Razmislite na što vas asocira pojam sreća. Da li vas možda asocira na širok osmijeh, nečiji zagrljaj, poljubac ili pak na vreću punu novaca, na ljepotu ili dobitak na nagradnoj igri? Što je to sreća? Tko su sretni ljudi? Može li se naučiti biti sretan?
Prošli tjedan imala sam mali milijun obaveza. Radila sam po cijele dane, a onda je trebao doći spasonosni vikend. Moj se vikend ipak malo razlikuje od onih iz divnih studentskih dana, dakle spavanja do 11 sati, izležavanja u pidžami, kasnog doručka, vucaranja po kući, glasne glazbe, poslijepodnevne kave s prijateljicama… Posljednjih nekoliko mjeseci ustajem subotom u šest ujutro i jurim na fakultet. Moj vikend se vjerojatno ne razlikuje niti od nekih vaših ukoliko ste zaposlene u trgovinama ili kao npr. medicinske sestre, za vas nema vikenda. No, vi ste još teža kategorija od mene, bolje da nas ne uspoređujem 
Ništa od spasonosnog vikenda i dužeg spavanja.
Unatoč svemu, nakon predavanja odlazim kući, u miru ručam, lakiram nokte… Odgovorila sam na nakupljene e-mailove, a čak sam i odspavala 30 minuta! Kasnije tu večer odlazim s društvom na noćno kupanje u toplice. Bilo je veoma zanimljivo i zabavno. Vraćamo se kući oko tri ujutro u nedjelju. Budim se već nakon par sati sna, čistim svoju sobu, dnevni boravak, hodnik, stepenice, perem auto i sređujem se za druženje sa EyeWannaBe sa kojom odlazim na Velesajam na reviju.
Jesam li bila sretna taj vikend? Nisam dobila na lotu, nisam se dovoljno naspavala, nisam uspjela povući ravnu crtu na kapku olovkom, ogulio mi se lak na noktima za vrijeme pranja auta i morala sam u Zagreb s oljuštenim noktima. Ali bila sam na bazenu, družila se s prijateljima, u miru sam s EyeWannaBe popila kavu, trčala za tramvajem i izula se nasred ceste jer mi je upao kamenčić u balerinku.
A kako izgledaju vaši dani? Možete li si priuštiti spavanje do podne, lude izlaske vikendom? Postoje li dani kada ste potpuno zatrpane obavezama, a ono što vi učinite jest to da ih ignorirate i radije se zabavite nečim drugim, a onda osjećate stravičnu grižnju savjesti zbog neispunjavanja obaveza?
Jeste li jedan dan bile sretne, a drugi ne? Ili možete samo reći da ste na tren bile sretne? Baš i ne. Zašto? Jer sreća je dugotrajan osjećaj, osjećaj koji čitav život čini zabavnim, ispunjenim i u konačnici korisnim. Jedan beskorisno proveden dan neće u potpunosti narušiti vašu sreću. Neke stvari mogu pozitivno utjecati, a neke negativno na vašu sreću te ju samo kratkotrajno povećati ili umanjiti.
Mislite li da biste bile sretnije kada bi imale više slobodnog vremena? Ne, ukoliko ćete spavati po cijele dane i gubiti dragocjeno vrijeme, još ćete više biti razočarane nego prije, nećete se osjećati ispunjenima te zadovoljnima postignutim rezultatima rada, nećete učiniti ništa korisnog ni kreativnog. Mislite li da biste bile sretnije kada biste imale više novaca? Sigurno bi bilo lijepo svakodnevno si priuštiti kakav novi komad odjeće, novi parfem ili kozmetiku. No, neko ćete vrijeme biti sretne, ali i to je kratkog vijeka. Ukoliko ćete težiti za materijalnim stvarima i dobitima, sve ćete manje cijeniti one iskrene stvari poput prijateljstva, prirodne ljepote, vašeg hobija i slično. Pokazalo se da su osobe koje su dobile na lotu odjednom ekstra povisile svoju razinu sreće, ali nakon određenog razdoblja, zadovoljstvo je palo čak ispod razine zadovoljstva prije dobitka! Mislite li da biste bile sretnije da živite negdje drugdje? Ne, svako mjesto nosi sa sobom određene mane. Mislite da biste bile sretnije da ste zgodnije? Ljepota ima svoje prednosti, to je opće poznato, no nju ne treba stavljati na prvo mjesto. Ljepota će s godinama nestati, a vi nećete izgraditi svoj život kako treba. I što tada? Ljepotu upotrijebite za nešto važno i smisleno, tek će tada ona donijeti sreću i zadovoljstvo. Također, cijenite svoje zdravlje. Mnogi od nas na žalost ne mogu hodati, imaju problema s prehranom, ne mogu govoriti ili slično. Nemojte jednu običnu prehladu ili šmrcanje doživjeti kao smak svijeta. Uvijek može biti gore. Mislite li da ćete uz što više užitaka biti sretnije? Netočno, što više imate, to više tražite, nikad nismo zadovoljni s trenutnim. Cijenite ono što imate. Samo se prisjetite trenutne situacije npr. u Japanu. Mnogi od njih bi bili sretni da imaju samo čašu vode ili topli obrok, dok mi recimo gunđamo što već treći dan za redom jedemo pizzu.
