Stiglo je vrijeme za još jednu recenziju u našem Book Clubu. U anketi je najviša glasova dobila knjiga Maybe Someday, autorice Colleen Hoover. Iako, moram priznati, svoj glas nisam poklonila upravo toj knjizi, sada sam sretna što sam imala povjerenja u odabir čitateljica Šminkerice. U nastavku članka možete pronaći detalje o autorici i knjizi, ali i moje subjektivno mišljenje. Također, i vi ste pozvani ostaviti svoju recenziju, a najbolja od njih dobit će nagradu.
Colleen Hoover američka je autorica čiji se naslovi vrlo često nađu na top listama najprodavanijih knjiga. Među najpoznatijima joj je roman Hopeless, a Maybe someday mi je pažnju privukla jer je našla na popisu New York Timesa kao jedan od najboljih prošlogodišnjih ljubića. Ova se knjiga ne može pronaći u hrvatskom prijevodu i ne znam može li se kupiti na policama s literaturom na engleskom. Kakogod, Google mi je opet podario pdf verziju i tako mi je bila najlakše.
Maybe someday bih definirala kao ljubavni roman. Ipak, nije to jedan od onih romana od kojih ti je muka jer su banalni i posve ukalupljeni. Ovaj ima nekoliko svojih posebnosti i vlastiti soundtrack.
Krenut ću, dakle, s kratkim sažetkom radnje, za sve one koji nisu imali vremena čitati. Naime, roman prati dvadesetdvogodišnju Sydney kojoj se savršeni svijet, sagrađen od dečka Huntera i cimerice Tori i mirnog života u Teksasu, upravo urušio. U prvim crtama romana otkriva izdaju koju je doživjela. Naime, Hunter ju je varao s Tori. Ona si priznaje da je bila slijepa kroz duge dvije godine. Kako je iselila iz stana koji je dijelila s Tori, nije imala kuda pa je došla k Ridgeu, susjedu kojeg je tek površno znala. Bila bi si platila hotel, da joj nije ispala torbica kad je pljusnula Tori u starom stanu. Radnja se tada vraća nekoliko tjedana unatrag, kad je Ridge bio samo susjed koji predivno svira, na susjednom balkonu. Vježbao je autorske stvari, a ona ga odano slušala i smišljala tekst na njih. Jednog dana je on to shvatio i napisao joj kako ih želi čuti. Ne, to nije bio flert, nego ljubav prema glazbi i potreba za stvaranjem. I Ridge je imao svoju djevojku, Maggie. Jako ju je volio, bili su skupa pet godina, ali ona se nije htjela useliti k njemu. Živjela je sama, nakon bakine smrti i djedova odlaska u starački dom.
Kad se, tražeći privremeno sklonište, uselila k Ridgeu, Sydney je saznala da je gluh. Živeći s njim i njegovom osebujnom cimericom Bridgette, Sydney je polako počela uviđati da je prekid veze iz navika možda najbolje što joj se dogodilo. Ubrzo otkriva da on i njegov brat Brennan imaju bend Sounds of cedar i počinje vjerovati da je Rigde glazbeni genijalac. Malo-pomalo, shvatili su da su se zaljubili. Ipak, ljubav nije mogla zaživjeti. Ona nije mogla učinit ljupkoj Maggie ono što je Tori učinila njoj. Prvi je poljubac pao (negdje na pola knjige!) , ne iz slabosti, nego iz neutažive želje. Nakon cijelog niza peripetija (u mojoj pdf verziji razvučenih na 692 stranice), Ridgeova i Maggina veza ipak je pukla. I krenuo je njegov put do obnove sebe, a potom i početka konačnog osvajanja Sydney. Na koncertu joj je odsvirao pjesmu napisanu samo za nju i tu je početak još jednog sretnog kraja…
Kako se meni svidio ovaj roman? Nekako sam mišljenja da su ljubavni romanu uvijek nalik jedni na druge, koliko god posebni bili. Kao i sve sretne obitelji, rekao bi Tolstoj. Ljubitelj sam miješanja žanrova, kompleksnije tematike, naglih preokreta i tužnih krajeva. Iako ovo nije roman po mom ukusu, ne mogu reći ni riječi loše. Jednostavno je, neću ga zapamtiti kao remek-djelo. Da, lijepa je to priča. Ima trenutaka koji su me dirnuli i opisi su dosta plastični, nekako zamislivi. Gluhi glazbeni genijalac, izgubljena cura koja svoj put pronalazi uz njega, zabranjena ljubav koja se na kraju ipak uspije ostvariti, podijeljenost između dužnosti i strasti. Naracija nije loša. Sviđa mi se uvođenje SMS poruka i pisama kao zamjena za razgovor u užem smislu, s obzirom na njegovu gluhoću koja nigdje nije doživljena kao hendikep – ni u razvoju njegova talenta, ni u ljubavnom i društvenom životu. Naravno, napominjem da je recenzija subjektivna i da se ukusi razlikuju. 
