Nenadana smrt slavnog glumca i komičara Robina Williamsa bacila je novo svjetlo na depresiju. Kako je osoba koja djeluje tako vedro te je godinama uveseljavala tolike živote popustila pod teretom ovog poremećaja, pitate se?
Ovakvi slučajevi nisu rijetki i događaju se u vašoj okolini, ali ih je često teško prepoznati i pomoći osobi koja se bori s depresijom. Možda ste i same depresivne, a niste ni svjesne svog problema?
Evo nekoliko simptoma koji mogu ukazivati da vi ili netko iz vaše okoline patite od depresije:
- Poremećaji sna i prehrane
- Poremećaji koncentracije i rješavanja naizgled jednostavnih zadataka
- Bezvoljnost i manjak želje za uključivanjem u aktivnosti, uključujući i seks
- Osjećaj beznadnosti i bespomoćnosti, manjka energije
- Nemogućnost kontrole negativnih misli, tuga
- Pojačana agresivnost, osjetljivost na druge osobe, ljutnja
- Pojačana konzumacija alkohola, opijata ili potreba za društveno neprihvatljivim aktivnostima
- Primisli da je vaš život bezvrijedan ili osjećaj krivnje, samoranjavanje ili primisli o samoubojstvu
Sve ove simptome svi smo proživjeli u nekoj fazi života te ne znače da se nužno radi o depresiji – kod depresije ovi simptomi traju dulji vremenski period, najčešće više od nekoliko tjedana. Ako su vrlo intenzivni ili pak depresivna osoba razmišlja o ranjavanju ili oduzimanju života, bez razmišljanja je potrebno potražiti pomoć. Kod intenzivnijih oblika depresije samopomoć vrlo vjerojatno neće pomoći, pa je potrebno zatražiti pomoć psihologa ili psihijatra koji će po potrebi prepisati lijekove.
Toliko od informacija koje ćete bez problema pronaći na internetu. Ono što sam vam ovim člankom željela dati jesu savjeti koji će vam pomoći ako se borite s blažim oblikom ili epizodama depresije. Teško djetinjstvo i adolescentska dob u kombinaciji s emocionalnom hipersenzibilnošću vrlo često vode do pada samopouzdanja i depresivnih faza – ovo dvoje vrlo često dolazi u kompletu. I sama sam imala takve faze, a danas sam posebno ponosna što su one iza mene.
Napominjem kako ovo nisu stručni savjeti te ih nikako ne preporučam u slučajevima teže depresije, kada je stručna pomoć obavezna. Evo savjeta koje sam koristila i sama u borbi s depresivnim fazama te ih time potvrđujem kao korisne.
1. Prihvatite je.
Prvi korak u samopomoći jest prihvaćanje i pomirenje s idejom da imate problem. Tek kada same sebi priznate da vam je pomoć potrebna moći ćete se u potpunosti prepustiti rješavanju problema. Ne sramite se priznati svoj problem bliskim osobama kojima vjerujete – dobit ćete njihovo razumijevanje i dodatnu pomoć uz koju ćete lakše prebroditi ovo razdoblje. Isto tako, nemojte se sramiti zatražiti stručnu pomoć ako je to potrebno. Kada vas boli grlo, odlazite doktoru. Svoj automobil vozite na tehnički pregled. Zašto biste se onda sramili napraviti pregled i popravak svoje psihe?
2. Pokrenite se.
Da, znam da se u takvim fazama čini da je krevet vaš najbolji prijatelj te nemate volje za životom, a kamoli aktivnostima bilo kakve vrste. No, jednostavno se morate pokrenuti. Stvar koja je meni postala broj jedan u borbi protiv depresivnih faza je fizička aktivnost. Nakon sat vremena intenzivnog treninga nema šanse da vam depresivne misli prolaze glavom! Osim toga, osjećat ćete se zdravije, ljepše i družiti. Napišite na papir sve stvari koje volite raditi – od šetnje s ljubimcem, šminkanja, odlaska u kino, kuhanja… A kad vas uhvati depresivna faza, jednostavno odaberite jednu stvar s popisa i napravite je. Kada vam ovo pređe u naviku, možete jednostavno baciti papir i navući osmijeh na lice.
