Tko je shoppingholičar, neka digne ruku! Kako se riješiti te (slatke) ovisnosti? Nemojte da i vama štednja postane nepoznanica.
Na sve strane se još uvijek mogu čuti izrazi poput: recesija, kriza, stezanje remena, štednja itd. A mi, žene, ironijom volimo kupovati. Da stvar bude gora, to nas opušta (ili barem većinu nas) i sada se toga trebamo odreći ili barem smanjiti. No to volimo. S druge strane treba štedjeti, teška vremena su pred nama. Što učiniti?
Osim shoppinga u razumnim količinama, kod određenih se osoba razvio oblik ovisnosti. Za razliku od našeg, društvenog termina ovisnosti o shoppingu kojim opisujemo svoju veliku volju za time i koliko nas to pritom usrećuje, u psihologiji je to negativan pojam. On predstavlja radnju kojom pojedinac ili pojedinka nekontrolirano kupuje. Vrlo često su to stvari koje već imaju ili ne trebaju i koje nikada neće iskoristiti, već se samo gomilaju, a troškovi rastu. Dotične osobe to rade iz razloga što ima daje kratkotrajan osjećaj sreće, no svo oduševljenje zbog kupljenog nestaje kao dim kada se vrate iz trgovine kući. Kad se spomene shoppingholizam, vjerujem da nam je najčešća i najstereotipnija asocijacija moderna žena koja ima u svom stanu jednu posebnu prostoriju samo za odjeću, nakit, torbice i cipele (a koja žena to ne bi htjela imati, poput prave šminkerice!) Ipak, u stvarnom svijetu, izvan hollywoodskih filmova, žrtve ove bolesti modernog doba su i žene i muškarci (u manjoj mjeri), a spektar onoga što kupuju je raznolik. Takve su osobe nezadovoljne vlastitim životom i utjehu pronalaze u onih nekoliko trenutaka dok izlaze iz shopping centra s rukama punim vrećica.
No ovdje ćemo se pozabaviti shopingholizmom pod navodnicima, odnosno nekim eufemizmom ovisnosti o kupovini. Sve mi koje smo svjesne da trebamo štedjeti, a opet ne možemo odoljeti odlasku u dm i kupovini par komada nove šminke trebamo si najprije priznati da imamo dosta toga već kod kuće. Otvorite svoj ormar, dobro pogledajte sve i recite na glas: „Imam dovoljno odjeće!“ Zatim se zaputite do ladica, kovčega ili stolića gdje vam stoji sva šminka, pogledom prijeđite po svemu i ponovno recite na glas: „Imam dosta šminke!“ I tako za sve čega znate da imate dosta, ali se svejedno opet vratite kući s nečime novim? Kada si priznate i shvatite da stvarno imate puno toga, onda možete prijeći na idući korak.
Zamislite sljedeće. Jedno popodne provodite u gradu, sezona je pri kraju pa sve vrvi popustima i sezonskim sniženjima. Ulazite u trgovinu, puno ljudi je unutra, vlada atmosfera grabeža i osjećate kao da ćete morati zaskočiti nekoga da se dočepate one haljine koju pikirate već tjednima i čekate sniženje. Gledate da što više kupite jer su stvarno sniženja, trpate odjeću s vješalica u ruke, odlazite do kabine, isprobavate i onda stavljate sve na pult i kupujete misleći kako ste dobro prošli. No onda dođete kući i pogledate ponovno račun i shvatite da ste ipak puno novca ostavili u dotičnoj trgovini. Jeste li se našli u ovoj priči? Ja jesam, mnogo puta, a još više moja mama. Kako se otarasiti toga? Evo još jedne priče iz vlastitog iskustva.
