Nedavno sam s vama podijelila priču oko mog putovanja u Fužine. Tada sam, također, navela kako sam postala ovisnom o portalima za grupne kupovine odnosno popuste. Ovog vam puta donosim još jednu priču; o močvarnom parku prirode – Kopačkom ritu.
Izlet u Kopački rit kupila sam prije točno godinu dana na jednom portalu za grupnu kupovinu. Pretpostavljam da ste već dobro upoznate s tim što nude ovakvi portali, pa ću ovaj put preskočiti detaljno piskaranje o njima. Odlična je stvar što danas postoji ogroman broj tih portala i što zaista svatko od nas može iščeprkati neku zanimljivu ponudu (izlet, uslugu, proizvod…) baš po svom ukusu. Uglavnom, svakako pohvaljujem čitavu ideju oko tih famoznih i dobrodošlih portala.
I još jednom ponavljam: ukoliko ste “zagrizle” za neku ponudu, obavezno pročitajte sve komentare na nju, kakva su iskustva s tvrtkom koja nudi nešto na prodaju, je li već netko to isprobao, što je sve uključeno u ponudu, ima li kakvih nadoplata (jako bitno!) te, najvažnije od svega, koji je rok iskoristivosti te ponude. Bilo bi zaista šteta da nešto kupite, a ne predvidite da baš u to vrijeme niste slobodne te da vam ponuda propadne. Isplati li se u konačnici ta ponuda ili ne? Dobro razmislite i odvagnite prije kupovine.
U mom slučaju, dakle, kupila sam izlet u Kopački rit (močvarno područje nastalo između dvije rijeke: Dunava i Drave, na sjeveroistoku RH). Evo što je ponuda obećavala:
“Za 70% nižu cijenu i samo 269 kn umjesto 900 kn 2 dana i 1 noć – dvije osobe uživaju u parku prirode Kopački rit u organiziranom obilazku Zoo rezervata, dvorca Tikveš i parka prirode čamcem.”
Za vrijeme pisanja ovog članka pokušala sam se vratiti na portal gdje je kupljen ovaj izlet, ali na žalost link (stranica) više na radi. Stoga mi je jako žao što ne mogu doslovno prenijeti popis ponuđenih sadržaja i “organiziranih” obilazaka (navodnici su stavljeni iz ironije 
) i njihovih pripadnih cijena koje su “senzacionalno” snižene (opet namjerni ironični navodnici). Ali eto, ja sam pala na ponudu, a tek sam kasnije shvatila da velik dio navedenih sadržaja nije bio prisutan, ma vidjet ćete (tj. pročitati) već u članku.
Ovu ponudu iskoristila sam prošle godine u šestom ili sedmom mjesecu, ne sjećam se baš točno, no to nije sad ni toliko važno. Važno je da sam histerično iščekivala polazak jer mi je ovo bilo prvo putovanje ostvareno preko portala za grupnu kupovinu. Ljeto je već bilo u punom jeku, a sunčeve zrake su pošteno zagrijale zrak. I tako, dok je većina mojih prijatelja putovala na Jadran, moj dečko i ja zaputili smo se u vrelu Slavoniju. Nikad prije nisam putovala ovako daleko na istok Lijepe naše pa je stoga moje uzbuđenje time bilo još veće.
