.
Prešla sam cestu i sjela u auto ne gledajući tko je unutra i rekla :”Bok dečki!”
Oni su šutili, Prvo su se ova dvojica naprijed blijedo pogledali, a onda su prasnuli u smijeh.
To nije bio on, Ni njegovi prijatelji. Ni njegov auto.
Rekli su da čekaju frendicu i da je slična meni pa su potrubili jer su mislili da je ona. Ja sam rekla da ja isto tako čekam trojicu frajeru u autu koje ne znam kako izgleda.
Bilo je neugodno. Ali ništa, na kraju su se oni jako dobro nasmijali, ja sam bila tako ljuta. Na sebe jer sam mislila da je došao, na njega jer nije došao, ne te frajere jer su se smijali, na tu curu jer se nije pojavila i ušla u taj auto.
Ponovo sam prešla cestu i krenula prema doma pješice. Odjednom je netko iza potrubio i rekao upadaj.
S malim suzama u očima sam se okrenula i bio je on. Sam. Bez frendova.
Obrisala sam suze, ušla u auto i krenuli smo.
Nisam mu nikada rekla što mi se tu večer dogodilo. Bilo nam je super na koncertu. I on je bio super. Ali, nismo uspjeli. Tko zna zašto. Nije ni važno.
Cure moje, pazite kome i kako sjedate u auto!
Dva najgora uleta
Prvi:
ON: “Znaš, curo, ti i ja smo rođaci!”
JA: “???”
ON: “Pa naše mame su pod istim suncem sušile rublje!”
Drugi:
Sjedimo prijateljica i ja u kafiću,prilaze nam dva momka s rečenicom: “Mi bi se družili!”
ja nazalost nemam decka, cekam da me netko opise na spotted: sveuciliste u zagrebu
i ja isto
al najgori izlazak uopce je bio bas nedavno, fuj, prvo lik cijelo vrijeme priča o sebi, on najbolji, itd, da bi me na kraju izvrijeđao svakako, plus to što me napao kao kako to da sam ja samo sat ipo s njim izašla, sutradan zvao na kavu opet, like wtf? I sad mi dosađuje porukama, debilčina.
Bilo je to prije nekoliko mjeseci.Ustvari, ovo se baš nebi moglo opisati kao ljubavna nezgoda, niti najgori ulet.Radilo se o dečku kojeg “škicam” (čitaj: slinim za njim) već dvije godine, i jedan dan sam dočekala da u notifikacijama (inače sam prije ovoga facebook mrzila i smatrala bespotrebnim gubitkom vremena) ugledala njegovo ime.I tako se nastavilo još nešto vremena, lajkali smo jedno drugom slike, objave, pjesme itd, iako je to naoko bezveze kad vam se neko toliko sviđa budete u sedmom nebu.Pošto ja nisam ni dalje bila dovoljno samouvjerena da mu se javim, javljala sam mu se anonimno preko jedne druge stranice (ne otkriva se ime) i super smo kliknuli jer smo dijelili strast prema istoj muzici i općenito smo imali iste stavove (naposljetku, zato mi se i sviđao).I nastavila sam tako anonimno s njim komunicirati nekoliko mjeseci, čak sam mislila i da je shvatio ili barem sumnjao o kome se radi.I tako sam ja, nemisleći šta bi se moglo desiti to ispričala jednoj kolegici.Stvarno nisam mislila da bi se išta loše moglo desiti, jer ko bi to mislio.Međutim, ona mu je odmah idući dan smuljala da je to bila ona.I još mi je to rekla, i uopšte nije shvaćala šta je to pogrešno učinila.But thankfully, everything went better than expected i na kraju je shvatio o kome se radi.A što se tiče najgoreg prosipa, tj. uleta ili kako god, to je bilo jednu noć u kafiću s prijateljicama i nekom dvojicom momaka prilikom čega me jedan naveo kao mala s SJAILOM na očima.Genious xD
Išla sam za maškare u disko van s prijateljicama i bila sam obučena u haljinu,košulji i naravno imala sam dugu plavu periku i bila sam jako našminkana. sjediila sam tako s frendicama i pisala dečku poruku kada sam osjetila da me nešto zabljesnulo. podignula sam pogled i vidjela da me jedan dečko uslikavao cijelu noć. došao je do mene, rekao mi kako sam lijepa i kako slike neće završiti na fejsu. potpuno šokirana, nisam znala što bih učinila pa sam ga samo ignorirala. kada sam išla doma, došao je opet do mene i pitao me ako me treba nositi (bilo je skoro pola metra snijega na cestama), a ja sam uplašeno rekla ” Ne, ne treba, mogu se nosit!” i brzo sam doslovce bježala doma xD
jedan dan pod velikim odmorom zadirkivala sam naj frendicu i mog bratića kak bi oni bili “supe r par” i kak ću joj bit jamac na vjenčanju. užasno se izživcirala
počela ma ganjnati po cijeloj školi . A tad sam već bila zaljubljena, tog sam dečka sanjala noćima i danima … htjela sam ga poljubitii ali otkud hrabrost kad sam otprilike 5 puta pričala s njim. No dok me frendica ganjala po školi protrčala sam kroz glavna vrata . Išla sam tolikom brzinom a glava mi je bila okreenuta prema školi za slučaj da frendica izađe van. kad sam skočila s predzadnje stepenice tresnula sam od pod ali se nisam ozljedila . zato što sam se srušila na moju simpatiju . nije me vidio jer je bio zadubljen u mobitel . nisam mogla vjerovati aa aaaaaa kad je shvatio što se dogodilo rekao je da se udaram ko rugby igrač, a onda me :*
aaaaaaaaaaaa najbolje što mi se u životu desilo. :kima:
ali kad je frendica izašla van s njom je bio i moj bratić i kad su to vidili opalili su se smijaat , a frendica je rekla :Draga ,ja cu bit kuma , right :kima:
bas me bilo sram a i njega isto
Trenutno se sjecam samo jedne smijesne situacije za Novu Godinu! Dok sam plesala jedan momak mi je prisao i pitao “Hoces da pleses?” na sta sam ja odgovorila “Pa plesem ja sve vrijeme”.Mislim da ga je to na neki nacin uvrijedilo pa mi je smijesnim tonom kao da me ispravlja rekao “CIJELO!”.
