Šezdesete godine 20. stoljeća su godine kada žene počinju tražiti sve veća prava za emancipaciju, a Pokret za ljudska prava 1964. godine povećao je interes za raznolikost ljudi i rasa, tada su svi jedni na druge gledali kao na skupinu različitih ljudi, različitih interesa, zanimanja i uloga, u toj raznolikosti je bila sva ljepota. Sve pristupačnije školarine omogućile su da se sve više mladih iz različitih klasa upiše na fakultet. Sve veći egalitaristički utjecaj dovodi do raznih pokreta mladih koje nisu više vodili samo oni iz elitnih klasa. Mladi ljudi više nisu prihvaćali snobizam i konzervatizam prethodnog desetljeća.

Ljudi se više nisu odijevali prema društvenom položaju ili vremenu. To je bilo vrijeme društvenih i kulturnih promjena u društvu, sve se mijenjalo pa tako i moda.  Odjeća poprima nove linije, obrise, teksture i boje te nosi sa sobom optimizam i težnju za novim egalitarnim društvom.

Žene pokazuju sve više kože i puštaju kosu, nose kratke minice, žive boje i geometrijske printove.

Siluetu pješčanog sata prošlog desetljeća zamijenila je ravna androgena silueta za koju je zaslužna haljina ravnog kroja.

Bikini, šorc i svi odjevni predmeti koji su pokazivali znatno više kože nego je to prije bilo postali su iznimno popularni, ali isto tako nailazili su na neodobravanje starijih i konzervativnijih.

Veliku pozitivnu ludnicu među mladim djevojkama izazvala je Mary Quant sa svojom mini suknjom koju je dizajnirala 1964. godine. Suknja je bila oko 15 cm iznad koljena te je postala simbol mladosti i slobode te nove vrste emancipacije žena.

Namijenila ih je zaposlenim ženama kako bi im omogućila da slobodnije trče na posao. Nakon mini suknje nastala je i micro mini suknja koja je bila još kraća.

Traper više nije bio rezerviran samo za radnike, mladi su nosili traper sve više, različitih krojeva, a posebno širokih nogavica koje će svoj vrhunac doživjeti u sedamdesetima kao poznate zvonare, u šezdesetima se nije nosio samo plavi traper, već je bio u raznim bojama i uzorcima.

Najlonke su prije držali halteri, a sada su se pojavile najlonke s gaćicama kakve danas poznajemo,prozirne ili s uzorcima, tajice su također bile vrlo popularne, nosile su se ispod suknji i haljina.

Moda 60-ih godina je velikim dijelom bila pod utjecajem tadašnjih političkih i društvenih zbivanja i pokreta. Mladost sve više odbija tradicionalnu modu, a hippie kultura (nastala na američkoj zapadnoj obali)  uvodi novi boemski modni stil, prije njih pojavljuju se tzv. modsi (nastali u Velikoj Britaniji) koji su od sredine šezdesetih označavali sve što je popularno i što pripada modernoj kulturi.

Modsi su nosili sofisticirana talijanska odijela, tanke kravate, otkopčane ovratnike, V izrez, cipele tzv. špičoke kao što su Beatle čizme te frizure na francuski način. Vozili su se na vespama koje su bile i ostale apsolutni hit, uz njih se jedino moglo odjenuti odijelo i kravata.

Ženske modsice su se odijevale vrlo androgeno tj. muškobanjasto, nosile su kratki bob, hlače, muške košulje, ravne cipele te vrlo malo makeupa. S vremenom se ženski Mods stil komercijalizirao, a Twiggy je bila glavna predstavnica modsica i ideal tadašnje moderne djevojke, kratke kose, iznimno mršava, androgenog izgleda te velikih i upečatljivih očiju.

Moda modsa nastala je kao reakcija na drugu skupinu, rokerse koji su nosili motorističke kožne jakne i naginjali američkom grease stilu. Njihova kultura je bila kultura malih gradova dok su modsi bili većinom iz elitnih londonskih predgrađa.

U Jugoslaviji je također postojala blaga podjela na modse i rokerse, modsi su nosili hlače uskih nogavica i džempere s V izrezom, a rokersi poznate zvonare.

(Na ovim slikama je moj djed i splitska generacija modsa, on je onaj u odijelu, pravi mods.)