Stigao je dugoočekivani vikend i vrijeme za polazak. Naše je konačno odredište bilo Bilje, manje selo u blizini Kopačkog rita, točnije: jedan obiteljski pansion. Dogovoreni dolazak (check-in) bio je oko 10-11 sati. Autom smo krenuli oko 6 ujutro te nam je od Zagrebačke županije pa do Đakova trebalo kojih 2-3 sata vožnje. Prvo naše stajalište bilo je, dakle, Đakovo. Prije nego nastavim dalje, moram vas samo podsjetiti kako je ljeto bilo u punom jeku i kako sam od kuće na put krenula u kratkim hlačicama i u tankoj majici bez rukava. Pred kraj našeg puta zahvatio nas je gadan pljusak i vjetar koji je ledio kosti. Čim smo stigli u Đakovo, umjesto jutarnje kave i posjeta kulturnih znamenitosti, zaputila sam se u obližnju Manu i tamo kupila spasonosnu potkošulju koja mi je divno ugrijala bubrege i vratila mi želju za razgledavanje grada. Pošto nas vrijeme i nije baš poslužilo, nakratko smo razgledali Đakovačku katedralu Svetog Petra. Iako je bio zabranjen ulazak u kratkim hlačama, nismo imali izbora jer dugih hlača nismo ponijeli sa sobom. Obećajemo, neće se ponoviti. Malo smo se ugrijali te prošetali hladnim, pustim i (još uvijek) kišnim ulicama. Na kraju smo se “zbuksali” u obližnji kafić i tamo popili kavu, a ujedno smo isplanirali što dalje. Iskreno se ne sjećam jesmo li i kako predvidjeli kišu, vremensku prognozu ili nešto treće?! Na svu sreću, vrijeme nam je krenulo za rukom te se ubrzo počelo pojavljivati sunce. Iskapili smo kavice te smo klošarski ispred Kauflanda pojeli zagrebačke odreske za doručak.
Đakovo
Sljedeća naša postaja bila je Državna ergela lipicanaca Đakovo. Za one koje ne znaju što je to točno, evo par kratkih crtica: Ergela je osnovana još 1506. godine, bavi se uzgojem konja, a ujedno i njihovom dresurom (terapijsko jahanje, konjički sportovi, škola jahanja, vožnja dvoprega i sl.). Prilažem vam i link gdje možete pročitati nešto više o Ergeli Đakovo, slobodno istražite ako vas zanima.
Natjecanje u vožnji/dresuri
Lipicanci u staji
Ovo je bilo odlično razbuđivanje. Divno iskustvo. Ogromne divne životinjice na svakom koraku, uređene i spremne za izložbu na koju smo slučajno naišli. Razgledali smo štale, dvorište i ostale prostore gdje su smješteni konji. Malo smo uživali u priredbi, a onda smo morali krenuti u Bilje.
Po dolasku nas je dočekala vrlo ugodna i pristupačna obitelj. Lijepo su nas dočekali, smjestili i pojasnili nam što možemo razgledati o okolici (toliko o organiziranom i naplaćenom razgledavanju ). No, to nas i nije toliko smetalo, bolje da putujemo sami. Raspakirali smo stvari i opet se bacili na pražnjenje posudica iz prijenosnog hladnjaka, shvaćate me…
I tako polako krećemo prema Kopačkom ritu, spuštamo se malim slatkim mostićem do pristaništa, a na svakom koraku… Desetci žaba! Moralo se dobro paziti da slučajno ne spljoštite koju sa zemljom! Nakon kraćeg čekanja turističkog broda shvatili smo da smo propustili zadnju vožnju pa smo odlučili vratiti se sutradan na “mjesto zločina”.
Ulaz u park prirode Kopački rit
Stazica prema pristaništu brodice
Žabe na svakom koraku
Mrzovoljan pogled prema nekoj vrištećoj grupici žena (Možda zbog žaba? Ne znam…). Hladno, vjetrovito…
Umjesto tihe i edukativne vožnje brodićem parkom prirode, zaputili smo se pješice u obilazak. Što smo sve vidjeli odnosno posjetili putem? Dvorac Tikveš (Titov lovački dvorac ili ljetnikovac koji će uskoro (navodno) postati hotel – kog zanima više, neka pročita ovdje), farmu krava od čijeg nam mlijeka nastaje ABC sirni namaz – mljac!, a i potpuno smo istražili prijemnu kućicu u sam park. Otkrili smo da se može iznajmiti i bicikl za obilazak parka, možete čak posvojiti pticu i dati joj ime po želji, možete zasaditi drvo… Zabavno!
Dvorac Tikveš
ABC kravice
Vratili smo se u pansion, a onda je odjednom pala tuča. Malo smo strahovali za auto te… Vječna dilema: “Jesmo li zatvorili prozore na autu?”.