A sto je najgore gramaticki je tacno “sve vrijeme” a ne “cijelo vrijeme”. 
Oh well…
Predobri su, sli trenutno se ne mogu sjetiti nijedne pričice… :mrgud:
*ali
Na svoj 17. rodjendna u skolskom hodniku, na putu kuci me zaustavio momak,duge kovrdzave kose,sa kojim sam dugo prije toga razmjenjivala poglede. I tu vecer kad je padao prvi snijeg on me je cekao nakon nastave u hodniku samo da mi kaze da mu se svidjam,i da vec oduvijek trazi priliku da me poljubi. I tad je pocela sva carolija,koja je trajala do ljeta dok on nije maturirao,posto je bio stariji godinu dana. Par mjeseci kasnije upoznala sam djevojku sa kojom sam se nevjerojatno zblizila,i uvijek sam joj pricala o momku sa kojim sam provela najljepse srednjoskolske dane,a nisam ni slutila da joj je to najbolji prijatelj vec jako dugo,i tako nas je sudbina ponovo spojila. Nazalost danas vise nismo zajedno,ali smo ostali jako dobri prijatelji,i svaki put kad zaplesaju prve pahulje na nebu,sjetim se tog 17.rodjendana i uleta jednog cupavog momka
Tek sam počela nešto mutiti s jednim likom i išli smo na kavu. Bili mi neka dobra 2-3 sata, i ja trebala doma jer sam imala za učiti. Inače ,dok se ne upoznam s nekim ,dosta sam stidljiva, pogotovo u toj fazi barenja pa me svega sram
I kazem ja idem platiti unutra, jer smo sjedili na terasi. Gleda on mene i smijulji se. Kaže: Ajmo zbrisati a da ne platimo. Ja ga onak čudno gledam i kažem: Daj nisam prokleta za 10 kuna. I on dalje nagovara, a ja onako sva smušena ,zaljubljena i lako nagovorljiva na bilo šta napokon kazem ajd dobro. Sad kao mi sve kul, ustajemo od stola i čim smo sišli s terase ja sam krenula trčati koliko me noge nose(da nas ne bi konobar zaustavio,jel 
) i on sa mnom ,uletili u neku usku ulicu i ja onak govorim : nikad više,ajme koja sramota! A on na rubu da se udavi od smijeha. Ja njemu: daj glup si, sad mi se jos tu smiješ, ovo ono… Kaže on daveći se: platio sam kad sam išao na wc. I naravno i dalje umire od smijeha. Ne moram vam ni reci kako sam popizdila hahaha ali sad mi je presmijesno.
Prije 5 godina bila sam zaljubljena u jednog dečka koji me nije uopće poznavao -do UŠIJU. Bila sam mulica i nisam imala mudrosti pa sam ga išla pratit jednu subotu večer da vidim u koji kafić će ući pa ću i ja sa 3 prijateljice uć u taj isti. Pratile smo ga 2 sata (? imale smo 15 godina) i na kraju uđe u neki, mi za njim do njegovog stola. I naručim ja frajerica pivu (to mi je bila možda druga piva u životu). Stigne piva, ja kao prava žena navalim na pivu, u isti tren, moja ljubav se okrene potapša me po ramenu i pita upaljač, a ja se okrenem, vidim ga tako blizu sebi (šokiram se) i ispljujem svu pivu i pjenu od pive po njemu. Letilo je svugdje i po njegovom prijatelju i kroz usta i kroz nos. Na kraju toga, dala sam mu maramice, platio mi je pivu jer je rekao da je ionako skoro polovicu sam popio koliko sam ga pospricala i pitao moj broj telefona. <3
Dogodilo se to nekih mjesec dana nakon prekida s deckom, razisli smo se da vrlo grub nacin ali smo oboje nekako znali da ta nasa prica nije jos gotova..