Kada traje školska godina, zbog prijevoza gotovo svaki dan imam oko sat i pol slobodnog vremena nakon što završi nastava prije nego odlazim kući. Tada kratim vrijeme obilaženjem trgovina u gradu i jednom tjedno odlazim do dm-a i Bipe. Naravno, prokletstvo je u tome što, što više gledam, veća je vjerojatnost da ću naletjeti na nešto što će mi se svidjeti pa neću moći odoljeti iskušenju da isto kupim. Često se izvlačim na cijenu, odnosno, čak i ako mi se nešto svidi, okrenem etiketu da vidim cijenu i odmah mi se želja za kupnjom raspline. No što kada sam, na primjer, pred policom Essence proizvoda? Nije baš da će me cijena od 10 kuna za lak odgovoriti od kupnje, dapače. Nerijetko me privuče nekoliko lakova odjednom, no onda si malo izračunam i vidim da bih tih pedesetak kuna mogla i drugačije potrošiti, barem zasad. Stoga izbor sužujem na jedan lak, najviše dva, i to kupujem onaj koji već nemam ili mi je nužniji.
A što ako i dalje gledam u policu i vidim prekrasno rumenilo koje kao da me zove, kao da mi govori ime i šapuće mi da ga kupim? Teško odoljeti, slažete li se? Promislim prvo imam li novaca za još jedan komad šminke, a onda se sjetim ona dva rumenila koja već imam doma. I ovako i onako dosta dugo traju, neću ih dugo potrošiti, ne treba mi novo rumenilo. Da ponovno ne dođem u napast, skrećem pogled na nešto drugo. Onda ugledam svoju veliku ljubav, sjenila za oči. Koliko boja, a sve se sjaje pod onim svjetlom, kao čarobna su! Gledam kolikih nijansi prvi puta vidim i voljela bih ih posjedovati, već mi se u glavi stvaraju slike odjeće s kojom bih ih mogla iskombinirati. Ipak, zaustavlja me glas razuma koji mi govori da smirim doživljaj; naposljetku, imam doma sjenila u više boji nego što postoje nazivi za njih (sram me priznati brojku 
). Dakle, nepotrebno da kupujem još jednu paleticu sjenila.
Priznajem, teško se othrvati nagonu kupnje. Kako si pomoći ako nismo dovoljno čvrstog karaktera da sami sebi zabranimo daljnju kupnju? Možete povesti nekoga sa sobom s kime ćete čavrljati. Ta će vas osoba ne samo zapričati pa ćete zaboraviti da nešto želite kupiti, nego će vam i (iskreno, nadajmo se) reći ako vam nešto ne stoji baš najbolje i da ne trošite novce na to. Sve i da dvaput promislite želite li to kupiti, ako nemate nekog uz vas tko će vas spriječiti da uzalud bacate novce, svaki pokušaj štednje je uzaludan.
Također, vrlo je bitno da si postavite neko ograničenje. Uzmite papir, olovku i džepno računalo u ruke te krenite s vođenjem kućnog ili vlastitog budžeta. Ne samo da ćete imati bolji uvid u to koliko trošite i kamo odlazi taj silni novac, nego ćete možda i vidjeti da ga možete na mnogo bolji način potrošiti. Postavite si granicu koliko možete najviše mjesečno trošiti na određene stvari i striktno je se držite. Iskreno, ovo mi je najteži dio. Svaki put se ugrizem za usnicu kada vidim nešto novo, a kupnja istoga bi značilo prekoračenje granice. Onda se tješim da će i idući mjesec ostati barem jedan primjerak koji čeka na mene
Kada se vratite kući nakon uspješne „misije“, nagradite se nečim nematerijalnim. Večer uz omiljeni film ili dobru knjigu i opuštajuća kupka nadoknadit će osjećaj koji ćete možda osjetiti da vam nedostaje, ali ćete se i postupno početi navikavati na manje shoppinga. Također, bit ćete ponosi na sebe jer znate da konačno možete protiv svojih slabosti, a i uštedjeli ste nešto novca! I tako ste riješili dvije muhe jednim udarcem – manje ste potrošili, a ostali ste jednako sretni.
Kako se vi nosite s teretom kupovine u trgovini? Jeste li shoppingholičar? Nastojite li manje trošiti? Kojim metodama to postižete? Je li vam pomogao ovaj članak da, barem donekle, utišate shoppingholičara u sebi?