Jeste li vi pročitale knjigu? Kako vam se svidjela? Odvažite se i u komentare napišite vašu recenziju do 6. veljače. Najbolju od njih ćemo darovati paketom koji sadrži kozmetiku i, naravno, knjigu. Ne zaboravite, da bi se vaša recenzija uvažila morate imati profil na Šminkerici.
DOBITNICA je Darija! Dobitnica je kontaktirana putem svog Šminkerica profila i molimo ju da pošalje podatke na mail marketing@sminkerica.com.
Nisam čitala ovu knjigu, i hvala i ne bih. Dovoljno je pročitati tvoj sažetak i već mi je previše “američke romantike” koju u 99% filmova srećem… Čak i horori imaju happy end kod njih.
Ti si načitana i to je lijepo, vidi se u člancima, …I dobro je što možeš čitati sve, ja osobno nisam jedna od tih. Prvo pogledam žanr, nešto o piscu, osnovnu temu na netu pa vidim hoću li ili ne, tako je bilo i sa lektirama
Spomenuvši Tolstojeve romane, sjetih se meni omiljenih Zločin i kazna, Proces,…nadam se da će se jednom naći ovdje..ovo nije uporedivo.. Baš nisam osoba koja često i puno čita, ali sam pročitala “važne” knjige,ustvari koje sam ja smatrala važnima, sa poukom, ljubiće ne…draži mi je film za to, ustvari komedija da budem precizna.
Hvala ti
Nekako mi je čitanje i posao i gušt. 
Da, ima ljudi koji ovo ne mogu progutati. Američka romantika, isfurano, što jest jest. Ja volim u sve zabosti nos. Ako mi se ne svidi barem to mogu podijeliti s drugima
Zločin i kazna je od Dostojevskog
Da pročitala sam je i odlična je ali na neki način i dosadna.
Nemogu puno o njoj reći jer si sve ispičala u sažetku,mogu samo reći da je dobra.
U zadnje vrijeme pocela sam kupovat knjige i čitat ih pa sam tu posudila od prijateljice i misila sam kako ce bit glupa ali prevarila sam se i sve najj
Nisam pročitala, ali ja volim povremeno se opustiti uz ljubiće, odmorim se od svega, ali u zadnje vrijeme ne mogu čitati sa laptopa, oči me brzo počinju peći (posljedice studentskog života, haha) zato sam i preskočila pdf verziju
Meni je ova knjiga “uletila” u pravom trenutku da me odmori od svakodnevnih problema i briga premda inače volim teže teme, povremeno mi paše takvo štivo. Osim toga, odgovara mi stil pisanja pa mi je bila lagana za čitanje. Voljela bi ovu knjigu imati jer, kao što sam već rekla, idealna mi je kad sam pod stresom i kad se ne mogu koncentrirati na složenija i napetija štiva. Bolje čitati takve ljubiće nego gutati normabele.
Nabavila sam ovu knjigu u pdf formatu na engleskom jeziku, i to na preporuku svojih prijateljica “čitačica”. Prvo sam pročitala nekoliko stranica i trebalo mi je par tjedana da se uhvatim knjige i nastavim ju čitati, međutim nakon kojih 100 i nešto stranica mi je knjiga postala toliko naporna i dosadna da nisam imala volje čitati dalje – misli su mi više letile na policu s knjigama koje imam za pročitati nego što su bile udubljene u radnju… Nakon kraćeg mučenja, napokon sam odustala, pročitala zadnjih par stranica knjige i s olakšanjem zaključila da ništa ne propuštam… Not my cup of tea….