sjedila sam s 2 frendice u kaficu na kvartu ( kafic na 2 kata) i vidim dolazi on sa frendom sjedne na drugi kraj. S obzirom da smo se prvi put vidli nakon prekida, atmosfera je bila jako cudna makar nismo sjedili za istim stolom. I tako ja sva kao sretna, smijem se na sav glas, uopce me ne dira sto je on tamo… I krenem se spustati dolje stepenicama do wc-a i naravno, opadnem na guzicu i odskakucem pred polupunim kaficem do dolje po stepenicama.. Sva slupana, natucena se dizem i skuzim da svi vriste od smijeha, on, moje frendice, konobarica, ostali ljudi i samo si mislim zemljo otvori se… nekako sam jedva se vratila gore, sjela nazad za stol i pokunjeno tako sjedila do kraja kave dok su svi i dalje umirali od smijeha. Cak mi je i par dana kasnije u tom kaficu prisao stariji gospodin ( koji se u trenutku mog pada nije nalazio tamo) i pitao ‘ a jesi ti ona mala sta se nako raspala neki dan?’…. mi smo zavrsili ponovno zajedno a on se i nakon 2 godine cesto sjeti te zgode i svaki mi se put iznova smije …
Ne znam dali je ovo tužna priča ili smiješna, ali moram je podijeliti.
Postoji on, s kojim se petljam tri godine, i to još uvijek nije se privelo kraju. Svega je bilo, svega. Od prijetnji, napadanja nekih djevojaka, prekida s njim, ponovnog viđanja, gledanja njega i tako to.
Ali bilo je i lijepih trenutaka stvarno.
Jedan meni najdraži, on zove da iziđem van, kad stoji na ulazu s velikom ukrasnom vrecicom, ja gledam, on se smije i kaže :
– najdraža otvori.
Ja pitam :
– što je to?
On se smije i kaže :
– pričao sam mami o tebi, pa ti je napravila posteljinu za krevet. U tvojim najdražim bojama. Ljubičastoj i bijeloj, s velikim čipkastim srcem na sredini.
:*
Drugom prilikom, bila sam bolesna, a on mi se pojavio doma, s prekrasnim bijelim starim kavezom za ptice, i najmanjom pticom koju sam ja ikada vidjela.
A životinje, obožavam ih.
:*
Davora sam upoznala na maturalnom putovanju, on s mora, ja s kontinenta,zvijezde su se pokopile da se sretnemo u Beču. Proveli smo zajedno pet dana u hotelu, obilazili Beč, proveli jedno cijelo romantično popodne u Schonbrunu. Maturalac je prošao a mi koliko god si obećavali nismo uspjeli održati vezu, znate kakve su te mladenačke ljubavi, daleko od očiju – daleko od srca. S vremenom smo izgubili kontakt jer bilo je to prije ere mobitela, skypa i ostalih modernih čudesa.
Deset godina poslije bila sam udata, rodila sam svoju kćer. Prijatelji koji nam žive u Beču, pozvali su nas da Uskrs provedemo s njima u tom divnom gradu. Jedne nedjelje popodne izašli smo u šetnju,ja neobavezno obučena, bez trunke šminke na licu, u trenerci i s desetak kila viška gurala sam kolica po Maria Hilfer Strasse uzdišući pred izlozima Diora i Chanela, dok sam drugom rukom tamanila Mozart kugle. A onda mi je srce stalo. U sred Beča, nakon što se nismo vidjeli cijelo desetljeće, srela sam Davora. Ali nije bio sam. Ruku pod ruku, šetao je sa svojom ženom. Bila je divna, tip-top srihtana od glave do pete, prekrasne duge kose.Pored nje sam izgledala kao Pepeljuga. Već sam mislila neprimjetno zbrisati ali zastao je, pozdravili smo se, izljubili,nasmijali. Mala noćna muzika opet je zasvirala u mom srcu! Život ponekad piše stvarno čudne priče…
Iss, čitam ovo i moram s vama podijeliti svoju priču… i moram vas upozoriti uopće NIJE romantična… no dobro.. here it go… on je bio frend od moje poznanice, ma zapravo je i on bio njezin poznanik. sreli smo se vani u nekom bircu i tako je priča krenula. on je nju tražio moj broj telefona, ona pitala jel smije dati. A ja rekoh; what the heck…
i tako našli se mi u Avenue mallu, kao idemo u kino… i frajer izabere romantičniu komediju (užas, prva cuga a već kino i to ni manje ni više romatična komedija).