3. Razgovarajte.
Najbolje prijateljice, obitelj i dečko prve su osobe kojima se možete obratiti za pomoć. Ne brinite da će vas osuđivati. Zapravo će ovo dodatno produbiti vaš odnos. Neki od njih priznat će vam u tom trenutku da i sami imaju sličnih problema, podijeliti s vama svoje savjete te vas posebno dobro razumjeti. Drugi će pak dati drugu perspektivu vaših naizgled bezizlaznih situacija koja vam u tom trenu neće pasti na pamet. “Dečko ti nije odmah odgovorio na poruku? Vjerojatno je zauzet nečime, a dečki se u jednom trenutku mogu posvetiti samo jednoj stvari. Osim toga, znaš da te voli i vjerojatno upravo sada misli na tebe.” Već se osjećaš bolje, zar ne?
4. Pomognite drugima da vam pomognu.
Nakon što ste povjerile svoj problem najbližima, nemojte očekivati da će odsad tolerirati svaku vašu “žutu minutu”, postati otporni na vašu negativu ili zamahnuti svojim čarobnim štapićem i riješiti vas problema. Oni su tu kao podrška, a na vama je da svoj problem pokušate riješiti same. Ono što trebate jest komunicirati bližnjima što mogu učiniti kako bi vam pomogli kada se osjećate depresivno, posebno ako se sami nikada nisu susreli s problemom. Još jedna stvar koju sam shvatila dosta kasno, a jako je važna kod borbe s depresijom jest – okružite se pozitivnim ljudima. Ok, roditelje možda ne možete birati. I oni imaju svoje probleme, pokušajte otvoreno komunicirati s njima. No, neka vam ne bude teško okončati depresivnu vezu ili prijateljstvo za svoju dobrobit – ponekad morate biti sebični i staviti sebe na prvo mjesto, ipak ste vi jedina osoba s kojom ćete provesti svaki trenutak do kraja života. Depresija je kao zarazna bolest, posebno ako ste empatična osoba. Isto je i s pozitivom – zarazite se njome u krugu pozitivnih osoba.
5. Okružite se pozitivom
Tužne, depresivne pjesme i filmovi vrlo često će dodatno pogoršati vaše stanje. Napravite playlistu pjesama koje vas uveseljavaju, ukrasite svoj životni prostor vedrim bojama i veselim uspomenama. Prisjetite se stvari koje su vas veselile, a ne radite ih više – za mene je ovo bilo čitanje. U djetinjstvu i srednjoj školi sam doslovce gutala knjige. Ovo je bio jedan od načina na koje bih se povremeno “isključila”, jer je tada to bio jedini način da se oduprem depresivnim mislima i raspoloženju. Upravo zato su knjige za mene pozitivna stvar. Danas možda više nemam toliko vremena za čitanje, ali knjiga na godišnjem odmoru ili produženom vikendu uvijek me razveseli i opusti. Družite se s prijateljima i izbjegavajte samoću kada je god to moguće!
6. Nemojte vjerovati svemu što mislite
Ovo zvuči čudno, za ne? Naše misli su nusprodukt iskustava i znanja koje smo prikupili kroz život. Ako vam se majka bojala pasa i micala vas od svakog kojeg ste srele šetnjom ulicom kako vas ne bi napao, vrlo vjerojatno vam je prva reakcija kada vidite psa strah da će vas ugristi. Što nije ispravno. Preispitujte svoje misli, misli su ono što vas najčešće čini depresivnima – ne kaže se bez razloga da su nam misli ponekad najgori neprijatelj. Ako je potrebno, stavite misao na papir, a zatim napišite sve razloge za i protiv. Kada vas misao obuzme, teško je ovako racionalno razmišljati, a kada lista razloga protiv bude poprilično duga, doći ćete do racionalnijeg zaključka. Drugi način je da se pitate što biste u istoj ovakvoj situaciji savjetovale najboljoj prijateljici, ili pak što bi ona savjetovala vama? Ostavite prošlost u prošlosti.