Ovu knjigu još nisam imala prilike pročitati ali tvoja recenzija me privukla i mislim da čim prođu ovi zimski rokovi na faksu bacam se na čitanje ove knjige
Obožavam čitati – čitala bi svaki dan po par knjiga da mi obveze na faksu to dopuštaju, ali svaki slobodan trenutak ja posežem za novom knjigom
Ne znam, možda sam se trebala roditi u drugo doba jer meni tv i filmovi ništa ne predstavljaju.
Čitanje knjiga mene odvodi u neki drugi svijet, svijet prepun mašte i svijet prepun mogućnosti da sama stvorim svoju sliku likova kojih upoznajem kroz dijela. Ponekad sama sebe uhvatim kako prođu sati i sati a ja još uvijek čitam – jednostavno tada zaboravim na vrijeme…
Nekoliko cura i ja prije kojih nekoliko mjeseci odlučile smo napraviti taj famozni “book club” i odabrati jednu knjigu mjesečno i potom se nalaziti kod po jedne doma i razglabati o pročitanoj knjizi.. jako je zabavno i drugačije od svega što mladi naših godina rade.
A sad knjiga :kima: :kima:
Zapravo ovdje bih voljela svima predložiti čitanje jednog po meni najboljeg dijela
Pa ću vam napisati svoju kratko viđenje te knjige a ako vam se svidi pročitajte je ako već niste (a malo je takvih jer koliko se sjećam to je bilo jedno od štiva na srednjoškolskim lektirama 
)- vjerujte nećete požaliti ni sekude 
Kada sam ju kao srednjoškolka dobila za lektiru, naravno čitala sam je preko volje i to svaku 5 stranicu haha :kima: :kima:
I nekoliko godina kasnije ja odlučila idem ju ponovno pročitati.. i mogla bih je sada čitati iznova i iznova. Riječ je dakako o drami Nora – Lutkina kuća Henrik Ibsen
Radnja čitavog dijela odvija se u kući. Ukratko rečeno tu je riječ o životnoj sudbini Nore koja je odrasla u nježnosti svoga oca, zatim muža, koji su je mazili kao divnu lutkicu, ali su je zapravo isključili iz svoga i iz njezinoga života, otac ju je razmazio, a muž je od nje odlučio stvarati marionetu koja će sa njim predstavljati oličenje idealnog braka i skladne ljubavi, a uz to brižne majke. Nora je isprva mislila kako će brak nešto promijeniti jer ponašanje njezina oca prema njoj nije više bilo normalno. Ipak, gledano sa Norine strane, nije sve tako idilično. Među njima postoji tajna koja narušava Norin mir, a koju je ona uspješno tajila sve dok se u njihov život ne umiješa Krogstadt kojega Helmer želi otpustiti. Krogstadt tada počinje sa prijetnjom da će Helmeru odati njezinu tajnu. U tom trenutku veliku ulogu ima Norina prijateljica, gospođa Linde, koja je ranije bila u vezi sa Krogstadtom i koja ga uspije nagovoriti da odustane od svoga nauma, ali tada je već bilo kasno jer je Helmer već pročitao pismo koje mu je ovaj poslao. Saznavši da mu je Nora lagala da je posudila novac koji je bio potreban za njegovo izlječenje od njenog oca, da je krivotvorila očev potpis, Helmer je shvatio da bi mu ta istina mogla ugroziti položaj u društvu i posao u bancu. Zbog toga osuđuje njezine postupke i nju samu. Helmer nije uopće htio poslušati Norine razloge takvog postupka, nije mu značilo ništa ni to što je ona taj novac posudila zbog njega i time žrtvovala sebe i otkidala od sebe kako bi taj novac vratila. On nije uvidio njezinu ljubav, žrtvu i velikodušnost. Kada je primio drugo Krogstadtovo pismo u koje mu on kaže da će sve ostati tajna, Helmer je u istom trenutku promijenio svoj stav prema Nori. Ponovno joj se obraća s nježnošću i zaštitnički, ali Nori nakon prethodnog muževog ponašanja ništa više ne znače njegove „slatke“ riječi. Shvatila je da je on suviše sebičan i da mu je u životu stalo do drugih vrijednosti. Shvatila je da uz njega nikad neće imati svoju slobodu i da će uvijek biti samo lutka kojoj će on upravljati. Kao slobodan čovjek kojeg vode razum i osjećaju, Nora ne prihvaća više nikakve uvjete i mogućnost novoga ropstva u odnosu prema vlastitom mužu. Odlučuje napustiti obitelj te početi živjeti drugim stilom života. Ona ne želi više nikome polagati račune, pravdati svoje postupke i dati drugom da odlučuje umjesto nje. Želi imati vlastito pravo izbora i dolučivanja, želi samostalnost. Svjesna je toga da se mora suočiti sa posljedicom svoje prve samostalne odluke, osude društva….