Od ljeta 1966. godine modsi polako izumiru te na društvenu i modnu scenu nastupaju hippyji te njihov boemski i psihodelični stil.

Hippyji su većinom bili mladi ljudi od oko 20 do 25 godina, podrijetlom iz dobrostojećih obitelji čiji su materijalistički i snobovski način života napustili i okrenuli se prirodi. Zagovarali su ravnopravnost svih ljudi te društvenu raznolikost, svijet u miru, bez ratova i destruktivnog iskorištavanja prirode i njenih resursa.

Glavne odlike hippie stila su prirodna i duga kosa, divlja i razbarušena kao simbol individualnosti i slobode, odjeća svijetlih i kričavih boja kombinirana na razne načine, traperice, trapezice tj. zvonare, široke košulje i tunike, rukavi na zvono, indijske i indijanske široke haljine i suknje, a odjeća se vrlo često sama izrađivala i oslikavala na najrazličitije načine.

Nosili su  prozračne i široke tunike , neke predmete narodnih nošnji (posebno indijanske), a duge hippie suknje koje su se nosile su preteča današnjih maxi suknji i haljina.

 Većinom su se ukrašavali cvijećem, posebno tratinčicama, nosili su gladijatorice i indijanske mokasine, a često su hodali bosi što im je predstavljalo povezivanje s prirodom. Hippy na mržnju odgovara ljubavlju, bacajući cvijeće svome neprijatelju. Cvijet simbolizira ljubav. Tijelo hippyja ne smije biti mišičavo, nego nježno i nenasilno.

Loša strana Hippie pokreta je bila droga poput LSD-a i ostalih halucinogenih droga koje su se zbog hippyja proširile po cijelom svijetu. Upravo je zahvaljujući LSD-u nastao psihodelični uzorak koji je postao jako popularan, ne samo među hippyjima. Više nisu bili geometrijski uzorci, već amebasti oblici, spirale i razni nepravilni oblici te indijanski i indijski uzorci, to je sve predstavljalo njihove unutarnje doživljaje i slike prilikom uzimanja LSD-a. To su bile žive boje koje su se stapale jedna uz drugu i miješale, jedan sasvim novi svijet za koji je zaslužan LSD.

Veliku važnost za modu 60-ih imaju i umjetnički pravci pop art i op art.

Pop art ironično, ali i sa sućuti komentira banalnost masovne kulture. Njihovi motivi su bili sasvim obične banalne stvari kojima smo svakodnevno okruženi, poput banana, konzervi itd. Uzdižući takve stvari i stvarajući od njih umjetnost umjetnici nam šalju ironičnu poruku i kritiku potrošačkog društva i njegove površnosti.

Op art koristi vrlo često samo crno bijele geometrijske oblike kako bi postigao optičke iluzije te dojam pokreta i nestabilnosti.

Sve se to oslikavalo na modu i postalo njen dio sve do danas.

Od cipela, mlade djevojke su najčešće nosile ravne cipele ili cipele s niskom petom, čizme od vinila ili kože koje su dosezale do koljena te su većinom bile svijetlih boja, a hippyji su osim gladijatorica nosili japanke, Doctor Scholl‘s sandale i klompe.

 Kasnije su popularne postale tzv. go go čizme koje su često mogle biti viđene u raznim plesnim emisijama na TV-u, a nazvane su upravo po go go plesačicama.

Čak je i Nancy Sinatra 1966. pjevala o tim čizmama, pjesma se zove These Boots Are Made For Walkin’.

U šezdesetima se nosio raznoliki nakit, od konzervativnih bisernih ogrlica iz 50-ih do plastičnog nakita u živim bojama koji su preferirali modsi.

Hippyji su nosili ogrlice s  perlicama, većinom drvenim, kožne narukvice, prstenje s velikim kamenjem, a najviše su nosili cvijeće kao nakit, zato ih i zovemo djecom cvijeća.

U ranim šezdesetima kosa je još uvijek bila jako natapirana, a poslije se to tapiranje smanjilo te se kosa samo umjereno tapirala.

Vrlo popularan je bio kratki geometrijski bob koji je nosila Twiggy.

Osim kratkog boba, mlade djevojke su imale dugu ravnu glatku kosu koju bi ponekad ukrasile ukosnicama i tako je sklonile s lica. Djevojke s kovrčavom kosom koje su također htjele pratiti trend ravne kosu svoju su kosu peglale kod kuće.