Ukoliko ne volite svoj posao, pokušajte pronaći barem nešto što vas veseli u njemu, bilo da su to vaši kolege ili usklađen bioritam. Nemojte si dozvoljavati da vas ljuti nešto u čemu sudjelujete svaki dan, samo si otežavate. Aktivno provodite svoje vrijeme, poznato je da neki ljudi bolje funkcioniraju kada imaju više obaveza, a kada ih imaju manje, tada čak i zaborave na tih par sitnica koje su trebali obaviti. Vježbajte, trčite, družite se sa ljudima oko sebe, postavljajte si ciljeve i slavite svaki ostvareni pa makar to bilo i savladavanje kuhanja novog jela. Svaka obavljena sitnica trebala bi vas razveseliti. Život je kratak – zašto ga ne biste provele orijentirajući se samo na pozitivne stvari, na ostvarenje vaših malih ciljeva, za uživanje na svježem zraku ili u dobrom društvu? Nemojte satima sjediti ispred računala, pred TVom, upoznajte svijet i ljude oko sebe!
A kako vi razvijate svoju sreću? Utječete li na nju? Trudite li se ispraviti stvari na bolje?
Sebe osobno smatram sretnom osobom. Zdrava sam, završila sam željeni fakultet, cijenim svaki napredak (bez obzira bio on malen ili ogroman) i ne osvrćem se na manje padove. Oni su tu samo kako bi me potaknuli da još više radim na sebi i odgajam svoju sreću. Društvena sam i trudim se ne zamarati druge ljude svojim problemima. Svoje slobodno vrijeme ispunjavam raznim hobijima. Počela sam se baviti facepaintingom, crtanjem, nail artom, pisanjem članaka Šminkericu… Sve su to samo sitnice, ali koje me uz redovan posao čine ponosnom i zadovoljnom, ispunjenom, znam da radim za dobrobit drugih te je moje zadovoljstvo tim hobijima iz dana u dan sve veće. Prestala sam gledati TV, ne shvaćam kako netko može odbiti poziv na kavu jer gleda dvije epizode neke tamo serije. Ja nikako ne mogu propustiti poziv u ugodno društvo. Upisala sam se na tečaj jahanja, volim životinje i ne mogu se zamisliti bez kućnih ljubimaca. Često posjećujem svoje prijatelje koje sam ostavila za sobom u Varaždinu nakon što sam završila fakultet. Svakodnevno se čujemo i prenosimo si novosti. U šest godina izgradnje prijateljstva uložili smo puno truda i vremena, ali smo zato danas puno bogatiji (u emotivnom smislu) od drugih koji su zurili samo u knjigu i odbijali ikakvu socijalizaciju. Svakodnevno radim to-do liste, veseli me svaki prekriženi tj. obavljeni zadatak odnosno obaveza. Imam kućne ljubimce, brinem za njih. Imam nekoliko orhideja, veseli me svaki novi cvijet ili pak samo list. Naravno da i ja imam svojih malih padova, uvijek ih ima, ali trudim se ne žaliti za tim nego nastaviti dalje sa stvarima i događajima koji me vesele i koje mogu promijeniti na bolje.
Kada se na kratko vratim mislima u srednju školu i prisjetim se svih ružnih stvari koje su mi se tada događale, tada još više cijenim i sretna sam zbog toga jer sam uspjela naučiti biti sretna. Svaki dan mi je sada ispunjen i poseban, ne žalim za prošlim vremenima, tu sam da svoju budućnost učinim što ugodnijom. Okružena sam ljudima koje volim, uživam na poslu i njegujem ugodan odnos s kolegama, ostvarujem željene ciljeve, zdrava sam, aktivno provodim slobodno vrijeme i jednostavno uživam u njemu bez skidanja osmijeha s lica.
Za mene je sreća kada na večer legneš u krevet, omotaš se toplom dekom, okreneš se nekoliko puta da se smjestiš u najudobniji mogući položaj, prisjetiš se što si sve radio danas, usne ti se razvuku u blag osmijeh, zažmiriš, počneš duboko disati i mirno utoneš u san.
A sada slušam vaše priče Što je za vas sreća? Jeste li vječiti pesimisti? Trudite li se ispraviti stvari i ljude koji vas okružuju ili su redovito svi protiv vas? Razvijate li svoju sreću?