Nisam ljubitelj ljubavnih romana niti Young Adult i New Adult žanra,dakle svega čemu kategorizacijski pripada ovaj roman te takva štiva rijetko čitam.No,kako je izabran ovdje i prije sam znala tu i tamo nabasati na ime Colleen Hoover,odlučila sam mu dati priliku.
Očekivanja su očito bila minimalna i nisam mislila da ću uopće uspjeti doći do polovice jer ljubići uvijek nude tu neku pretjeranu sladunjavost i predvidljivost,ali prevarila sam se.Prije svega me iznenadilo koliko sam se uspjela poistovjetiti sa Sydney,naime i ja sam u jednom trenutku svog života shvatila da pravo nije za mene,imala grozne cimerice (ne toliko grozne da su mi redovito spavale s dečkom,ali opet,divne bome nisu bile :D) od kojih sam se odselila također po užasnom vremenu,ona po kiši,ja po snijegu,a i uskoro ću navršiti 22 godine što je njezina dob.Postojanje tih par zajedničkih crta mi je održavalo interes na samom početku romana.Kasnije je to bila činjenica da je njezin ljubavni interes,Ridge,gluh.Mislim da je Hoover tu napravila dobar twist jer tu njegovu karakteristiku nisam predvidjela i sama njihova komunikacija putem SMS poruka i pisanja u bilježnicu je dala dozu zanimljivosti i različitosti naspram klasičnih ljubavnih romana u kojima si glavni likovi mogu sve reći glasom.Roman me je u par trenutaka,povezanih pretežito sa Ridgeovim simpatičnim cimerom Warrenom,uspio i istinski nasmijati.Priča jako lijepo teče i pošlo joj je za rukom uvući me u svoj svijet i natjerati da mislim samo o povezanosti koja raste između Ridgea i Sydney dok stvaraju glazbu zajedno,a ne o onome što se trenutno događa u mom životu,što svaki roman ne uspije uraditi jer sam osoba kojoj se vrlo teško fokusirati.Za dva dana sam već bila gotova s ovim djelom.Nisam završila tako brzo zato što me jako zanimalo što će biti na kraju i radi toga što su me ubijale misli tipa : ”Ajmee,hoće li oni na kraju završiti skupa ili ipak neće”.Potrebe za takvim mislima nije bilo jer je odgovor na to pitanje jasan od samog početka kao i činjenica da će se jedina prepreka u vidu Maggie ukloniti s puta.Sve i da nisu završili skupa,mislim da me to ne bi puno zabrinulo,jer Bože moj,uvijek ima vremena da spisateljica izbaci još jedan dio,dva,tri,koliko već je potrebno da likovi dođu do sebe i shvate da ne mogu jedno bez drugog.Uglavnom,pročitala sam tako brzo jer me zanimalo na koji će se način dogoditi to njihovo konačno spajanje.Na kraju,ako bih davala ocjenu ovom knjizi dala bih joj 4 od 5.Ovo nije djelo epskih proporcija niti knjiga koja je promijenila moj život,niti će promijeniti vaš,ali je to definitivno knjiga za one dane kada se jednostavno želite isključiti od svijeta,kada vam je dosta vlastitih problema i želite neko lako štivo da vam zaokupi um bar nakratko.
P.S. Ovaj tjedan sam ustvrdila da je za tu svrhu odlična i trilogija Slammed od spomenute autorice,tako da ju preporučam
.