![Holiday Party Makeup Tutorial [VIDEO]](https://sminkerica.com/wp-content/uploads/2013/12/rg21-e1387894003573-65x65.jpg)
Članak – kao i uvijek – odličan, sviđa mi se ova ideja za nematerijalno nagrađivanje i svakako treba napisati stvari koje su nam najnužnije i samo njih kupiti!
Slažem se sa lady_vanilla..svaki put kad idem u šoping,pokušavam se ne osvrnuti kad prođem kraj dm-a,bipe ili douglasa ali mi to rijetko kad uspijeva..
Najgore je kad dođem do police s essenceovim proizvodima..
Toliko lijepih sjenila,sjajila,lakova..i tada ne mogu odoljeti,a da ne kupim barem jedan lak,sjenilo ili sjajilo.. :oops:
da, taj essence :mrgreen: :mrgreen:
kako prestati biti shoppingholičarka? znam jednostavan trik. nikad ne nosim više od 15 kuna u novčaniku. ako se dogovorim s frenicama da idemo na kavu, imam taman novaca za dvije kave. ukoliko slučajno kasnije idemo “lunjati” po dućanima, samo razgledavam i nemam potrebu za “slinjenjem” 8) jer nema se paaaaaara :wink: :wink:
Jooooj! Super članak. U zadnje vrijeme sam totalno ovisna o šopingu. Gdje god dođem, moram si nešto kupiti :oops:
Odlična ideja stvarno o samonagrađivanju (opuštanje, kupka i tako to), počet ću ju primjenjivati :wink:
Bogu hvala, nisam shoppingholicarka i naucila sam umjereno trositi :weee:
mene moj dečko odvikava od navike da kupim nekaj lijepo sve dok je ispod 100 kuna i/ili da u dmu ostavim min 50 kn jedanput tjedno
“obukla bi manje selo kolko toga imaš”,i ne kupim više niš 
Sve što kupim to i trošim, ne gomilam stvari bezveze da mi stoje. Što se odlaska u dm tiče, samo sam nekoliko puta otišla s frendicama i nisam kupila ništa. Inače svatko tko ide samnom u kupovinu u dm, potroši više nego je planirao. Kupovine se odričem u korizmi i došašću.
“Inače svatko tko ide samnom u kupovinu u dm, potroši više nego je planirao.”
mislim da sam ti ovo ja rekla jučer na blagajni u dm-u :mrgreen:
Da jesi, ali nisi prva…
fala bogu pa uvijek samnom dok nekam idem ide dečko tako da čak i ulazak u dm mogu zaboraviti,a ako idem samo po najnužnije (šampon,regenerator,…) onda mi kvoca ko neka kokoš za vratom
toliko volim shopping da mi nije namjera odreci ga se :wink:
Joj,ja sam za shopping u svakom trenutku.. Toliko ga volim i opusta me.Svi ti izlozi,hrpa lijepe odjeće,sminke,parfema,čokolade,slatkiša..xD…Na moru sam samo pikirala trgovine i snizenja.Ma kakvo kupanje i te stvari ja sam samo gledala izloge. I naravno vratila se kuci sa 0 novaca,a hrpetinom odjeće…A još šminka.. Ma zivjela bih u shopping centrima..Eh, da postoji neko zanimanje za shoppingoholičare…hehe..
Zdravo! Moje pitanje nije abs vezano za ovu temu, ali samo ovako vam se uspijevam javiti! Zovem se Saira, i pocela sam pisati jedan mali blogic… Zelim vas pitati, s obzirom da je ovo jedna od rijetkih stranica na kojima provedem vise vremena nego na Fejsu, smijem li u svom bloguu objaviti link ovog Site-a? POzdrav! :pisem:
Bokić
Naravno da možeš! I svakako nam javi link do svog bloga kako bismo te mogle čitati!
Eyewannabe bi li mi mogla reći gdje si narućila one MAC pigmentiće i koliko su te kostali?? onaj zelen-plavi-smeđi (ne znam točno boju) mi se jaako sviđa..xD..Ajd ako nije problem..