Svi ljudi su sretni, neki manje, a neki više! Budite među onima koji se trude biti sretniji :*
(Članak nastao inspiracijom od strane prof. Miljković Dubravke, veliko hvala!)
Volim tvoje inspirativne članke
Treba ih čuvati u favoritesima i pročitati svaki puta kad te lupi depresija.
“I love my computer because my friends live in it.” ^^
Jedina stvar koja mi je zapela za oko je ovo sjedenje pred računalom, mene to veseli.
ma internet je uništio cijelu poantu druženja…jesi u kontaktu sa ljudima, ali nije isto kao kad se družiš live s njima…mislim da nekoga poznaš, a u biti si daleko od toga…osobno imam hrpu online frendova, neke godinama…ali ponekad neke i ne želim upoznati u živo da mi ne padnu u očima, nekak me strah
a opet, možda bih osobno češće otišla u zg i družila se s frendicama da nema mejla i sličnog…ne znam, sve to ima svoje pluseve i minuseve
slazem se
Istina da je internet uništio cijelu poantu druženja. Ja npr. nemam facebook, ni twitter, ni my space…niti išta slično. Imam msn kojim se služim jako rijetko, uglavnom da se čujem sa frendicama koje studiraju u drugim gradovima. Tako da ponosno mogu reći da mi je Šminkerica jedina online prijateljica i jedina stranica koju posjećujem svakodnevno
E ja imam društvo s kojim se družim uživo, ali i online. Nema većeg gušta nego navečer, uz Skype, igrati neku mrežnu igru
Slažem se :wink:
Nisam luda za FB, pa ga i nisam napravila-draže mi je družiti se u pravom, nego u virtualnom svijetu :mrgreen:
PC mi koristi samo za Šminkericu, katkad još pogledam slične stranice, i to je to. I naravno, za neizbježne obveze za faks
Mislim da bi mnogi bili sretniji bez tehnologije, bez obzira što joj je svrha da pomogne ljudima…
Da nema tehnologije, ne bi bilo ni Šminkerice ^^ Osim što mi je IT posao, zbog ovog ga još više volim
Eto jedna dobra strana! :weee:
Ja nekako bježim od kompjutera, iako su postali neophodni za bilo koji posao (zato na Šminkerici vježbam brzo pisanje :wink: )…mislim da su ljudi općenito prije bili sretniji :wink:
Ali to je samo moje mišljenje…Osim toga, sve ima prednosti i mana :wink:
Ma ne mislim ja da netko tko ima puno prijatelja u virtualnom svijetu ili obožava tehnologiju da nema prijatelja u stvarnom svijetu, niti osuđujem ikoga. To što ja nemam FB i sl. je moj osobni odabir. Tko kaže da ga jednog dana neću imati? Volim ja sjesti za komp i surfati po netu, gledati spotove na you tubeu, odigrati koju igricu…i bilo bi mi čudno da takva tehnologija ne postoji, svako vrijeme nosi svoje, i uvijek postoje prednosti i nedostatci…
Lina, prekrasno
).mislim da mi je ljepše u životu nego barem 50% ljudi,imam hrpu ljudi koji me vole,nekolicina njih koji bi “dali život” za mene,zdrava sam,imam što jesti i piti i više nego mi treba,roditelji su me odgojili da cijenim i najmanje stvari tako da mi je sasvim lijepo 
ja sebe osobno smatram sretnom osobom i vječnim pesimistom. dođe mi dan/dani kad sam užasno loše volje(zadnjih nekoliko tjedana sve češće),kad mi se nakupi više loših stvari za koje većinom nisam sama kriva.al nastojim uvijek imati osmijeh na licu i naći veselje u nekoj sitnici(ovih dana je to bilo sunce,inače uvijek neka pjesma
aaaa,napisala sam vječnim pesimistom :O NEMA VEĆEG OPTIMISTA OD MENE.
haha,koji fail 
haha,ko naručen da me/nas nasmije 
LOL, baš čitam i nije mi jasno
jedino si tužna kad je zima vani ;D
Ja sam realista, iskrena prije svega prema sebi. Nadimak Biberlee sam i dobila jer sam bez dlake na jeziku,pa u trenu mogu “zabiberiti”
U zadnje vrijeme češće imam te “loše periode” koji su rezultat razočarenja u nekoliko prijatelja, kojima sam posvetila vrijeme i energiju, brinula se zbog njih, ne znam, možda sam bila previše na raspolaganju. A čim ljudima kažeš istinu kakva im se ne sviđa, okrenu ti leđa.
Onda sam počela primjećivati druge sitnice u mom životu, koje su mi dotad bile baš sitnice. Dobra knjiga, koja me više veseli od nove krpice. Šetnja sa psom koji vas ljubi čim zastaneš. Moj posao, koji me ispunjava najpozitivnijim umorom na svijetu. Moji studenti koji mi za 8. mart naprave čestitke kao djeca u obdaništu <3
Bojim se ljude zvati prijateljima, jer ne mogu da vjerujem za kako malo te ljudi mogu prodati.