Sljedećeg jutra pozdravili smo se s domaćinima i otišli od njih bez obećane (i naplaćene) vožnje čamcem, razgledavanja i slično… Tu smo tek shvatili da smo mi platili samo regularnu cijenu noćenja, nije tu bilo nikakvog ludog popusta s 900 na tristotinjak kuna jer je razgledavanje parka prirode Kopački rit i dvorca Tikveš besplatno za sve. Kao da vam netko sada naplati šetnju glavnim trgom u Zagrebu. A i ulaznica za vožnju brodićem u Kopačkom ritu se, naravno, plaća posebno, nema ona nikakve veze s vlasnicima pansiona… Ma neka, nama je putovanje svejedno bilo zabavno. Iskreno, ne volim raditi lošu reklamu, ali nakon povratka s putovanja vratila sam se na komentare na ponudu na portalu gdje je ona i objavljena te su i ostali ljudi bili poprilično nezadovoljni ishodom ponude. Bilo je zaista dosta nas nasamarenih.
OK, dakle… Vratili smo se natrag u park prirode Kopački rit. Iščupala sam skrivenu joker Iksicu iz novčanika i platila vožnju brodićem 50 umjesto 70 kn (živjeli studenti!). Do brodića se možete prošetati poučnom stazom za koju vam treba kojih pola sata ležernog hodanja. A o kakvoj se vožnji radi? Vožnja traje oko sat vremena tihom brodicom kako se ne bi uznemiravale ptice u rezervatu, a vodič vam za to vrijeme priča razne poučne i zanimljive crtice o pticama, njihovom životu, samom parku prirode Kopački rit… Vidjeli smo desetine ptica i debelih kornjačica koje su se tog dana sunčale na obali.
Prijamna kuća – nedavno izgorjela u požaru 
Močvara, lopoči…
I opet žabe! A bilo je i zmija brrr…
Dame uživaju u kupanju i sunčanju.
Jedna za osobnu!
Pogled iz brodice, udaljavamo se od pristaništa.
Vodič – priča o pticama, parku…
Vožnja je završila. Pozdravili smo se s Kopačkim ritom te smo se autom zaputili u Osijek. Moram priznati da je tog dana pakleno pržilo sunce i da je naša volja za razgledavanjem lagano poljuljana. Malo smo razgledali zidine poznate barokne Tvrđe (više o Tvrđi pročitajte ovdje) sagrađene uz Dravu, prošetali smo samim centrom te se zaputili do jednog restorana kojeg nam je preporučio prijatelj rodom iz Osijeka. Radi se o restoranu – brodu s ooodličnom hranom te divnim i ugodnim ambijentom! Nakon ručka, odvukli smo se do obližnje slastičarne. Zaista je bilo prevruće za ikakav nastavak šetnje i razgledavanje, šteta. I da, bilo mi je fascinantno kako su ulice bile prazne, nigdje ljudi… Samo pokoji konobar u kafiću.
Restoran u brodu
Odgegali smo do auta, posjetili Portanovu, obnovili zalihe vode, ubrali koji “cvijetak” za uspomenu te se zaputili kući… Zadovoljni jer smo proveli vrijeme zajedno.
I tako… U mom su sjećanju lijepo mjesto zauzela nepregledna polja suncokreta, bale slame, tamburice, desetine žaba, ptica, divni graciozni lipanci te uzavrela Slavonija! Hvala ti Slavonijo!
Volite putovati? Kako organizirate svoja putovanja? Koji biste grad htjele posjetiti?
O-b-o-ž-a-v-a-m tvoje članke *knedla u grlu*
Hvala, uskoro ti pošaljem i pričicu iz Sarajeva *uzbuđeeenaaa* :*
samo njoj ili svima nama?
ja nisam nikada bila u Sarajevu, a baš bih volila otići i planiram ovo ljeto paaa kad bi mogla svoja iskustva podijelit i s nama 
Svima
Trebala bih putovati 2. i 3. lipnja zajedno s kolegicama s posla. Izlet je još u posljednjim pregovorima pa… Čvrsto drzim palčeve da prođe dogovor!
uživat ćeš u Sarajevu ja sam bila prije mjesec dana!!!