Uglavnom kako film ide dalje, tako je frajer meni sve bliže… u jednom trenutku stavi on svoju glavu na moje rame, ja zbunjena a on se smješka…
napokon (fala bogu) gotov film, izađemo iz dvorane kad ono lik mene primi za ruku; kao znamo se sto godina pa tako hodamo.. i vrhunac priče, na kraju otprati on mene do busa i ja mislim “samo da me ne poljubi” i pogađate, frajer me poljubi… mislim ja koristim glagol poljubi ali šta je to bilo, bože sačuvaj…frajer se ljubio nasukani kit
mislim da ne moram ni reći da se više nismo nikada našli…
tadadadadadaad
Bilo je to ljetos.Frendica ja smo sjedile na rivi u nekom kaficu kad mi je prisao neki tip,kleknuo o.O ispred mene rekao:”Cao ribo! Imas li leda jer cu izgorjeti kolko si me zapalila?” Za cudo,na stolu pored je bila casa puna leda koji sam mu odmah bacila u lice.
kad sam krenula u srednju upoznala sam super dečka sa kojim sam se ubrzo i sprijateljila. bilo je to veeeeeeliko prijateljstvo
provodili smo sate i sate gledajući filmove, razgovarajući, fejsajući… i tako to.
nismo priznali jedan drugome do onog trena kad je on našao curu (čitaj: da poludiš).
da li želim da ostavi curu i bude samnom, na što sam odgovorila ne pošto nisam znala dal se šali ili misli ozbiljno jer je ipak bio na fešti :ljut:
i iskreno nedostajao mi je pa sam se javila ipak na fejsu te smo se pomirili, al pošto sam ja imala dečka nismo se vidjeli, a sad dok ga nemam se isto nismo vidjeli, debili 
.. i tak to.. dobri smo si, u granicama i ne mogu bez da mu velim što se novog dogodilo iako mu samo tipkam i iskreno sumnjam da bude nešto pošto smo se zahebali, osjećaji su se promjenili.. odrasli smo.. 
al možda jednog dana skupim hrabrosti pa poduzmem nešto..
da, zaljubili smo se, on u mene, ja u njega.
naravno DEBILI, da moram tako ružno reči
gospodin pametan (nisam ja nikaj bolja :D) se je onda sjetio da bi mi mogao reči šta je bilo, dakle da je zaljubljen (bio) u mene, naravno ovaj isti gospodin mi je poslao poruku tijekom pijanke
al naravno trudili smo se održati barem naše prijateljstvo dok me jednog dana nije piknuo u živac
nismo razgovarali GODINU DANA
sve u svemu, CURE AKO SE ZALJUBITE U NAJBOLJEG FRENDA RECITE, BOLJE JE REČI PA KAJ BUDE BIT ĆE, NEGO ŽALITI TOLKO VREMENA KOLIKO SAD JA. stvarno
Vrijeme studiranja. Slatki dečko, razmijenili koju poruku preko chata i odlučili se naći. Sredila se, cijeli dan bila uzbuđena. Dolazi dečko, parkira crnog mercedesa. Sjedam u auto još uvijek uzbuđena, odlazimo u kafić po njegovo izboru i tu kreće najgora kava i dejt u životu. Kava je trajala oko sat vremena, rekla sam čak 1 rečenicu, ostatak vremena je on pričao. Saznala sam kako mu otac, stric… imaju svakakvog zemljišta, što sve uzgajaju, imaju, koliko bagera, traktora… Kad više stvarno nisam mogla podnijeti, slušati o glupostima, rekla sam da mi je malo muka i da bih trebala krenuti kući. Pristao je na to, ali prije odlaska sam morala ići s njim u obližnje selo da vidim zemlju, kukuruze i sl. Provozali smo se, on je i dalje pričao o istim stvarima. Napokon me dovezao pred zgradu, jedva sam čekala izići van iz auta. Umalo da zatvorim vrata auta, pozove me i da mi svoju poveću sliku. Ostajem još više šokirana, uzimam sliku, zatvaram vrata i bježim kući. Dao mi je svoju uglađenu nageliziranu sliku gdje svaka šiška svoju priču igra. Sliku sam naravno bacila u smeće i nikad se nisam javila na mob ili chat. Maximalno sam ga izbjegavala jer gore od ovoga ne može.
Svog sadašnjeg momka upoznala sam na moru dok sam sezonski radila. Nakon par “prijateljskih” kava jednu noć odveo me na romantičnu šetnju blizu jednog hotela sa prekrasnim bazenima ispred. Uspeli smo se na brežuljak iznad hotela gdje puca savršen pogled na te bazene i ambijent. Ma preromantično je bilo. No međutim nakon par minuta stajanja gore, nešto nam je jako počelo smrdjeti, neki izmet u grmlju
. To je toliko smrdilo da se nismo mogli uopće skoncentrirati na razgovor i na predivni pogled. Unatoč tome, da popravi malo situaciju odvažio se na naš prvi poljubac. Iako nisam od smrada mogla disati, uzvratila sam mu poljubac i nakratko zaboravila na taj “miomiris” koji nas je okruživao. Bio je to predivan poljubac, Nitko se nebi ni nadao unatoč sokruženju hahah. 