Naravno, otišla sam predaleko. Kako EWB kaže, najbolje bi bilo ovo bookmarkovati i posjetiti s vremena na vrijeme, da se podsjetimo na to da niko u nama ne može izazvati sreću sve dok je mi sami ne otkrijemo.
Slavni – If you have food in your fridge poster – ovdje: http://bit.ly/a19jBZ
i mene više razveseli nova knjiga :ljubav:
ah `prijatelji`… Samo drze noz i cekaju da ti ga nabiju u ledja :\ Toliko sam se puta opekla na takva `prijateljstva` da vise ni ne brojim
ovaj me poster vise deprimira nego veseli
Pa da, i jest cilj da se zamislimo. I mene rastužuje
najgore što čovjek može sam sebi napraviti je živjeti u prošlosti i žaliti za prošlim vremenima…kada dođe odjednom skužiš da u subotu navečer doma čistiš umjesto da si s društvom na nekoj žurci, partiju, igranci kao kad si imao 18…osobno me najviše rastužuju ljudi i samo prijateljstvo…gdje nestane ono best friends forever? …gdje nestanu ljudi nakon škole? svi jure svoj film i nitko nema vremena za nikoga…to me rastužuje…nije ni da mi je baš pomoglo preseljenje u drugi grad…
veseli me i moj hrčak koji upravo stoji ko merkant i gleda kaj se zbiva…
ali onda se osvrnem i pogledam svog dragog, pogledam gdje i kako živim, pogledam koliko sam napredovala u životu, a u jednom trenutku u životu sam mislila da nema šanse za tim, i vidim koliko mi je zapravo dobro…sreću nalazim u hrpi hobija…jako me vesele životinje…kad idem iz stana uvijek imam pune džepove keksa ako sretnem koje pesu lutalicu…još ak uspijem podragat nekog miceka lucky me…dragi me zove “pedofilom” jer mamim živine sa keksima
možda se u konačnici bojim biti ful sretna jer se uvijek dogodi nešto grozno, ali treba pokušati
i koliko god imali, nikad nismo sretni…na tom bi svi trebali poraditi da ne bude tak
Slažem se s tobom u potpunosti! Ovo što se tiče frendova iz primjerice srednje škole i česte izjave best friend, pada u zaborav u onom trenutku kad se pojavi pokvareni interes i eliminiranje osoba koje ti možda neće ništa značiti ako nisi upisao fakultet koji oni smatraju hvale vrijednim. A do jučer su skupa s tobom sijedili, pili kave izlazili van te se zabavljali. Zapravo ne možeš vjerovati kako se čovjek može pretvoriti doslovno u monstruma. Tad vidiš da odgoj koji dolazi od roditelja ni ne može biti drugačiji.
Upisala sam skolu koju zelim, iako nemam vremena za hobije ponekad im se posvetim, moja najbolja prijateljica mi je prijateljica od pelena, razvijam talent, imam obitelj i dom, zdrava sam.
Ne znam u sta da se svrstam: optimist, pesimist, realist ali mi je clanak pomogao da sagledam dobre stvari u zivotu, ne da uvjek gledam na negativnu stranu.
super clanak. hvala Lina ^^
Lijep članak, zbilja!
Pesimista nisam, pesmizam ne volim, kao ni pesimiste. Uživam u svom životu iako nije savršen. Ali svejedno od njega puno očekujem. Za ljude koje volim dajem sve što imam i to me čini sretnom. A, sretnom me čini hrpa velikih i malih stvari i ljudi. Kao npr. nove knjige, moj dečko, moja obitelj, kava na suncu, sva se razveselim kad dođem na more pa osjetim onaj prekrasan miris borove šume.
Nedavno sam razvila novu strategiju – u svakom danu tražim svoje male dnevne pobjede. To su mali uspjesi radi kojih mi je svaki dan užitak i zadovoljstvo. I mogu reći odkad sam tako počela gledati na život, tada shvatiš koliko je život lijep i koliko ti puno može dati. I kako je zapravo malo potrebno da budeš sretan.
Budući da mi ovaj semestar crpi svu životnu radost, jedina sreća za mene je kad na kraju dana, legnem u zagrljaj voljene osobe koja mi, dok lagano tonem u zasluženi san, na uho šapne – sve će biti u redu.