7. Snizite očekivanja
Od sebe i drugih. Ne, ne morate sve što radite odraditi savršeno, pa čak i u borbi protiv depresije neuspjesi su dopušteni. Savršenstvo ne postoji – svi mi imamo mane i griješimo. Griješe i naši roditelji, partneri, prijatelji, šefovi na poslu. Previsoka očekivanja savršen su put prema razočaranju, padu samopouzdanja i depresiji. Na neuspjehe i pogreške u životu nemojte gledati kao na nepopravljivu katastrofu, već kao na dobru školu. Da moj dečko i ja nismo imali problema, svaki u svojoj ljubavnoj prošlosti, danas ne bismo bili zajedno. Bila bi to velika šteta 
Pokušajte iz svake naizgled loše situacije izvući pozitivno, umjesto da očajavate nad njome.
8. Živite zdravo
Uz obaveznu fizičku aktivnost, pobrinite se i za ostale aspekte zdravog života. Mama vam ima problema sa štitnjačom? Prekontrolirajte svoju – neke fizičke poteškoće i bolesti također utječu na raspoloženje. Hranite se zdravo – izbjegavajte pekare, brzu hranu, slatkiše. Čokolada će vas privremeno oraspoložiti, ali će vam kasnije nabiti osjećaj krivnje ili koji kilogram viška. Umjesto nje uzmite bananu (koja provjereno pomaže kod depresije i anksioznosti). Istražite koja hrana i dodaci prehrani (npr. omega 3 masne kiseline i B vitamini) pozitivno utječu na raspoloženje. Ne preskačite obroke i nemojte se prejedati. Spavajte dovoljno – manjak sna uvelike utječe na raspoloženje. Svaki dan barem pola sata provedite u prirodi i na suncu – manjak prirodne svjetlosti i sunca dokazano utječu na depresiju, zato je ona intenzivnija zimi.
9. Stvorite rutinu
Zvuči dosadno, ali neke stvari u životu jednostavno moraju postati dio vaše rutine ako ste sklone depresiji. Postavite si mini-ciljeve u životu. Ustajte u približno isto vrijeme, jedite u otprilike isto vrijeme, odredite kada je vaše vrijeme za bavljenje fizičkom aktivnošću. Osim što ćete organizmu smanjiti stres, preostat će vam manje vremena za depresiju, ležanje u zamračenoj sobi ili pak negativne misli. Kada se uspijete pridržavati svojeg “rasporeda” i počnete ostvarivati mini-ciljeve, osjećat ćete se uspješnije, samopouzdanije i sretnije.
10. Volite same sebe
Kao što sam već spomenula, samopouzdanje je u uskoj korelaciji s depresijom. Ako se osjećate bolje u vlastitoj koži, život će vam biti puno jednostavniji i pozitivniji. Prisjetite se mojih savjeta za dizanje samopouzdanja.
Borite li se s depresijom ili ste je pobijedile? Podijelite svoje probleme, savjete i iskustva u komentarima!
Izvor slika: Pinterest
Imam prijateljicu čija se majka godinama borila s depresijom,a ona je to od nje genetski naslijedila.
No,na sreću,za razliku od njene majke (uspjela je preboliti s tabletama,no umalo je ubila i sebe i svoju djecu itd. ) na vrijeme je uočila svoj problem,krenula psihijatru,počela piti tablete i sada je puno bolje.
Ponekad i to veselje od tableta zna biti malo prenaporno,ali barem nije toliko lažno.
Znam da tablete nisu rješenje ,ali mnogo ljudi imaju totalno krivi dojam o takvim tabletama.
Antidepresivi povećavaju koncentraciju,poboljšavaju san,čine te življim,imaš volu za životom i sve je puno bolje nego prije.
Nakon nje,meni se u životu desila jedna jako strašna situacija,i desilo mi se isto što i njoj,te sam slijedila isti proces (ja sam čak bila primorana zbog suda koji mi je to naložio) i sada se osjećam puno bolje.
Depresiju je teško pobjediti,ali ako na vrijeme kreneš i shvatiš svoj problem,biti će milijun puta lakše.
Jako dobar i kvalitetan članak inače !
Slazem se sa vecinom, pogotovo sa drugom slikom.
Isla sam u razred s curom koja nije skidala osmjeh s lica, uvijek je bila u veselim bojama i ful hiperaktivna, cak i najranije ujutro, ocjene odlicne…
Prakticki sam se sokirala kad mi se jednom povjerila pa sam saznala da ima uzasnu situaciju doma sa starcima i da se zapravo osjeca grozno.