I evo nas nakon 5 godina, još istinski zaljubljeni. Na svaku godišnjicu sjetimo se toga dana i smrada, ali i predivne ljubavi koja se izrodila baš na tom mjestu :kima:
Doslo je do upoznavanja sa drugaricinim bratom. Ulazi on, prelijep, cini mi se i fin, igrali smo bilijar cijelo vece, zezali se, ja se zaljubila :* nisam primetila da je bio nesto zagrejan za mene, ali eto ti njega trazi moj broj od sestre. Topim se kao da mi je uljani radijator za usima.. Dopisivali se, dogovorili se da se vidimo.. Opet ja u oblacima, vec ga zamisljam kako me sa zlatnim retriverom docekuje u cvetnoj kucici, dok iz kuhinje mirisu mafini koje je spremio dok je planirao gdje ce da me vodi za godisnjicu braka, papuce mu na nogama, ja u srcu, idila.
Uglavnom, dolazi on po mene, sjedam u kola, TRAS, decko me poljubio ni od kuda, niti sam ga videla da se priblizava, niti sam bilo sta ocekivala. Poljubio me je ‘njezno’ kao da hoce da mi izbije sve zube iz vilice. To je bio blic poljubac, ali djelovao je kao silovanje. Sve u svemu, ja sokirana sedim i ne mogu da vjerujem, on zadovoljan, vozi ka kaficu. Ja rekoh, sta da radim sad, ipak sam se druzila sa njegovom sestrom, zbog nje bar da pokusam…odlucim da ostanem. Udjemo u kafic, on prica, ja klimam glavom, hocu da se upucam. Sedeli smo na kafi oko 3 sata. Ja nisam uspjela da ga prekinem. Pricao je kao navijen a ja sedela i cutala. Decko je mislio da je na dejtu svog zivota. Spremamo se mi da izadjemo iz kafica, rekoh zavrseno je mucenje, kad on mene pita sta cu poslije da radm, kad dodjem kuci. Sto da mu ne kazem, sasvim normalno, obicno pitanje. Ja rekoh, nista, vjerovatno cu da gledam film. A on ce na to, super, idemo da gledamo kod tebe film. JAO,sta cu sad. Uspem da ga odgovorim i mi se tu rastanemo.
Sutradan, on me zove da se vidimo. Ja srocim njeznu poruku o tome kako se vise necemo vidjeti. Posle toga zvao je na fixni, mobilni, fejs, moje drugarice, da skapira sta se tu desilo, jer smo mi tako stvoreni jedno za drugo. Place, moli, ubi se covek. Ja se ozbiljno uplasila. To se stisava za nedelju dana. Ja odlazim da se vidim s njegovom sestrom, koja me je zvala da “porazgovaramo”. Nismo ni pristojno sele, kad ona krece da roni suze kako “sam ja njenom bratu srce slomila i zavlacila ga”.
Ne druzim se vise s njom.
Jednom davno, točnije 14.veljače 1989. stajala sam, u snijegu do koljena, na stanici kod Tehničkog muzeja, čekala sam tramvaj za remizu, promrzla, umorna , masne duge kose skupljene u rep, u onom starom crnom kaputu do poda. Upravo sam bila dala zadnji ispit s druge godine, koji mi je bio uvjet za prijelaz u slijedeći semestar. Čvrsto sam stezala knjige iz opće psihologije i index sa friškom četvorkom, u rukama, kad odjednom, iz mase ljudi izroni on, duge kose sa „fudbalerkom“, sav u jeansu, (ludost po toj zimi, pomislim), raskopčane košulje, da mu se dlake na prsima vide, a inje se od zime uhvatilo na njima…, hodao je kao kauboj koji je upravo sišao s konja… sjajio je čudesnom bijelom svjetlosti i nekom izmaglicom oko sebe.. Nitko više nije bio tamo, osim nas, samo on i ja u nekom pobrkanom prostoru-vremenu…
Pomislim tada mozgom…:”Koji seljak, mili Bože!!?”-, a odmah zatim- znala sam, osjetila sam cijelim srcem jasno, “Ovo je čovjek mog života”. Ma naravno da sam znala, ne mogu objasniti, no potpuno mirna, ja sam u taj čas znala da je on taj, da je to-to.
Prošao je pored mene, a srce mi je skoro puklo od tuge, jer nikada ga neću vidjeti više…( to sam ja mislila), nisam mogla niti pogledati diskretno, okrenula sam se za njim, učinivši gotovo puni krug, pa spustim glavu i gledam u pod, a on…… vratio se, uhvatio me čvrsto za nadlakticu, pogledao tako da su mi se noge odsjekle, rekao je mirnim, nježnim glasom, kao da je to najnormalnije na svijetu:
“Ti ideš sa mnom”.
Odgovorila sam, kao da to govori netko drugi, a ne ja :-“Idem, a gdje idemo?”.