U životu je najvažnija podrška i ti ju imaš. Što je najvažnije ti to znaš i zbog toga si sretna.
kako kažeš ja spadam u tu “težu kategoriju od tebe”, medicinska sam sestra
i baš to je jedna od mojih najvećih sreća u životu, obožavam svoj posao, osjećam se da baš postižem nešto u životu. uvijek me svi pitaju kako mogu raditi takav posao, više se ni ne trudim objašnjavati, jednostavno MOGU.
istina da nemam uvijek vikende, blagdane i nedjelje, ali mi nije teško…
uz divan posao imam i najboljeg dečka već 3 godine s kojim se nadam uploviti u bračni život u malo daljoj budućnosti…
imam divne roditelje i sestru koji su mi podrška u svemu, prijatelja mogu reći da imam malo, ali znam da su pravi
i ovih zadnjih par sunčanih dana mi predstavlja neopisivu sreću :ljubav:
eto, može se reći da sam sretna osoba
koliegice Balaž (Žilić :p),jeste to vi?
heheh
baš mi je drago čuti da si sretna :-D
pozdrav od kolegice Žuškić :weee:
Ja sam inače rođeni optimist, ali zadnjih godinu dana čak su i meni spale roze cvike s očiju. Baka mi se razbolila od raka i u 12. mjesecu umrla, preselila sam se u Zagreb radi faksa, i prvi put osjetila onu samoću kada je vani sivo, tmurno, ti sam u velikom gradu a obaveze se gomilaju… Nisam nikad učila koliko je sad potrebno za faks, bio mi je to veliki šok, ogromna količina obaveza u kombinaciji sa teškom životnom situacijom, kad sam samo htjela biti doma, uz obitelj, baku i ne misliti o ničem drugom… Ipak, i to sam preživjela. Sva negativna životna iskustva pokušavam sagledati kad nešto iz čega mogu naučiti nešto novo, i biti jača za drugi put. Sad lagano uspjevam pohvatati konce s gradivnom, skužila sam koji broj tramvaja vozi gdje i one sive i tmurne trenutke pokušavam otjerati lijepim mislima. Doći će ljeto, ja ću otići doma, biti sa svojim dragim (koji se još nije uspio preseliti u Zg i veze na daljinu su straaašne :placem: ) i sve će opet biti ok. Nakon svake kiše dolazi sunce :noc:
ja sam bila i ostala vječni optimist. Za mene je sreća cijeli moj život. Bez obzira na sve loše stvari koje su mi se dogodile u životu (smrt moga tate prije 3 godine) pronalazim sreću i u najmanjim sitbnicama. Ne želim da ispadne da se hvalim, jer uspijevam biti sretna bez obzira na sve, ne želim da ljudi to tako vide. Jednostavno sam sretna osoba. Sreću vidim u obitelji,u svojoj ljubavi, u svojim prijateljima, u dugim razgvorima s najboljim prijateljem, kojima nema kraja i u kojima toliko uživam. Sreću vidim u svakom danu, svako jutro za mene je novi početak. Što će toga dana dogoditi? KOje ću “avanture” toga dana proživjeti. Volim svoj optimizam. Ljudi me znaju pitati, kako mogu biti optimistična toliko, neke je to znalo i živcirati u početku, kada kažem: “Sve će biti u redu”. Oni jednostavno ne vjeruju u bolje sutra. Ja da. Sretna sam osoba, šta ću.
:okej:
Zbilja inspirativan članak. Volim ih čitati. Pozdrav! :weee:
Sretna sam! Život mi je trenutno poput bajke. Imam muža, obitelj, posao, krov nad glavom, i zdrava sam. Uz takvu bazu, trudim se raditi i sitnice koje dodatno začine dan. Ne želim se opterećivati glupostima tipa razbijene čaše, udubljenog (novog) parketa, zaprljanog zida, celulita, prištića itd. Šta imam od toga?!
Jako me veseli i božićni duh koji zavlada u 12.mj, izrada maski za maškare, a sada npr. mozganje oko uskršnjih pisanica! :-D Sretna sam, definitivno!! :weee:
Lina, svaka čast na članku. Obožavam tvoje članke, molim da tako i nastaviš pisati :weee:
Ja sebe smatram sretnom osobom, koja je bila pesimističan realist, a postla optimist (koliko ljudi mogu utjecati na druge!)