Ja sebe ne smatram ovisnom o kupovini
U srednjoj sam masu novaca trošila na kozmetiku, ali me prošlo. Eventualno kupim nešto novo, inovativno, što mi treba, a nemam ili kad mi treba nešto za recenziju. I onda to većinom podijelim frendicama ili proslijedim sestri.
Kad nešto krvavo zarađuješ, nećeš baš toliko lako potrošiti.
Mislim da je najbolji lijek za liječenje od ovisnosti o kupovini zarađivanje novaca
eh da, mislim da je zarađivanje definitivno dobra tehnika. zato se iduće ljeto bacam na traženje honorarca
Baš su sretnice tvoje frendice i sestra.. :-D
Ja obavezno kad idem u dm,kupim 1 ili 2 essencova laka.
Trentno ih nemam puno jer tek od neki dan smijem sama u grad.
Ja nekad neke stvari ne smijem donijeti kuci…Sestra vristi kad vidi da nosim jos jedno rumenilo u nizu, a ja nemogu odoljeti…I mislim da rijetko prodje tjedan, a da barem neku sitnicu ne kupim…Uvijek mi “trebaju” neke stvari hehe…grozno…al uzivam u tome…
mogla bih hodati po shopping centrima 24/7 ali ne kupujem nerazumno ..posto me roditelji finansiraju imam ogranicen budzet i kupujem ono sto mi trebaa
moj je problem to sto znam kupiti neku stvar koja mi se svidi i kad dojem kuci shvatimd a je nemam bas uz sta nositi :S
U mene bolest još nije uhvatila maha…ali kad vidim lakove za nokte…uf,najbolje doma sjedit danju i izlazit u večernjim satima kad trgovine ne rade :ljubav:
ja svoje novce ne trosim bas na kozmetiku jer to kupujem kad idem s mamom jednom mjesecno u dm, a niti na odjecu jer mi je zao dati dzeparac, a sve to mi jos uvijek kupuju roditelji posto sam financijski ovisna o njima i ne zaradujem, ali trosim na hranu ili na gluposti. kad god odem u grad zao mi je dati za neki lancic i sl. jer mislim da ce mi to mama kupiti ali zato uvijek kupujem neke slatkise :oops: , pa idem u kino i na takve stvari odu moji novci. zbilja mi je zao sto na gluposti trosim i pokusavam se odviknuti od toga jer kad dodem kuci pece me savijest da sam potrosila 100 kn na pizzu i slatkise koje jedem u gradu, a mogla sam radije kupiti nesto bolje ili jos bolja opcija sacuvati te novce
ja jednostavno ne mogu da odolim
kill me ::))
Imam jedino periode od par dana, dosta rijetko,kad me uhvati manija za kupovinom svega i svacega. Al kad se skontam koliko trosim i koliko rada treba da se taj novac zaradi, prodje me. No naravno da to rezultuje time da kao i svaka zena cesto imam vise nego mi treba.
Nego… Moja taktika je sljedeca. Ako npr zaaarko zelim jos jedan ruz, kojih vec imam previse, onda si kazem: uredu, mozes si kupiti ail AKO… pa npr polozis ovaj ispit, dobijes tu ocjenu il slicno. I tako na neki nacin nagradim sebe za ulozen trud.
A redovno razmisljam i sta mi je potrebnije: nova suknja ili tona novih lakova. I onda trosim koliko-toliko razumno. (eh, da jos nema onih povremenih dana manije)
ovo će zvučati možda smiješno, ali padaju li ti možda ti dani kad te uhvati manija na plodne dane? jedno je istraživanje pokazalo da žene u ovulaciji troše i kupuju više nego inače :citam:
haha, to sam i ja čitala! čak bi se i složila sa time!
Ja kupujem prema svojim mogućnostima..tako da ne trošim previše ali vjerujem da imam više novaca da bi trošila malo više..