„Kod urara“ -mirno će on i nastavi: – ” puknuo mi je remen na satu, a kada nemam sat na ruci, nemam nikako sreće.“
Kad mu je urar promijenio remen, nastavili smo hodati pješice do remize… polako smo hodali i stigli do tamo po ciči zimi, ne smrznuvši se, jer od samih riječi je bilo toplo, grijale su nas kao vatra….
Taj put od Tehničkog muzeja do remize trajao je jedan tren, ali i cijelu vječnost, u tom se putu skupio cijeli prošli i budući život… Bilo mi je hladno, hodala sam u tankim kožnim čizmicama po ledenom asfaltu, sjećam se da je rekao: “Samo zamisli da hodamo po pješčanoj plaži…i bla bla bla..”. i odjednom stane pred gomilom ugljena. “Dođavola! Tko mi je istresao 2 t ugljena na pješčanu plažu!!???”
Smijala sam se kao luda…
Na rastanku me pitao: „Mogu li te poljubiti?“
– „Što čekaš?“ -odgovori opet ona osoba koja je uopće pristala poći s njime, kao da opet to nisam bila ja.
Od toga dana, idemo, samo idemo, ponekad brže, ponekad sporije, nekad zastanemo, ali evo bit će godišnjica, preko dvadesete, znam, možda nećemo nigdje otići da je obilježimo, bit će dovoljan, da se sjetimo onog dana, kad nitko nije slavio Valentinovo, kad smo u masi ljudi na stanici bili sami, ti i ja.
7. razred
Jedno vrijeme sam bila u super odnosima s tada najljepsim deckom u skoli, dosta mi ih je zavidjelo :kima: . Ali, koliko god da je bio lijep nije bio onakav kakav mi treba, malo je bio priglup hahaha. Ipak, pozove on mene na jedno igraliste pokraj rijeke gdje je okolna raja dolazila svaku vecer, tako da ih je i tada bilo mnogo. Znala sam da zeli da me pita da mu budem djevojka… Dosla sam s najboljom prijateljicom i sjele smo na tribine. Kada sam vidjela njega ”nagelisanog”, usminkanog s nekim ruznim lancicem oko vrata i kulerskom osmjehom punim sebe, a i okruzenog prijateljima koji ga tjeraju i govore : ”Eno je, buraz, hajde hajde idi odradi to” ZELUDAC MI SE OKRENUO. K’O DA DOLAZI DA ME PROSI!!!! Rekla sam prijateljici da ja necu ovu seljacinu, moramo nekako otici NO, PROBLEM JE KAKO. Sjetila sam se da mi je drugoj najboljoj prijateljici prije par dana umrla nena pa sam imala opravdanje- smrtovnicu ( Boze oprosti mi ) i iscenirala njezin poziv, kao, zove me da dodjem jer je nena imala napad i odvezena je u bolnicu, a ona sama je kuci ostala, prepala se mnogo i ja joj PODHITNO trebam hahahaha! Odjurila sam s igralista i sakrila se iza prve kuce s prijateljicom i cijelih pola sata smo umirale od smijehaaaaaaa
ovo moram negdje arhivirati jer zelim da moja djeca znaju kako im je mama bila prevrtljivica jos u mladim danima hahahah
Prvo da vas upoznam s ‘frajerom’: lokalni zavodnik još od srednje škole, svi padaju na njegove fore, predivan…, a ja među prijama jedina nedovoljno fizički razvijena i samim tim nezanimljiva dečkima, a frajer s početka priče je rado dobacivao i pogrdne komentare na račun mog izgleda.
Nekoliko godina poslije moj izgled se puno popravio, dotični mi se u prolazu javlja, započinje priču i sl. Slučajno jednu večer završimo u jednom kafiću u istom društvu, prija s kojom sam bila ode s njegovim prijateljem. Nakon nekog vremena krenem doma, a kako je bilo vani ispod nule, zajednička poznanica predloži da me on odbaci autom da ne hodam tih pola sata. Ok, pristanem. Ovako je išao razgovor:
on: baš je hladno večeras
ja: je, hvala što me voziš
– jel ti dovoljno toplo u autu?
– je, u redu je.
– hoćeš da se odemo negdje malo bolje ugrijati?