Uvijek mislim kako sreća nije na mojoj strani i živciram se radi gluposti i uspoređivanja s drugima. Ali kada malo bolje razmotrim situaciju, shvaćam da sam itekako sretna i da je totalno bezveze što samoj sebi govorim kako nemam sreće. Zdrava sam (hvala Bogu), imam normalnu obitelj, roditelji su me odgojili u normalnu osobu, imam kuću, hranu i piće svaki dan, idem u dobru školu, imam sve što mi treba (i većinu toga što poželim). Zar to nije dovoljno za sreću? E sad, o prijateljima bi se dalo raspraviti. U zadnje vrijeme sam se jako razočarala u neke osobe i tek tada sam počela malo više razmišljati o pravom prijateljstvu. Zvuči otrcano, ali shvatila sam (prije su mi to drugi govorili, ali očito je trebalo loše iskustvo da shvatim) da te jedino obitelj neće nikada iznevjeriti i sada razmišljam na drugi način. Kao zaključak svega, smatram se sretnom osobom i veselim se budućnosti. :weee:
uh, ja ću ispast prema svima ostalima pesimist… :roll:
mislim da ću bit sretnija kad napokon diplomiram, kad/ako uspijem naći posao(nadam se da ću bit zadovoljna njime)i počnem planirati zajednički život sa dečkom. :-|
iako imam krov nad glavom, imam što za jesti, eto, imam čak i pristup internetu(za razliku od mnogih koji se nemogu time pohvaliti), ipak je teško kad znaš da živiš s roditeljima koji ne rade, jedva krpaju kraj s krajem, a još imam i mlađeg brata i sestru koje treba odškolovati i prehaniti…. a kad ljudi nemaju novaca onda svakim danom tenzije postaju jače, sve češće izbijaju svađe; a u tom cijelom košmaru je teško naći mir i razmišljati o tome kako sam sretna. nemojte me krivo shvatiti–sretana sam što sam kolko-tolko zdrava, živa, sita, imam predobrog momka, obitelj,…i svako malo se na to podsjetim. ALI kad ostvarim te neke svoje ciljeve(diploma, posao, odlazak od kuće) mislim da ću biti sretnija. velim, za sad mi um previše okupiraju brige oko moje obitelji i mog života… :-|
Nisi pesimist, i odlicno se nosis sa teskom materijalnom situacijom! Eto, vrijedno studiras, planiras buducnost, nadas se poslu i osamostaljivanju.. ja bi rekla da je to odlika optimista!
Kazu da se novcem ne moze kupiti sreca, ali et, kao sto vidis, nedostatak novca te moze itekako uciniti nesretnom i sputati u snovima nekim.. Drzi se! Uspjet ces!
Mislim da je to logičan slijed stvari. Čovjek ima osnovne potrebe – sklonište, hrana, voda, a kad njih ispuni, prirodno je zadovoljavati neke “više” potrebe, mislim da je to stvar ličnog napretka i da ako težiš boljem, ne znači automatski da si nezahvalan. Pogotovo ako se odabere pravilan način da se to postigne (kao što to ti radiš!)
Mene jednostavno čini sretnom druženje s prijateljima, obitelji i kada raspravljamo o glupostima, oponašamo nekog, šalimo se i tak :mrgreen:
Neke dane se stvarno osjećam užasno, bezvoljno, najrađe bi se zavukla u krevet i spavala cijeli dan. Npr. jučer- prehlađena sam, bolila me glava cijeli dan, navečer nisam mogla spavati…pa sam se probudila u pola 12 danas! Mrzim kad mi prođe dan u spavanju! To je vjerojatno taj proljetni umor, koji će proći. Uglavnom sam sretna osoba, zdrava sam i moji najbliži također- po meni je to najveća sreća, studiram fakultet koji sam željela upisati, imam divnog dečka već 7 godina, a nedavno me i zaručio. Ta večer mi je doslovno bila najljepša u životu :weee: Imam prijatelje, roditelji mi u ovoj groznoj krizi ipak imaju dovoljno novaca da možemo normalno živjeti, zadovoljna sam sa svojim izgledom…A sitnice koje me uvijek razvesele su sunce i suncokreti
, moj mali psić koji mi se veseli kao nitko kada dođem kući na vikend, buđenje kraj mog dečka i zajednička jutarnja kavica, položeni ispit, snickers čokolada, nova šminka, robica, cipele, nakit… i u zadnje vrijeme pjesma One Republic- Good life. Za mene sreća nije nešto što se može kupiti, niti ju mjerim u novcu, važno je imati neki cilj u životu i pokušati ga ostvariti…
Najžalosnije mi je kada gledam što se sada događa u Japanu, na Arapskom poluotoku, nezadovoljne ljude koji nemaju posla niti uslova za život u ovoj krizi…i bojim se i pomišljati kakav će biti svijet za par godina i bojim se u kakvom će svijetu moja djeca odrastati…kako je moj tata nedavno rekao da je sam sotona sišao na zemlju…To su stvari koje me najviše deprimiraju, ali još uvijek prevladaju one lijepe stvari koje nam se svaki dan događaju, samo trebamo otvoriti oči da bi ih vidjele
Lina :weee:
Off topic: Znate li neki internet dnevnik onako da je usminkan za cure i da je besplatan ?
“Život je kratak – zašto ga ne biste provele orijentirajući se samo na pozitivne stvari, na ostvarenje vaših malih ciljeva, za uživanje na svježem zraku ili u dobrom društvu?”