I slažem se da je najteže potrošiti novac kad ga sami zaradimo.. Nekoliko ljeta radila sam po par mjeseci na moru u hotelima i uvijek bi bila najsretnija kad bi na kraju podigla cijelu hrpu novca. Onda sam uvijek razmišljala što mi treba da novac pametno potrošim i da kupim ono što mi stvarno može biti korisno.
Mislim da svaka osoba prođe jednom u životu fazu pretjeranog kupovanja. Čak niti ne bi rekla da je to opuštanje već jednostavno želimo biti odrasle (uglavom tada zarađujemo) i nadoknadit sve što nismo imale i u krajnjem slučaju moramo naučiti! Kako smo svi i ljudi “glupi” pa učimo na svojim greškama a ne na tuđim, tako učim :weee: o i ne trošit previše na gluposti. I ja sam imala tu fazu, zbog nje ovo ljeto nisam kupila gotovo ništa , a neću niti ovu jesen niti zimu. Jer mi je ormar, kozmetička torbica i sve ostalo prepuno robe.
Sada imam novi sistem, moram se u sekundi sjetiti minimalno 5 situacija kad bi mogla obuti te cipele ili sa čime bi mogla kombinirat te hlače, itd. Ako nema odgovora, onda samo vratim stvar na mjesto! :weee:
Hm.. uopce me sram da idem kaj pisati. ja sam tip osobe koji iz ducana ne moze izaci a da nest ne kupi. Bilo da je i sitnica, jednostavno mi je toplo oko srca.. I sama sam svijesna koliko je to lose ali ne mogu si pomoci!
meni je nemoguce stedjeti ……. misija: nemoguce…. obozavam kupovati ali me najvise privlace skupi ducani tako da sam dvaputa kupila traperice koje niti jednom nisam obukla a platila sam ih 3000 kuna ne mogu odolit…..pun mi je ormar odjece koju ne nosim al si ne moru pomoci
ja nekada imam taktiku i da prespavam pa onda odlucim dali mi zbilja treba to sto sam vidjela. ako vidim neki slatki modni dodatak, dodem doma, otvorim ormar i pogledam dali bi imala to iskombinirat s cime i onda ako da kupujem, a ako ne nista.
nisam neka šopingoholičarka,ali mi je najgore kada nesto sto mi se jako sviđa ne kupim i onda žalim 3 dana kada nestane sa polica :weee:
Najbolje mi ide tako da zaobilazim trgovine tj. da ne idem po njima svaki dan u obilaske jer ću sigurno malo po malo i potrošiti.. Ako mi je već do “čekiranja” što se nudi, onda uzmem nekih 50-100 kuna i prošetam možda jednom mjesečno. Računam na to ako nemam sa sobom 500-1000kn, neću ih ni potrošit, a ako sam zbilja naletila na nešto sjajno, još uvijek imam vremena doći doma i razmisliti jeli mi to zbilja treba i vidjeti što sve imam u sobi. Najčešće to onda rezultira time da cijelu sobu okrenem naopačke i nanovo složim, i uvijek iznova naletim na neke stvari koje nisam nosila/koristila zadnjih mjesec dana, pa samo radim nove kombinacije od toga što imam.. Što se tiče šminke jedno vrijeme mi je on-line naručivanje bila najveća boljka, ali brzo me prošlo..kad sam skužila da sad imam dosta za sljedećih godinu dana i koliko sam na sve to potrošila.. Na odjeću nisam previše slaba, ali se uvijek iznenadim svojim odabirima, jer zapravo loše kombiniram pa mi uvijek nešto fali.. Kako nisam dugo kupovala odjeću odlučila sam da ću sad prvo pogledat što imam, i što mogu iskoristit za ovu zimu, i napraviti popis onog što trebam i s time otići u jedan pametan shopping.
volim kupovati odjeću <3<3<3<3<3<3<3 :okej:
:weee: :ljubav: :okej: :huh: :pisem: :citam: :noc: :kitty: :placem: :brrr: odjećaaa najboljaaaaaaaaaaaa