shvaćam što želi reći, ali – ma toplo je u autu, ionako smo blizu moje kuće
– ma ne to, mislio sam ja i ti…malo da se grijemo….i tako to…
u međuvremenu smo stigli do moje kuće pa kažem ‘ne, ali hvala’ i izađem
Možda se on i ne sjeća koje mi je pridjeve upućivao, al svejedno je bio dobar osjećaj odbiti ga
Uglavnom, bio sam registriran na jednoj od stranica za upoznavanje, date i ostale usluge jel’, i javi se meni neka gospodja porukom. pogledam njezin profil, pise 45 god. Pogledam fotke u profilu, ono tijelo cisto ok izgled ali nema slike face. Ja joj odgovorim na poruku i tu se razvije konverzacija. Nakon par sati dotipkavanja ona mene pozove da dodjem kod nje na kavicu pa da vidimo ima li kemije… Ja budala pristanem bez da sam trazio sliku face… Kad sam stigao kod nje doma imao sam sta vidjeti, ono, stara bakca od 58 godina!!! Ja sam ostao izgubljen pred vratima, stojim onako u šoku i ne vjerujem kaj to moje oči vide… Ona me pozeve da uđem i ja oko sav van sebe pristanem i sjednem u fotelju… Kako sam sjedio sav izgubljen, ona mi pridje s leđa i pita: “Hoćeš li me maziti?” Ja sam samo ustao i rekao da mi je jako loše i dam moram van na zrak… Pobjegao sam iz njenog stana glavom bez obzira…. BTW, meni je tada bilo 26 godina…
Bila sam tek pocela izlaziti vani s drustvom. Tog popodneva smo na plazi igrali tresetu i kazna za gubitnika je bila da popije 2 l vode “na eks”. Bila sam dobra u kartanju pa mi je bilo neugodno iznenadjenje kad sam izgubila. U strahu sam gledala veliku plasticnu bocu punu vode koja je na ljetnom jakom suncu vec skoro provrela. Na svu srecu, svidjala sam se jednom od deckiju iz drustva koji se, na opcu nevjericu, dzentlmenski ponudio odraditi moju kaznu. Junacki je otpio 2 litre vruce vode bez da je trepnuo. Navecer smo izasli na prvi spoj koji nije dugo potrajao jer je imao zelucanih problema.
Ali ostala je jedna lijepa ljetna uspomena na zrtvu zbog ljubavi. 
Dva puta sam bila strasno zaljubljena i oba puta sam se potrudila da mi ne uztvrate osjecanja.
I prvi i drugi put sam pala tacno pred noge svojoj simpatiji i niko to nije zaboravio par mjeseci, oba puta. Citava skola je pricala o tome. Uz to, ja sam jedan put poderala koljeno
Zauvijek ću pamtiti kad mi je momak rekao: “Danas sam kleknuo pred profesoricu koliko sam je molio za 5, tako ću jednog dana kleknuti pred tebe da te nešto pitam.”
Najveći bed mi se dogodio kad sam bila u vezi sa jednim dečkom koji se nije baš sviđao mojim prijateljicama. uvijek su govorile kako je čudan i nisu vidjeli razlog zbog kojeg sam ja sa njim. naime ja sam s njim bila jedino za to što me je uvijek slušao a ja sam voljela puno pričati..xD..no jednog dana kada me dopratio do jednog kafića gdje sam se trebala naći sa frendicama, a prije toga sam se vidjela sa njim, on me tako glupavao poljubio u usta kao da smo šestogodišnjaci i zagrlio tako da smo skoro pali na vrata..to je bilo tako šeprtljavo i djelovao kao da me se boji.. moje frendice nisu mogle vjerovati kad su to vidjele.. mislile su da sam zbilja okrutna prema njemu i da ga zlostavljam ili tako nešto..xD.. tek nakon što smo prekinuli rekao mi je zašto je to sve tako bilo.. naime i do njega su došle informacije da ga moje frendice baš ne simpatiziraju i on se toga jako prestrašio da ga neću ostaviti jer sam mu bila jedina ozbiljnija cura do tada…=).. a to je meni tek poslije bilo slatko, ali nažalost nismo više zajedno..=)
prijateljici i meni vani pristupe dva prijatelja. činili su se ok i pristojni, pa smo se upoznale i popričale. na kraju večeri, razmijenili smo brojeve.
za par dana moj zove na piće.
prvo što je bilo čudno, uvjeravao me pola sata preko poruka kako će me on pokupit prije pića. iako sam naglasila da nije potrebno, s ozbirom da živim 5 min od kafića gdje smo se trebali naći.dođemo u kafić, sjednemo, naručimo, sve ok. bonton na nivou – ne srče, ne prdi, ne mljacka žvaku. zna reći i hvala.
međutim, onda počne preokret.
lik je sa sela. ok, to nema veze, jer su ostale stvari bile na nivou. ali, priča je postajala čudna. počne pričati o svojoj baki. tako je njegova baka rekla kako se ubrzo mora skrasit, pa je on u potrazi za svojom budućom suprugom i majkom svoje djece. što ne bi bilo čudno da tada nisam imala 22, a on 21 godinu.zatim mi je ispričao skoro cijeli život svoje bake, uz objašnjenje na kraju: ‘ona je divna žena, i jedva čeka da te upozna’.
potom je počeo opisivati svoju kuću – u kojoj, naravno, baka živi na prvom katu, detaljno mi predočujući raspored soba i tapiseriju. razlaganje o kući završio je istaknuvši kako jedva čeka da se njegova buduća tu doseli.bilo mi je nepristojno otići usred pića, pa sam pokušala preokrenuti razgovor, spomenuvši neki seminar koji sam tada pisala. ne samo da nije pokazao zanimanje za ono što imam reći, već me grubo prekinuo, uz napomenu: ‘ajmo radije pričat o nogometu’.