To ja govorim stalno. U zadnje vrijeme moji najblizi prijatelji i decko padaju u depresije zbog nekih problema a ja kao vjecni optimista i osoba koja ne moze trpjeti da se netko osjeca lose, a da ja tu nista ne mogu, trudim se pokazati im lijepe strane zivota.
ja sam takva oduvijek. Najveci optimist vjerojatno. Sto god mi netko kaze da je lose ja cu mu pokazati zasto to moze biti dobro. Cini me sretnom previse sitnica, puno razmisljam o tome svemu (umjetnica u dusi :-D). Imam puno interesa i ciljeva za ostvariti.
Kad prode dan u kojem nisam apsolutno nista napravila nego samo ljencarila, onda sam malo tuzna. ali i to popravim fizickom aktivnosti ili druzenjem.
Nedavno sam bila zapala u fazu kad sam se osjecala osamljenom zbog razocarenja u neke osobe. ali prosla sam to, otkrila tko mi je stvarno prijatelj, a sa odredenim ljudima drzim dobre odnose ali na distanci.
kao sto je tesko naci dobrog decka tako je tesko naci i dobru prijateljicu.
a ja se kao osoba sa predobrim deckom, odlicnom prijateljicom i bliskim prijateljem, osjecam kao najsretnija na svijetu :-D
U životu treba postavljati dugoročne ciljeve. Kad takve ciljeve ostvarimo i sreća je dugoročna. Svatko ima svoj vid sreće, ono što je bitno jest otkriti što je to što nas čini sretnima i to dovesti u paralelu sa trenutnim životom. Nekad je teško jasno definirati što nas čini sretnima. Ljudi su nekad zbunjeni i ne znaju što je to što bi ih usrećilo. Dosta stvari uzimamo zdravo za gotovo. Tek kad nešto nestane shvatimo što smo imali. Nažalost tad je kasno. Da bi to znali cijeniti svaki dan treba zahvaliti Bogu na onom što imaš i na onom što jesi. Bitno je da smo zdravi i živi. Te riječi sam u potpunosti shvatila kad mi je umro djed koji je imao rak. Njegova volja za životom i optimizam dala mi je snagu da mi sve u životu ide kao perce i da me ništa ne boli.
Bravo, Lina :weee:
; a nekad se probudim bezvoljna i takva ostanem taj dan (većinom je zato krivo nevrijeme, pretrpanost obvezama ili neka svađa)…
Smatram se sretnom osobom, jer sam zdrava, imam osnovne materijalne stvari, ljude koji me cijene i vole…Ipak, ima dana kad mi se ništa ne da, kad se osjećam usamljeno i nesposobnom za bilo što- srećom, brzo me prođe, i opet sam ona stara :-D
Nekad me i obična sitnica (npr. ovakav članak, serija na tv-u, ukusan ručak, dobra ocjena, pohvala itd.) razveseli
Slažem se da je najgore dan provesti u krevetu, jer se tako osjećaš još gore…bolje je popuniti vrijeme radeći bilo što, jer tako ne dolaze crne misli…kad si tužan, najbolje je isplakati se, ostaviti tugu iza sebe i hrabro nastaviti dalje :-D :-D
eh i ja bi voljela bit optimisticna i sretna.. mislim da sam to prije i bila.. al evo zadnjih godinu dana sve ide prema gorem.. ne znam dal da kazem na srecu ili zalost jedino s novcom nemam problema.. sve ostalo mi je trenutno grozno. lezim u krevetu jer imam tri diskus hernije., nemogu hodat vec danima, malo sijedit i lezati, lezati… kako dugo, ne zna se. u novom sam gradu, 600 km daleko od obitelji, u kojem znam jako malo ljudi.. nemam decka jer sam ovo ljeto prekiula petogodisnju vezu i dobro mi je samoj bilo.. al sad bi rado nekog svog a sanse da upoznam nekog novog bas i nemam.. tesko mi je trenutno iz moje krevet perspektive biti sretna.. jedino me drzi nada da je ta moja sreca rezervirana za neki drugi period mog zivota. eto, nadam se jer tek su mi 22 godine.
Možda se situacija i ne čini baš najsretnijom, ali mislim da treba imati nade u bolje sutra. Sad ću ja tu malo ući u tvoju priču sa svojim optimizmom. Rekla sam u jednom od prethodnih komentara,neke to živcira, neke ne. Jednostavno, želim da ljudi znaju da uvijek sve može biti bolje. Nikada nije i neće biti najgore.
Vjeruj mi, kada sam ja mislila da je sve najgore, sve je išlo na bolje i na bolje. Puzzle su se polako počele slagati. Vjerujem da će i tebi. Vjerujem da će se sve popraviti. Jednostavno mislim, da i ti trebaš vjerovati. Sve je moguće. Nadam se u još bolje sutra…
“Kad nam sreća zatvori jedna vrata, često nam otvori i druga, ali mi ponekad znamo predugo gledati u ona zatvorena i ne vidimo otvorena.” (Helene Keler)
:okej:
pa i ja se nadam, samo kako svakim danom nejde nabolje onda to nadanje slabi.. i znam da ima na tisuce ljudi kojim je trenutno gore nego meni, ali isto tako znam da ima na milijune drugih kojima ma je mnogo bolje.. :/
al eto nadam se da ce se i moje puzzle naponkon sloziti.
