Stiglo je vrijeme za recenziju knjige koju ste odabrale u našoj anketi. Najviše glasova je dobila knjiga 1000 dana proljeća, domaćeg putopisca Tomislava Perka. Nadam se da ste čitale, da vam se knjiga svidjela i da ćete u komentarima na ovaj članak pokušati uloviti nagrade! 
Tko je zapravo Tomislav Perko? Dvadesetdevetogodišnjak iz Zagreba, više putnik slobodnog stila i neuhvatljiva duha, nego pisac hotimično. Za sebe kaže da je pravim životom počeo živjeti tek kad je zanemario općeprihvaćenu ideju da je savršen život onaj u kojem se skućiš, oženiš i imaš par klinaca. Za nekog jest, ali za nekoga nije. Krenuo je u potragu za samim sobom i to ga je traganje navelo da napiše ovu knjigu. Proputovao je 40 zemalja, s dnevnim budžetom od 50 kuna. I njegova potraga još nije došla k svom kraju.
Htio je napisati knjigu 1000 dana ljeta, ali shvatio je da previše toga ima za reći o proljeću pa je promijenio naslov. Knjigu je sponzorirao i izdao sam! Odlučiti se za samoizdavaštvo danas je teško i doista treba hrabrosti. To je samo jedna od mnogih stvari koje su me u ovoj knjizi nadahnule. Autoru je uspjelo. Knjiga je jako hvaljena i voljena od mnogih. Nadam se da se svidjela i vama. Meni svakako jest!
Sadržaj putopisne knjige teško je prepričati. Nema mi smisla opisivati njegove staze jer je nedovoljno. Ono što mogu reći je to da ova knjiga nudi odgovore na mnoga pitanja korisna za putovanja, uštedu novca na istima, opisuje čari cestovanja i sigurnosti pri istom… Što se toga tiče, knjiga je praktična i poučna. Opisuje mnoge događaje iz jedne neobične stvarnosti (susrete s ljudima, kulturama i ljubav). Ipak, nipošto nije suhoparan putopis. Ovo je prvi putopis u kojem sam plakala i smijala se, osjećala kao da putujem s Perkom. Baš je to ono što je autora učinilo jako omiljenim licem i donijelo osvježenje na domaću spisateljsku scenu. Ova knjiga nema ništa dvolično i lažno, nikakvu vezu s onim putopisima u kojima pisci putuju punih džepova i šalju srdačne pozdrave s jedne od najpopularnijih svjetskih destinacija. Perko putuje istinski, izvana i iznutra. Usporedila bih ga s Coelhom, ali ne želim se ograničiti na Coelhova traganja za samim sobom u mislima. Perko je doista putovao i to je temeljna razlika. I ovdje nema new age detalja. Ova vas knjiga nauči da po strani ostavite vlastite fobije, sve oblike mržnje i neprihvaćanja te da otvorite srce i um. Tek kada se otvorite, najbolje dolazi. Rekla bih da je to prava poanta.
Čitala sam ju još ove zime, u jednom dahu. Ovo je putovanje bilo putovanje stopirajući, spontano i odvažno. Sa sobom je imao samo ruksak. I misli. S njima se najviše družio. Knjiga nudi brojna, jako intimna razmišljanja. Ova činjenica pretvara knjigu u svojevrsnu autobiografiju.
Mogla bih vam izdvojiti mnoge nadahnjujuće citate koje sam zapisala sebi, ali ne želim vas zakinuti za predivno iskustvo otkrivanja istih (iako se nadam kako već jeste čitale i borit ćete se za nagradu u komentarima). Preporučujem je svima koji su u neprestanom traganju za inspiracijom i poticajima na akciju. Mene je ohrabrila za mnogo stvari, iako još uvijek putujem u ustaljenom stilu. Nisam cura od velikih avantura, ali čar književnosti je u tome da uvijek čitamo u ključu kojeg sami izaberemo. Moj je ključ bio usmjeren ka otvorenosti životu i svijetu. Takvo me čitanje potaknulo na akciju, iako (još uvijek) u sigurnosti Splita. Podsjetio me da su rutina i višak slobodnog vremena majka dosade i svih loših ideja koje pritom padnu na pamet.