Na zalost takve stvari je tesko detektirati ako ljudi oko nas ne pokazuju simptome prema vani.
Zaista je čudno kada ljudi vide osobu koja je uvijek nasmijana, vesela, nista ne shvata ozbiljno, … a, ustvari, ta ista osoba ima velikih problema. Zato me vijest o Robinu zaista šokirala. Čovjek koji nas je milion puta nasmijao u mnogim komedijama- ustvari je bio depresivan, sklon negativnostima, sumnja se na samoubistvo… ko bi rekao?
Savjeti su super, a kada se i sama osjećam loše, kao da sam sama na svijetu itd ( svi imamo takve periode ;)), ja izlazim, šetam sa cukom i bavim se fizičkom aktivnošću, u mome slučaju trčanjem, što više to bolje. Čovjek nema vremena za crne misli kada je umoran, barem ne navečer, pred spavanje.
I da, odličan savjet prispitati misli svoje, to nigdje prije nisam pročitala i jako pametno, moram da priznam. Primjenit ću to na sebi. Ono si što misliš. Što čovjek misli pozitivnije, na sve gleda sa vedrije strane i ne traži u svemu mane, to će i njemu biti život ispunjeniji!
Odlican clanak!
Ja sam jedna od onih koje nikad ne skidaju osmjeh sa lica, na svako pitanje kako si! – odgovaram odlicno.
Jako tesko iznosim svoje osjecaje pred drugima, a to stvarno izjeda iznutra.
Jedina osoba pred kojom se ne stidim zaplakat, pred kojom sam 100% ono sto jesam, ponekad sretna, ponekad depresivna, ljuta, tuzna, placem, vristim i durim se za najmanju sitnicu je moj dugogodisnji partner.
Za ostale sve, pa i siru i uzu obitelj tu je ogroman osmjeh, pa makar ponekad bio i lazan.
Sviđa mi se ovaj članak, o ovakvim se stvarima treba govoriti jer su to stvari za koje svatko misli da se samo njemu događaju, a da su drugi uvijek veseli i “normalni”. Ali, iskreno, danas je toliko ružnih vijesti, nezaposlenosti, velikih očekivanja i sl. da upoće nije ni čudno da su svi manje-više u nekoj latentnoj depri
Simpatičan članak za preispitati sebe, onako – kao, osvježiti si misli, kao tijelo tuširanjem … neke simptome sam prepoznala i kod sebe, dr Oz je danas rekao da je želja za čokoladom u stvari nedostatak magnezija, a on je dosta bitan u mom metabolizmu …
Tnx, još jednom
Cure, oftopic ja bih vas nešto pitala što me muči već nekoliko dana… Uradila sam pramenove na svoju prirodnu smeđu boju kose, međutim pramenovi su ispali preeeviše svijetlo žute boje i izgledam samoj sebi poput zebre sa ovim (malo je reći) užasnim pramenovima
Nikad ranije nisam bojala kosu i odjednom mi pali na pamet pramenovi i sad sam samoj sebi fuj…
Da li neka od vas ima prijedlog kako da saniram ove pramenove? Razmišljala sam da se obojim u tamno smeđu boju jer sam inače tamnijeg tena.. Stvarno ne mogu da se pogledam u ogledalo kako sam si ružna i neprirodna..Molim vas za pomoć
@ Rochy
Pokušaj prebojati kosu transparentnnom bojom (bez hidrogena, amonijaka, kolor šampon i sl.) u nijansu što sličniju svojoj prirodnoj boji – tako da u konačnici izgleda kao da su ti pramenovi nastali prirodno, na suncu … i ispiri kosu crnim čajem, uglavnom nešto da ti djelomično prekrije jer prave blajhane pramenove je nemoguće prebojati – boja se gotovo uvijek ispere, oni provirivaju ispod … pa sunny look je uvijek tako osvježavajuć, meni pogotovo i sad i nakon ljeta …
@wendy
Hvala ti na odgovoru. Pokušat ću pa ću vidjeti kako će izgledati
