Najveći utjecaj na modu 1940-ih imao je II. svjetski rat. Rat je potpuno promijenio sve segmente ljudskog života, pa tako i modu. Rat je modu zapravo postavio na jednu sasvim novu razinu.

Američki dizajneri izrađivali su odjeću po uzoru na francuske dizajnere, ali puno jeftinije i pristupačnije mnogima sve dok Pariz nije pao pod Hitlera. Nakon pada Pariza američki dizajneri bili su prisiljeni dizajnirati svoje originalne kreacije. Amerika će se tada polako pretvoriti u svjetsku prijestolnicu odjeće, osobito sportske.

Žene su ponovno zamjenjivale svoje muževe u poslovima dok su oni bili u ratu pa su nosile što praktičniju odjeću za posao. Kosu su držale skupljenu kako bi spriječile da se zapetlja u strojevima na kojima su radile. Stavljale su i maramu ili mrežicu za kosu kako bi dodatno spriječile da kosa leprša okolo. Mrežicu su nosile i van posla pa je ona ubrzo postala modni trend te su je mnoge nosile za večernje izlaske.

Također su štedjeli kod proizvodnje odjeće te koristili što manje tkanine, a pokušavali su proizvoditi što univerzalniju odjeću. Posebno se štedjelo na svili i najlonu pa je najlonke bilo teško za naći, a i ako su bile dostupne, bile su preskupe pa su se žene koristile raznim trikovima kako bi stvorile iluziju najlonki. Nanosile bi obojenu kremu koju bi pripravile po svom receptu ili bi je kupile. Brendovi poput Max Factora, Helena Rubenstein, Charles of the Ritz i Elizabeth Arden proizveli su svoje verzije te kreme u različitim nijansama. Šav na stražnjem dijelu najlonki crtale su olovkom za oči, a za profesionalan look najlonki postojali su saloni za crtanje najlonki koji su bili popularni kao danas profesionalno čupanje obrvi. Nakon rata pristupačnost najlonki će se znatno povećati.

Koža je kao materijal također bila vrlo rijetka pa su se zato cipele umjesto od kože sve češće izrađivale od platna, a pete i unutrašnjost cipela od drveta i pluta.

Suknje i haljine imale su dužinu do koljena,najpopularnija boja odjeće je bila tzv. air force plava, a na odjeći su se mogla uočiti razna military obilježja.  Mnoge haljine su bile uskog struka s remenom te su se kopčale sprijeda, a nosile su se i haljine na jednu naramenicu koje su imale asimetričan rub. Kao večernje haljine često su se nosile jednostavne neukrašene kratke haljine, a satenske suknje su se kombinirale s čipkastom bluzom.

Žene su za posao zbog praktičnosti počele nositi muške hlače sve dok se nisu počele proizvoditi posebno za žene. Hlače su ubrzo iz odjeće za posao postale i odjeća za svakodnevne aktivnosti. Najčešće su se nosile hlače visokog struka s gumbima ili patentom sa strane.

Osim odjeće za posao žene su za kućne poslove i općenito boravak u kući nosile posebne kućne haljine koje su se nosile i kad bi se išlo u neformalan posjet prijateljima. Vrlo popularna je postala i sportska odjeća poput kratkih pamučnih hlačica i kombinezona za vruće ljetne dane.

Trend istaknutih ramena nastavio se i u ovom desetljeću, a posebno su bili popularni kaputi nalik na odijelo s umetnutim jastučićima na području ramena.

1940-ih je prvi put predstavljen grudnjak sa žicom, a krajem desetljeća pojavili su se podstavljeni grudnjaci.

Također, 1940-ima možemo zahvaliti za  prvi bikini ikad. Točnije,predstavljen je 1946. godine od strane Louisa Réarda i modnog dizajnera Jacquesa Heima. Naime,Réard i Heim su u isto vrijeme dizajnirali bikini i zato su bili suparnici. Heim je svoj bikini reklamirao kao najmanji kupaći kostim na svijetu, a Réard mu je uzvratio reklamirajući svoj bikini kao još manji od najmanjeg kupaćeg kostima. Louis Réard je ime svom kupaćem kostimu dao po atolu Bikini. Réard nije mogao naći modela koji bi se usudio nositi bikini te je na kraju angažirao striptizetu Micheline Bernardini.

Bikini je ubrzo postao hit u Francuskoj, a osobito među muškarcima. U drugim državama nije bio toliko popularan sve dok se Brigitte Bardot nije pojavila u Cannesu u svom bikiniju 1953. godine.

U ovom desetljeću svoju popularnost zadržao je crveni ruž i crveni lak za nokte, a eyeliner je najčešće bio crne boje.

Članica WAC-a (Women Army Corps) nalazi vremena i za šminkanje usred vojne vježbe

Nosila se duga kosa unatoč tome što se žene poticalo da skrate kosu zbog poslova koje su obavljale umjesto muškaraca. Popularne frizure su bile tzv. victory rolls, bob frizura te kovrče. Kosa su također često pleli u pletenice te koristili razne ukosnice.

Krajem ovog desetljeća 1947. godine pojavio se modni dizajner čija je moda obilježila sljedeće desetljeće. Te godine je Christian Dior po prvi put predstavio svoju modu pod nazivom The New Look. Neka od obilježja njegove mode bila su korištenje tkanine u velikim količinama, neisticanje ramena, naglašavanje kukova i grudi, stegnut struk, široke suknje stegnute u struku.

Prve reakcije na njegovu modu bile su većinom negativne te su njegovu kolekciju smatrali skandaloznom i osuđivali je zbog prevelike upotrebe tkanine. Reakcije ljudi su bile negativne jer su se još uvijek oporavljali od rata te još uvijek razmišljali racionalno. U ožujku 1947. u Parizu za vrijeme photoshootinga kolekcije The New Look jedan od modela je napadnut od strane bijesnih protivnica Diorove mode. Uništena je Diorova haljina koju je nosila te je jadna djevojka pretučena. Nakon nekog vremena Diorova moda je polako prihvaćena, posebno u Americi gdje nedostatak tkanine nije bio veliki problem. Diorova moda je prava suprotnost konzervativnoj modi ratnih godina te predstavlja uvod u modu 1950-ih godina.

S obzirom na to da slike govore više od riječi ostavljam vam pregršt slika u galeriji koje najbolje dočaravaju modu 1940-ih godina.

Izvori slika:  vogue.co.uk, marieclaire.co.uk, life.time.com, corbisimages.com, pinterest.com, tumblr.com.

Sviđa li vam se moda 1940-ih? Koje je vaše najdraže razdoblje u modi?