Autora možete pratiti na njegovom facebook profilu i web stranici. Možete vidjeti što radi, je li prestao putovati,piše li još, kako promovira knjigu i je li ovakvom hitu više uopće potrebna promocija…
Ukoliko ste sudjelovale u našem Book Clubu, opet imamo poklone za vas! Ostavite vašu recenziju i osvojite naš Book Club paket koji sadrži knjigu i makeup proizvod iznenađenja! Recenziju ostavite do 9. travnja u ponoć! Sretno svima i nadam se da ste u čitanju uživale koliko i ja.
DOBITNICA: Anja
Čestitke! Molim pošalji nam podatke (ime, prezime, adresa, broj mobitela) na mail marketing@sminkerica.com
Jeste li čitale knjigu? Kako vam se svidjela?
želiimmmm <3 :* čula sam da je odlična knjiga
Baš zato sto ju nisam pročitala ,a želim.. htijela bih ju osvojiti i pročitat…obožavam putovanja i čini mi se da je bas po mom ukusu pisana
<3
Knjiga Tomislava Perka zapela mi je za oko cim sam cula za nju. Ako nesto moze zaokupiti moju paznju to su putopisi. Meni je on idealan primjer kako se sve moze. Moze se napisati divan tekst i pribliziti citateljima razmisljanja i misli, moze se naci put do srca citatelja ako se pise iskreno, bez uljepsavanja i idile.
Osjecaj kao da si na putovanju s njim jest ono sto vrijedi jer nisu samo iznesene putopisne informacije već je tema prilagođavanje zivotnim okolnostima. Tema ljubavi nikoga ne zaobilazi pa ni njega i provlaci se kroz recenice. Fantastican spoj raznih životnih situacija natjerat ce citatelja (da, i onog ko se ne slaze s tim) da bude sklon promjenama i da svemu pristupa sa srcem jer tako ce daleko stici.
Put ga dovodi do mudrosti da je dobra potraznja za necim jer Perko kaze – ”super vam moze biti svugdje”.. Da, slazem se. Uvijek postoji negdje nesto sto uljepsa trenutak naizgled obicnog dana i zauvijek ga smjesti u nas um, a znamo da sjecanja vrijede. Njegova zelja da inspirira nas o mjestima gdje je bio jednako je snazna kao i inspiracija onih koji su na njega ostavili dojam.
Preporuka za one koji se zele smijati jednako snazno kao i Perko u raznim situacijama, zatim za one kojima je inspiracija nit vodilja kroz zivot.
I ja cu jednog dana vidjeti svijet, a moze li bolji pocetak putovanja s knjigom 1000 dana proljeca u rukama i cinjenicom da cu i ja jednog dana pisati svoju pricu, svoj putopis.