šalova ko u priči po 3 – 4 KM
i moraš obavezno probati čevape u Željo 2 na baščaršiji!!!
Super, to bi mogao biti zanimljiv članak
E vidiš, taj mi se Željo stalno spominje! Mogla bih ga potražit
Hvala na preporuci.
sarajevo je super. super lijepo. moras ici gledati balet u narodnom pozoristu obavezno i jesti cevape.i idi na avaz twist tower. zivim u sarajevu pa evo gdje moras ici: avazov toranj (super je dok se penjes staklenim liftom), bascarsija i cevapi i moras otici na sebilj i prosesati onim ulicama u kojima se kucka (kazandije). i ako stignes idi na ilidzu na vrelo bosne. u zeli nisu nesto cevapi, barem meni. veci je uzitak ici kod hodzica( blizu brusa bezistana) zbog ambijenta a cevapi su najbolji u specijalu 2. u sarajevo je najbolje otici na vrijeme sarajevo film festivala. a idi u zemaljski i muzej grada sarajeva. uzivat ces. vjeruj mi
Slavonijo ‘ko te nije volio
ne zna što je izgubio!! <3
Zagrepcanka sam i Zagrebom se ponosim, al Slavonija-Osijek odmalena u mom srcu ima posebno mjesto!
Divna moja Slavonija! :*
tvrđa <3
osijek je stvarno predivan grad.
prekrasan izlet!
može jedno nebitno pitanje (moram pitat
): kako to si napisala: “Pošto nas vrijeme i nije baš poslužilo, nakratko smo razgledali Đakovačku katedralu Svetog Petra. Iako je bio zabranjen ulazak u kratkim hlačama, nismo imali izbora jer dugih hlača nismo ponijeli sa sobom.”, a na jednoj slici si u dugim hlačama? 
Haha koje oko sokolovo
Bravo! Od kuće sam krenula u kratkim hlačama, a duge su bile za nikad-ne-znaš na dnu putne torbe. Kad smo dopješačili (dotrčali) do crkve, bilo je prekasno opet se pljusku vraćati do auta i preskidat se, nije mi palo na pamet da se ne smije golih koljena u crkvu 
znam da pitam gluposti, al eto kad sam već primjetila
A ja sam prvo očekivala pitanje: Zašto brbljam o kiši, a na slici sunčano Đakovo?
Zato jer je fotkano po povratku iz Ergele.
Samo ti pitaj
paaaa i to mi je zapelo za oko, ali sam pretpostavila kako si bila u ljeto, ti ljetni pljuskovi znaju bit iznenadni i kratkotrajni pa odmah nakon 5min sunce, kao da ništa nije bilo
logično mi je bilo da nećeš razgledavati i fotografirati po kiši 
samo ti piši još ovakvih putopisa, s guštom ih čitam!
Moj Osijek pun je sunca.uz Dravu miran i tih <3
Trebali smo tamo ici ove godine sa skolom, ali sam sretna sto nismo isli xD Prije nekoliko godina smo isli u Đakovo tako da mi je ovo sve poznato. Ali me se nije dojmilo :S
Ja također nekako vjerujem da je drukčiji osjećaj kad putuješ s školom, a posebnije kad ideš sama. Ono kad strahuješ jesi pogodila cestu, ulicu, kad se treba organizirati po gradu i pronaći ono što želiš
Sjećam se kad smo išli sa školom na izlete, bilo nam je najvažnije da vodič zašuti i pusti nas slobodnima u obližnjem kafiću :kima:
Moje Đakovo <3
Šteta što vas je kiša omela, mene zanima kakva ti je bila unutršnjost katedrale?