nakon tog fijaska, poslao mi je poruku: ‘ti si tako prekrasna, predivna bla bla (ostale varijacije na temu), a ja sam počašćen šta sam dobio priliku, trudit ću se i znaj neću te razočarat’.
s obzirom da se radilo o prvoj kavi u životu, nije mi bilo jasno o kakvoj prilici priča, pa sam to i upitala. odgovorio je začuđeno: ‘mislio sam da to znači da smo sada zajedno’.
objasnila sam mu da nismo jedno za drugo i da se nadam da će naći svoju suprugu.
nije se javljao više od godinu dana, kad sam za Uskrs dobila poruku o malom zeki i uskršnjim jajima, uz dodatak: ‘sigurno si me zaboravila’.
odgovorila sam da nisam i da ga se još uvijek sjećam.
pitao je hoćemo li na kavu, jer me se još uvijek sjeti. s obzirom da sam bila zauzeta, iskoristila sam bivšeg za izgovor.
više se nije javljao.
sv.duje, prije dvije godine. u gradu dvije prijateljice i ja. mi prolazimo, a on sjedi na zidiću na rivi. kad me vidio, skoči sa zidića i zgrabi za ruku moju prijateljicu, te je moli za slikanje. ona ne zna o kome se radi, te se slika. dok se s njom slikaje, preko oka gleda mene i smije se – valjda je očekivao da ću biti ljubomorna.
produžimo dalje, prijateljica kaže kako je to baš čudno. nije mogla vjerovat kad sam joj rekla da je to slavni “baka-lik”.
Prišao mi je tip, zgodan i lijep i kaže mi: štos ti men lijepa, ja volim Ciganke…eto stavio me u manjinu, a bio je zgodan….možda sam imala pogrešan miris, možda trebam novi!
Upoznao sam na forumu jednu curu prije nešto manje od godinu dana, prvo smo pričali na PM, onda na MSN. Dodali smo se i na fejs pa je pao dogovor da idemo na pivu jer sam joj se valjda svidio pošto je baš rekla da voli ogromne i jake muškarce (ja sam inače teška kategorija, 2m i 110kg) A i cura je fakat zgodna, pametna, puknuta u glavu malo više nego ja, sve 5, ma prava duša
Eh sad, dogovorimo se da ju pokupim kad joj završe predavanja… Dođem po nju, ona uđe u auto. Pošto je dugo bila na predavanju, pitam je li možda gladna, možemo otići nešto pojesti prije, da mi se ne napije od jedne pive.
Kaže da nije…
Ok, krenem voziti i pita ona mene “Jel ti voliš peršin?”
Odgovorim da nemam baš neki stav o peršinu jer ga jedem u juhi. I onda ona meni objasni kako ona nije gladna jer je cijeli dan jela peršin, zatim zavuče ruku u torbu, izvuče cijeli peršin, pogleda me i pita “Hoćeš ti malo brstiti?”
Tjednima nakon toga ekipi sam prepričavao taj doživljaj jer je stvarno bilo skroz naskroz smiješno. Dobila je nadimak “Peršinarka”
I da, možda je zgodno napomenuti da smo sad u vezi…
Bio je tiha patnja svih curica u osnovnoj školi.
Prošle su godine i na nekom chatu Slavonaca skontamo se mi i pozove me na kavu. Sreći mojoj nema kraja, došlo mi da nazovem sve cure iz osnovne i objavim s kim idem na kavu.
I pričamo mi na kavi tko je što završio, što radi i tako to.
Ja završila trgovačku, radim, pokušavam se doškolovati i tako, jedan normalan život.
A on…..
Završio gimnaziju, upisao filozofski fakultet i postao, ni manje ni više, nego mag!!
I tako je on meni sat i nešto pričao o bijeloj magiji, o ritualima čišćenja od zla, o ispraznosti mog materijalističkog života, o zlu koje me vreba na svakom koraku. Sve u svemu, dobro je on mene isprepadao.
Trebam li reći da sam ja sve platila što od straha da se ne zamjerim velikom magu, što zbog toga jer se izgrbavio kad je došao konobar.
A kad je trebao izaći, pogledao me je dramatično i rekao: “Srest ćemo se mi opet. Ako ne u ovom, u jednom od drugih života!”
Tada sam ja rekla da se nadam da u ovome više nećemo.
Onda je on stajao i gledao u mene dok sam odlazila.
Danima sam se bojala da me omađijao!!
Ja sam tada imala 18, a on 21 god. Prije nekoliko godina sam srela njegovu susjedu i pitala za njega, a ona mi je rekla da je super, izašao iz komune i sredio si život. To mi je dosta toga objasnilo!! :ljut:
uvijek mi promaknu važna zbivanja
zato nestrpnjivo očekujem nova darivanja
nadam se da će uskoro to biti
da ću konačno i ja nešto osvojiti…!!11