Dok proljetni nemir u meni drijema, nadam se da se i putopis na put prema meni sprema. <3
Ivona Grgurić
Nisam je čitala i zato je želim osvojiti, nema mi smisla da je osvoji netko tko ju je pročitao … A zašto je želim? Oduvijek sam se divila takvim ljudima, oduvijek me intigriralo to da se netko probudi i kaže sam sebi ok sad odoh pješke na drugi kraj svijeta, meni su takvi ljudi fascinatni pogotovo jer je to ogroman rizik sa malo novaca, bez neke sigurnosti, ali zar to nije divno? Zašto ne bismo svi tako? Mene užasno nervira dobro utrt put kojim moramo svi ići i često se pitam što mi vrijedi sloboda kada zapravo ja nisam slobodna … Skreneš sli sa tog puta često si predmet ogovaranja i svega što sa time dolazi, ljudi zaboravljaju da je život jedan, da ga treba proživjeti i uživati, da ponekad treba riskirati jer kako ćeš nešto dobiti ako ne riskiraš? Ok, nećeš svaki puta ali u tome i jest draž
Ljudi zaboravljaju da smo svi mi ispod kože jednaki, da granice na tlu i u mozgu zapravno ne postoje, svi smo mi jednaki i nebo nam je kraj, zato uživajte u životu … Ne vrijedi sjediti doma i kukati, ovaj dečko nam pokazuje da je zbilja sve moguće sa tako malo resursa 
Uživajte u životu jer jednom će biti kasno, ne trošite vrijeme na osude jer one samo uništavaju onog koji sudi 
:kima: :kima:
Nisam procitala, a zaista, zaista zelim. Voljela bi dobiti na poklon, nazalost nisam u mogucnosti kupiti:(
Drage djevojke, ne darujemo ovaj naslov, već knjigu iznenađenja. :kima:
Čini se kao odlična knjiga, a Tomislav mi je vrlo zanimljiv
E ja mislila da ovu dijelite… nema veze onda ne mogu napisati recenziju ove knjige pošto ju nisam pročitala, ali sigurna sam da hocu.. volim čitati i htijela bih osvojiti knjigu iznenađenja da me razveseli jednako dobro kao i sve ostale dobre koja sam čitala do sada
<3 želimm…
eh, pročitala sam ovu knjigu još u listopadu, nedugo nakon što sam bila na autorovoj multimedijalnoj prezentaciji u gradskoj knjžnici moga grada. Nisam previše očekivala od Perka, ali sam zato dobila i više nego što sam mogla zamisliti. Znate onaj trenutak u životu kad se okrznete od nekoga ko ima tako puno životne energije da jednostavno dio nje mora preći na vas?? Pa se onda sve cini tako lagano i sto ne bih i ja svoj kauč iznajmila pa putovala svugdje?!
Ne bih, zbog tisuće razloga, ali skoro pa i nema potrebe, slušajući Perka, a kasnije i čitajući ga, imala sam osjećaj kao da sam bila već tamo i tamo. Jednostavan stil, zanimljva tema, zanimljiv lik, a pored svega, nije to samo putopis već i mala životna škola, a nije da nema ni ljubavi i poetičnosti. Pa sam naslov te već tjera da razmišljaš.
Nema osobe kojoj nisam preporučila ovu knjigu, čak sam ju koristila i za zadatak na faksu. Stvarno jedva čekam da se avantura nastavi u Tisuću dana ljeta, ali i da se Perko okuša u nekom drugom žanru, ako mu ne bude premrsko
Za Tomislava Perka sam saznala preko Hrvoja Šalkovića koji ga je promovirao dok je bio na natječaju za najbolji posao na svijetu, u kojem je trebalo putovati po svijetu, fotografirati, pisati i to dijeliti na društvenim mrežama. Plaća 100.000 dolara. Nžalost naš Perko nije osvojio najbolji posao,no mislim da najbolji posao on zapravo živi. Kako sam malo pogledala po njegovoj stranici oduševila sam se njegovim blogom,slikama te savjetima za one koji planiraju putovati kao on,autostopom s minimalnim troškovima.
Kada sam saznala da objavljuje knjigu,razveselila sam se,a kada sam saznala da će promocija iste s njegovim predavanjem biti i u mom malom gradu,bila sam presretna. Knjigu sam tu i kupila te je pročitala u jednom dahu.Njena najveća mana je kad krenete čitati,ne možete stati,jednostavno brzinski gutate stranice,jednu po jednu,i brzo završi,zato jedva čekam 1000 dana ljeta koji je u pripremi. Knjiga je zapravo odgovorila na sva pitanja koja sam imala o njegovom načinu putovanja,upoznala me s tim načinom života,te ispričala njegovu priču.
Ne želim sad svoju kratku recenziju razdužiti,već ću reći da pripada onim knjigama koje ne želite ispustiti iz ruku,no u istom trenu ne želite ni završiti s njenim čitanjem,osim obilja raznih događaja koji će izmatiti suze,smijeh,ljutnju knjiga donosi onu iskrenost autora koju su mnogi putopisci izgubili u želji da što više nahvale mjesta koja su posjetili,gradove koje su obišli.