Tamno zlatna
Bila sam nekoliko puta u Osijeku i Đakovu zbog tamburaškog natjecanja
Čak smo bili i u toj divnoj katedrali. Prekrasno misto
Sarajevo..joooj i ja bih s tobom. Bila sam prošle godine za valentinovo i bilo je prepredivno..čim ulovimo prvu priliku dečko i ja idemo ponovo. Sad me tak uhvatila nostalgija
Ajme,da znaš kako ti samo zavidim!!!!Ja bih tako htjela ići,ali mi je malo previše vožnje iz Zadra do Kopačkog rita(mrzim se voziti autom xD).Najviše me bockaju ovi Lipicanci,ja OBOŽAVAM konje i uvijek mi je bio san ići u školu jahanja, ali sam alergična na njih.Kakve sam ja sreće… :znoj:
Ja se pak grozim vožnje autobusom. Jednostavno me uhvati nema panika, lagana klaustrofobija čak. Tako da već sad skupljam hrabrost za vožnju busom do Sarajeva brrr…
da,autobusi su mi jos i gori,najvise mi smeta onaj smrad u autobusu tako da njega skupa s kolodvorima izbjegavam u sirokom luku
Ipak Dalmacija :*
Još mjesec dva pa i tamo navratim
Jaooo jedva cekam da dodjes u Sarajevo, pa da onda napises clanak :$ :$
mali, mali, maleni, mini-detalj: bilje i kopački rit su s druge stane drave, dakle – u baranji! do drave je slavonija, preko drave baranja, čisto da ponovimo zemljopis
Sjedi, 5
hvala!
jedna za osobnu !
zovu te, zovu ravni slavonskeee :)) živim u zagrebu od 6 god, ali rođena sam u Slavoniji i radujem se svakom posjetu, divnim ljudima, krajoliku..svemuuu
zanimljiv članak, bila sam tamo i stvarno je nešto posebno
ii baš si mi nekako slatka, simpatična na slikama
Hvala
ponosna sto zivim u slavoniji
kad će nešto o Istri ?
Planiram uskoro posjet Brijunima, vidjet ću kak se bude financijska situacija odvijala :kima:
Obožavam Kopački rit
Mada, meni je zimi još ljepše tamo jer nema kojekakvih ljigavih stvorenja (zmija i žaba) a i krajolik je tada još divniji 
samo što nema ptica i kornjača…
Sigurno je divno sve prekriveno snijegom!
Volim Slavoniju!!
Tamo sam provela divnih 5 i po godina na studiju u Osijeku. I da, Kopački rit nam je bio jedna od terenskih nastava.. Preediivno!!! :kima:
Imam samo lijepa sjećanja na istok Lijepe naše!!
Članak za pohvalu..
Jedva čekam idući članak o Sarajevu..
kad si vec bila u divnoj mi baranji u kopackom ritu, steta sto nisi prosetala i selom uz kopacki rit – kopacevo
ima jedan super restorancic koji se zove “zelena zaba” a specijalitet kuce su – zabe 
jako su fine i treba ih svakako probati, a u selo se posebno isplati doci u jesen – u 9. mjesecu kada se odrzavaju “ribarski dani” -manifestacija koja traje subotu i nedjelju i iz godine u godinu je sve posjecenija. pa eto… lijepa baranja ima stosta lijepoga za ponuditi i osim kopackog rita 
Prekrasan i detaljan članak, nakon ovog voljela bi posjetiti Kopački rit. Svoja putovanja organiziram, ne organiziram tako da s dekom, hranom i fotoaparatom, dečkom i autom odem nekamo, pa sve ispadne kao mali piknik. Slike su ti odlične, te se veselim sljedećem članku :kima:
super članak
iako ponuda nije dobro prošla opet ste se lijepo zabavili
Iako ste tek najmanje posjetili i vidjeli od onoga što Slavonija nudi drago mi je da ste zadovoljni
Slavonija je stvarno magićno mjesto samo što svi misle obrnuto, šteta
Žao mi je što smo preskočili Vukovar…
preslatka si
znači,bila si u mom predivnom selu.
Bilje y3