Hippyji su preferirali sve prirodno pa tako i kosu. I djevojke i mladići su imali dugu kosu, prirodno ravnu ili kovrčavu kao i Afroamerikanci koji su većinom imali prirodno „frčkavu“ kosu te su je puštali da naraste što više pa bi je potom “kružno“ ošišali. To je ta poznata afro frizura.

Makeup je također prošao kroz velike promjene. Crna olovka na očima, umjetne gornje i donje trepavice i svijetli ruževi za usne postali su must have. Za razliku od pedesetih kada su se isticale usne, sada je sva pozornost na očima te se one ističu dramatičnim makeupom.

Hippyji nisu koristili makeup, već su svoja lica u nekim prilikama bojali bojama za tijelo, njihovo cijelo tijelo je bilo platno koje je čekalo da ga se oslika, a motiv je naravno bila priroda.

Neke od važnijih modnih ikona 60-ih godina su bile Audrey Hepburn, Jackie Kennedy, Twiggy, Jane Birkin, Jean Shrimpton, Brigitte Bardot i Anita Pallenberg.

Jackie Kennedy čiji je stil bio miks pariške elegancije i sportskog američkog stila.

Audrey Hepburn koja je zračila prirodnom gracioznošću i jednostavnošću.

Jane Birkin, slobodoumna glumica i pjevačica poznata po neobuzdanoj ljubavi sa Sergeom Gainsbourgom.

Twiggy kao predstavnica modsa i muza Mary Quant postala je jako popularna pogotovo u razdoblju ranih šezdesetih do sredine šezdesetih.

Brigitte Bardot, francuska glumica i pjevačica koja je šezdesetih godina doživjela vrhunac popularnosti.

Anita Pallenberg, model, glumica i modna dizajnerica rođena u Italiji, poznata po svojoj vezi s Keith Richardsom.

Jean Shrimpton, model poznat po svojim punim usnama, dugim nogama te ravnom frizurom sa šiškama.

Hrvatska, a ni ostale države bivše Jugoslavije nisu zaostajale za trendovima te su se trudile uvijek biti uz korak s ostatkom svijeta i promjenama koje su se događale, unatoč tome što se radilo o komunističkoj zemlji. Šezdesete su Jugoslaviji donijele nezaboravne plesnjake, liberalnije ponašanje i malo buntovništva. Bili su spremni vrlo brzo prihvatiti utjecaje sa zapada. Mladi su željeli biti dio svijeta pa se tako slušao radio Luksemburg, a ploče su se donosile iz Londona. Osim glazbenih, pratili su se i modni trendovi sa zapada.

Ovdje vam prilažem slike iz obiteljskog albuma bake i djeda koji su mladost proveli u šezdesetima, možete vidjeti da ni Split nije zaostajao za drugim gradovima što se tiče mode. Nosile su se kratke haljine, često s volanima, veselih uzoraka i boja isto kao i maksi haljine i suknje. Također su se nosili i razni bikiniji.  Evo kako je to moja baka “isfurala”.

Šezdesetih godina u Jugoslaviji se razvio tzv. domaći jet-set kojem je bilo ispod časti kupovati u običnim jugoslavenskim buticima. Tako je započela priča o Trstu koji je unatoč tome što je smješten u drugoj zemlji odigrao važnu ulogu u domaćoj modi. Šezdesetih je veliki hit u Trstu bio Ponte Rosso, ulični buvljak na kojem je prevladavala jeftina, ali ugledna konfekcija. Priča o Trstu će se nastaviti i kroz sedamdesete i osamdesete kada će i siromašniji Jugoslaveni odlaziti po komad luksuznije odjeće.

Razdoblje mladenačkog bunta, smjelosti, raznolikosti i liberalnosti se polako povlači kako bi pripremilo povijesnu pozornicu za novo razdoblje. Za maštovite, raznolike, stilski neograničene i stabilne sedamdesete koje su prisvojile mnoge stilove šezdesetih i prilagodile ih sebi.

Izvori:  vogue.co.uk , life.time.com , pinterest.com , hubpages.com , avantartmagazin.com , planb.hr

Kako vam se sviđaju 60-e? Koje je vaše omiljeno modno razdoblje?