Perko iskreno i jednostavno,bez puno okolišanja,čitatelju te možda budućem putniku približava sve ono sa čim se jedan putnik može susresti na putovanju,sve ono što može proživjeti,sve ono što ga možda čeka..Osim b iznenađenja s kojima se Perko susreo na putovanju, svojim čitateljima pripremio nekoliko iznenađenja tijekom čitanja,koja zaokružuju ono napisano..Sada autor piše nastavak koji jedva čekam,te se osim brzom izlasku knjige nadam i većem broju stranica..
Ovu kratku recenziju zaokružujem omiljenim citatom iz knjige :
“…svašta se nauči na putu. Jebeš školu, jebeš faks, život je najbolji učitelj. Život izvan ovih naših granica: geografskih, moralnih, tradicionalnih. Na putu si primoran zaboraviti sve što si ikad naučio, shvatiti koje je iluzije u tebi ugradila okolina, obitelj, škola, crkva, tradicija. Na putu si slobodan, na putu nitko ne prosuđuje tvoje postupke, nitko osim tebe samog.” (p. 20) :* :* :* :*
Zaboravih napomeniti,svakome tko je zavolio knjigu,svakako preporučujem da prati novo putovanje na Novi Zeland putem internet stranice,zadnjih par postova je pisala Mare,koja putuje s njim,te sam oduševljena i njima. http://tomislavperko.com/a-letter-to-mom/ :* :*
Dva moja najdraža hobija definitivno su čitanje i putovanje. Nažalost, s obzirom na mnoštvo obveza te, naravno, financijske mogućnosti, ovo drugo ne mogu raditi onoliko često koliko bih voljela. Međutim, zato su tu ljudi poput Tomislava Perka koji to mogu učiniti umjesto mene
Moram priznati da za Tomislava i ovu knjigu nisam čula prije nego je na njih pao ovomjesečni Bookclub odabir i sada nakon što sam ju pročitala zaista se pitam kako su mi uspjeli promaknuti? Ne znam je li problem u (neinformiranoj) meni ili u medijima koji ne pružaju dovoljnu pažnju ljudima koji ju zaslužuju, ali u svakom slučaju, hvala Šminkerici na preporuci.
Što se same knjige tiče, zaista mi se svidjela. Koncept je zanimljiv i originalan, a sadržaj još duplo zanimljiviji i originalniji. Iako sam poprilično sigurna da ja za ovakav pothvat nemam ni približno dovoljno hrabrosti, iz dubine duše se divim Tomislavu na odvažnosti i ustrajnosti jer iako sam uvjerena da je ovakav način putovanja beskrajno uzbudljiv i zabavan, i on sam priznaje da ponekad zna biti teško i naporno.
Uz zanimljivu priču, prelijepa mjesta i simpatične likove/stvarne ljude, po meni je najvažniji aspekt ove knjige činjenica da ona pruža potpuno drukčiji pogled na svijet. Naime, pitanje koje mi se cijelo vrijeme vrzmalo po glavi prilikom čitanja bilo je: “Živimo li on i ja u istom svijetu?” U crnoj kronici nas obasipaju vijestima o ubijenim autostoperima, Tomislav nailazi isključivo na susretljive i raspoložene vozače; u tramvajima ljudi okreću glavu i povlače torbice k sebi u strahu od drugih, dok njemu samoinicijativno prilaze i nude smještaj i druženje; u Hrvatskoj koliko god novca imaš na računu nije dovoljno ni za osnovno, a u ostatku Europe i svijeta 50-ak kuna dnevno očito je sasvim dovoljno.
1000 dana proljeća definitivno mi je otvorila oči i pokazala neki drugi svijet. Točnije, pokazala mi je ovaj svijet, ali u puno pozitivnijem i, iskreno se nadam, vjernijem svjetlu. Nisu svi ljudi zli, frustrirani i nepovjerljivi, nije sve drukčije od onog uobičajenog automatski i opasno -Tomislav je to na svom primjeru itekako dokazao. :kima:
A sada piše i novu knjigu kojoj se svim srcem radujem :kima:
Knjiga je odlicna, svi koji su procitali su odusevljeni, moracu da je kupim.