Jako mi se sviđa članak. Slažem se sa svime. Nikada nisam bila u depresiji, no smatram da je jako bitno imati neku osobu kojoj se možeš povjeriti, i zaista mislim da te ta osoba može promjeniti na bolje. U moj život je nedavno ušla osoba bez koje sada dan ne mogu provesti, njemu se uvijek mogu povjeriti, iako doma prolazim loše, ružno i tužno razdoblje uz pomoć njega ostajem snažna, čak me potiče da radim stvari koje mi ni u snu nisu bile zamislive da bi mogla to izvesti. Te male sitnice me održavaju sretnom, maknu me od nekih teških razdoblja, pomognu mi da ih zaboravim, da brže prođu. Također mislim da je jako bitno baš to okružiti se dobrom energijom, ići u teretanu, izbaciti sve negativno, ili jednostavo se pomaknuti sa mrtve točke. Ja volim otići i otrčat 5 km kada sam ljuta, poslje toga bez problema mogu otići u grad i cijelu noć se smijat sa prijateljima, nekada me učini sretnom da budem sama, pečem kolače, a poslje ih odem podjeliti u samoposlugu, i ništa mi na kraju dana ne može pokvariti osmjeh na licu nakon šta sam vidila koliko su mi bili zahvalni svi oni ispred samoposluge. Također mala djela stvaraju jedno veliko djelo, to djelo mi dobivamo i zove se sreća, smatram da je veoma bitno davati drugima, nikada nisam mislila da će me toliko sretnom činiti dati nekome žvaku, cvijet, pa napraviti čokolino ili pokloniti kolačić koji sam ispekla koliko me to čini danas.
zaista je divan.
Sve u svemu mislim da iz depresije ne možemo izaći sami, za nekog je potrebna jedna osoba koja će nas održavati sretnom, pozitivnom, nekome je lakše povjeriti se psihijatru, neko će utjehu pronaći u Bogu, no to nije ni bitno, bitno je izaći, osloboditi se te prepustiti, na tome putu ćemo onda naići na rješenje.
Nadam se da će ovaj članak pomoći nekome :*
Svaka pohvala za članak. Uglavnom se danas ljudima ne da baviti sa negativnim temama. Ja bolujem od depresije već najmanje 12 godina a imam 24. Puno ljudi to zna ali prave se da sam sasvim normalna i ne pružaju mi potporu. Osoba koja mi je praktički spasila život je suprug. Probajte zamisliti da uopće ne osjećate radost, konstantan pritisak u grudima i beskrajnu tugu i jad, a pritom se ne možete isplakati. i Tako to godinama. Ja se smijem puno , ali iskreno zaboravila sam kako je to kad si sretan
Uvijek sam se pitala zašto osoba koja je u depresiji ne napiše ovakav članak jer ona najbolje može dati uvid u cijelu situaciju..
Hvala na ovom članku.
prije svega, hvala na članku! stvarno je divan i ohrabrujuć!
evo, želim s vama podijeliti i svoje iskustvo.. od uvijek sam bila hipersenzibilna, no sa odrastanjem je ta hipersenzibilnost prerasla u čestu depresiju za koju sam si većinom bila sama kriva… nažalost često me ispunjavaju negativne emocije koje izazivaju negativne stvari u stvarnom životu i tako u krug… nadam se da ću jednog dana savladati taj svoj problem ili ga barem dovesti u kontrolu..
Zašto bi bila sama kriva? Često sami sebe uvjeravamo da smo mi za nešto krivi iako to nije istina, nego jednostavno neke stvari ne možemo sagledati iz svakog kuta. Ako želiš mogu ti dati mail da izmijenimo iskustva, meni to pomaže, a i utješno je znati da nisi jedina..
preosjetljivost dio karaktera neke osobe. Ja sam takva. Ali to je nepoželjno, to je mana, to se mora mjenjati.. a ja onda poželim promjenit svog dečka. (zbilja, dat mu zeleno svijetlo).
jer on kao ekstrovert i ne bas empaticna osoba ne moze to prihvatit.. i onda sam ja “slaba” i “trebam to rijesit”.
Evo baš zbog takvog razmišljanja se stanje depresivnih osoba pogoršava! Ako si slaba znači nemaš dovoljno snage, drugim riječima trebaš pomoć, a ne to riješit. Tebi treba osoba koja te razumije i kada ti je teško, npr kada se izvičeš na nju ona te zagrli i kaže znam da ti je teško, ja sam tu nigdje ne idem.. Baš zbog takvog stava da se ja trebam mijenjati meni tablete nisu pomagale, pokušala sam se ubiti i na kraju završila na psihijatriji gdje mi također nisu mogli pomoći. Samo zbog mojeg krivog stava!
Pohvaljujem želju da se člankom ljudima pomogne, no ipak mislim da bi pisanje o stručnim temama trebalo prepustiti stručnijim ljudima. Izneseno je nekoliko netočnih činjenica, te smatram da mi je dužnost ukazati na njih. Lijekovi su korisni u slučaju depresija uzrokovanih kemijskom neravnotežom u mozgu, no većini depresija terapija lijekovima odmaže. Naime, osnovni problem osoba koje boluju od depresije je osjećaj gubitka kontrole i nemogućnosti da sami utječu na svoj život. Stoga terapijom treba raditi na osnaživanju osobe. Lijekovi čine suprotnu stvar, odnosno osobi govore da opet nije u mogućnosti pomoći sama sebi već će joj pomoći mala tabletica, dakle nešto izvan nje same. Zbog toga istraživanja pokazuju da je kognitivno-bihevioralna terapija efikasnija sama nego u kombinaciji s lijekovima (npr. Peeters, F., Huiber, M., Roelofs, J., van Breukelen, G., Hollon, S.D., Markowitz, J.C. van Os, J., Arntz , A. (2013). The clinical effectiveness of evidence-based interventions for depression: A pragmatic trial in routine practice. Journal of Affective Disorders 145, 349–355.). I moram primijetiti da nije u potpunosti točno da su depresivne osobe naizgled vesele i nasmiješene. U kliničkom radu se depresivna osoba (teža depresija) primjeti čim uđe u prostoriju, usporena je, troma, jedva govori. Ono što želim reći je da ukoliko netko sumnja da je depresivan treba se obratiti stručnjaku, a manje slijediti savjete za samopomoć. Depresija je kompleksan poremećaj i potrebna je izmjena obrazaca razmišljanja da bi došlo do opravka. No, još jednom pohvala za dobru namjeru i koristan uvid iz osobnog iskustva.
Članak je dobar! Sigurna sam da će 99% ljudi pomoći.No,znam za slučaj da ne pomažu ovi savjeti ni voljena osoba uvijek, nažalost. Mislim da je to ona prava depresija, svi se nekad nađemo u depresiji, ali to ne smatram bolesti nego nekim privremenim stanjem. Dok,postoje ljudi koju su uvijek depresivni, genetika ili što, ne prolazi, nađu razlog za tugu…jer kada se nitko ne nada i ponašaju se da je sve u najboljem redu, samovoljno si naštete..tu ne pomažu razgovori ni sl. Možda samo 24satna kontrola.
Meni je bio dovoljan jedan razgovor sa psihijatrom… Ok,to je bio kraći period života, ali ta osoba mi je bila stranac i sve sam mogla reći što me mučilo tad,a sve što nisam mogla reći prijateljima ili obitelji. Dobila sam iskreno mišljenje i “pogled” iz drugog kuta, slabije tablete za smirenje tek da ne provodim svaki sekund razmišljajući o tome.
Znala sam kako stvari uistinu stoje tek tad i počela sebe cijeniti više i sklonila iz svoga života ljude koji su me činili nesretnom zauvijek (naravno da to nisu bili roditelji,oni su mi pomagali razgovorom i utjehom kad je trebalo, a inače su se ponašali kao da je sve ok i odvlačili me od loših utjecaja na razl.načine tipa shoppinga, hajdemo samo negdje, traženja da pomognem nešto u kući ili savjetom što da obuku, koji krevet da kupe,… i druženja sa ljudima koji me vole ili sam im bar draga, na svaki način su me uključili da pokažu da im je stalo).
Da se vratim na poantu, nekad je lakše strancu sve reći i vidjet ćete stvari drukčije i pokrenuti se i više voljeti sebe.
Pri tome, moram naglasiti da prijateljima ne treba pokazati slabe točke i vašu dramu jer moju su često ismijali i smatrali me “čudakinjom” i dugo poslije. Kad sam se i iskreno smijala kao i svi, gledali su me nevjericom i poslije komentirali da nisam još dobro. Tako da vaše ponašanje ostavlja trag na ljudima, bolje se sklonite privremeno od onih koji neće shvatiti ako ne možete skriti, ne trebaju sve znati.
Pohvale za članak, kao što su i ostale napisale, dobro je da se piše o ovom problemu. Ipak, koliko god ja čitala sve moguće selfhelpove, guglala, ne pomaže.. borim se sa depresivno-anksioznim poremećajem već više od 2 godine… čak ni pola godine na psihoterapiji nije pomogao. Jedino sama sebi mogu pomoći, ali teško je. Najgore je slušati savjete trgni se, nemoj piti tablete, možeš ti to. Pišem dnevnik već više od 10 godina, radim planove, ali evo…sada kad bi trebala učiti, nemam snage, vidim samo krevet, sinoć kad sam trebala učit, nisam imala snage, plakalo mi se. Voljela bih napisati jedan poduži članak o tome kako sam kao tinejdžerica živjela za izlaske i glavni mi je problem bio nesretna zaljubljenost do studentice koja cijelo ljeto je izašla jednom van.
Uglavnom ljudi, koliko čitam, većina nas se izvuče iz toga. Možda bi i meni pomogao dečko, hobiji (ne da mi se baviti fiz.akt). Bogu hvala imam prijatelje koji su bili uz mene u svim mojim fazama.
prvi put nešto komentiram.. haha
Super članak, nažalost to je postao problem današnjice, nadam se da će nekom pomoći
pozdrav
imam 29 godina i osjecam se pocesto depresivnoi
svaljujem svoje stanje na osnovu svog izgleda ali nsita ne cinim da to promjenim nemam volje snage za pozitivnom
uvijek sam bila punacka – debeljuca i bilo mi je ok nije me sprijecavalo da se zaljubim da budem sretna i sl. medjutim u zadnjih godinu dana do dvije jako se lose osjecam, imam osjecaj da mi je ve cesce i cesce ono lose u mislima a najgore od svega ponekad mi i samoubistvo proleti kroz glavu sto je ne zamisljivo…osjecam da mi depresija raste pojavljuje se odnekud. Ne zelim je ali je tu i to sve cesce i cesce. Kad me covjek vidi uvijek sam nasmijana i nasmijavam druge, vesela sam itd. I da to je fasada, iza tog veselja se osjecam depresivno pogotovo kad mi sa svih strana dolaze pozitivne price o tudjim zivotima npr. udaja i radnja djece…u godinama sam gdje je vrijeme da se i djeca planiraju neko ih ima vise od 1 u mojim godinama a ja nemam ni partnera a kamoli dijete. Svidja mi se ovaj clanak dosta toga me i nasmijalo i cini mi se da pomaze koliko toliko.
budite pozitivini potrudit cu se i ja.
Ispricacu vam moje iskustvo sa depresijom : Uvek su me jos u osnovnoj i srednjoj zezali svi sto sam mrsava (i bila sam al sam se posle popravila) i svaki dan su dobacivali nesto, vredjali me i trpila sam trpila dok nisam pukla na zivcima, ruke su mi se stalno tresle, pocela sam mrziti ici u skolu a to se jos vise pogorsalo u srednjoj mrzila sam sve u razredu sem par osob ai nikad nisam uzvracala jel to nije resenje.. pored toga nikad se nisam sa majkom slagala dan danas se drasticno svadjamo i to je isto uticalo.. tad sam bila i mladja i govorila sam roditeljima u depresiji sam trema pomoc nmg vise ali nisu verovali govorili su tako mlada a u depresiji.. pocela sam se rezati, nanositi bol sebi da bi mi kao bilo lakse i onda sam se gadno posvadjala sa majkom da sam otisla u kupatilo placuci sa makazama u ruci (ne bih sebi naudila) i nekako su usli u kupatilo uzeli mi makaze iz ruku i posle toga su tek poverovali i drasticno promenili stav prema meni .. tad sam krenula i na trcanje i sad sam nikad boljee .. usamljenicki sam tip ne volim puno ljudi oko sebe zbog toga radim puno na svojoj psihi, resavam probleme na vreme .. sad sam nikad bolje