Oduševljavaš me! :ljubav: Prekrasan članak.
Životne okolnosti i snaga karaktera te učine pesimistom ili optimistom, definitivno sam optimist iako sam svašta doživjela ali ne dam da me to dotuče jer iman najljepši poklon koji se može dobiti – život. Fala Bogu, zdrava san (što je glavno), iako krpamo kraj s krajem uvik će se naći 10 kn za popit pivu s ekipom, iman fenomenalne prijatelje, roditelje koji su tu uvijek za i uz mene, faks mi ide, ma sve 5 :mrgreen:
Stvar je u svim negativnim stvarima naći nešto pozitivno, npr. kad mi je mama završila u kolicima, zahvaljuješ Bogu što je tu i još više cijeniš svoje roditelje, zdravlje, uviđaš površnost materijalnih stvari..
Život je prelijepa stvar, samo treba gledati na njega pravim očima, samo pozitivno ljudi!! :weee:
http://www.youtube.com/watch?v=3hFdHOR1enc
:-P
Za mene je sreca kad svako jutro otvorim oci i radujem se novom danu. Pred 6 sam dana izasla iz bolnice, dva mjeseca muke s anoreksijom i iskreno, sama pomisao da sam mogla biti u grobu me trgne svaki dan. Shvatila sam da zivot cine male stvari, oni sitni uzici, ispijanje salice toploga caja ili jednostavan razgovor s obitelji i prijateljima. Jos uvijek se borim, moja fizicka bitka je gotova, ali ostaje ona psihicka koju cu voditi jos najmanje godinu dana. Bit ce uspona i padova, no ja sam sretna sto otvorim oci svaki dan i nasmijesim se ljudima oko sebe. To je sreca, barem meni, za mojih 16 godina. :weee:
huhu :weee: :weee: :weee: ja sam sretna uvijek unatoc svemu..unatoc tome sto sam pretrpjela razna psihicka i fizicka zlostavljanja,to sto su moji ukucani svi za redom bili tesko bolesni,unatoc tome sto me decko muljao duze vrijeme..neznam ja nekako uvijek razvucem osmijeh i jednostavno sam sretna-takva sam :weee: :weee: :weee: ….takva sam zato sto se cesto sjetim nekih ljudi koji nemaju sve ono sto ja imam..ma zasto da ja onda kukam? :okej: :kitty: :kitty: :weee: :weee: :weee:
Sreća je za mene kada mi brat preko emaila pošalje slike moje male nećakinje. :ljubav:
Lina svake pohvale na članak, stvarno sve bolje i bolje članke pišeš.
Mislim da nisam baš optimist, ali sada ću definitivno početi razmišljati drugačije. U životu je najvažnije samo ZDRAVLJE, šta će vam novci materijalne stvari kad zdravlja nema.
i još samo nešto mazite se, pazite se, volite se i think pink.Sve će biti u redu.
(Sad sam ispala optimist, ali super prvi korak napravljen :))
Ja mučim muke s naglim promjenama raspoloženja… Od ljutnje plačem…A nakon plakanja se obavezno smijem… >.< Zbrka živa… A tek da vidite kako to izgleda uživo… xD
Uglavnom… Jedina ´definicija´ sreće za mene jest:
Sreća je u malim stvarima..
Stvarno jest
http://www.youtube.com/watch?v=ca0xNud38xU
poslušajte riječi. mislim da ima savršene riječi za ovu temu. Moj je život moja pjesma <3 :okej:
Svakako! :ljubav:
zivim kroz glazbu <3
uh, meni je sreća što je moj dragi ničim izazvan maloprije oprao suđe :weee:
kad mislim ‘sreća’ mislim na drage ljude a ne na stvari koje imam ili mi eventualno nedostaju :okej:
Jako lijepo napisan članak, imaš žicu za psihološke teme!! :))
A pošto sam psiholog, moram reći da obožavam D.Miljković :-D
I smartam se sretnom osobom jer uživam u onome kaj radim i ljudima koji me okružuju i macama koje skaču oko mene! :ljubav:
Smijem se stalno,tako da cu vjerojatno s 30. imati milijun bora na licu!!! hahaha
Za mene je sreća biti radost drugim ljudima, vidjeti nešto lijepo, dobiti zagrljaj, osmijeh…
a kako tek volim učiti, saznati nešto novo, primjetiti kako su se ljudi borili za svoja prava, kako ja mogu zaštiti tuđa, a tek umjetnost, e to je sreća pogledati dobru izložbu, predstavu
a najviše od svega je sreća kad na kraju dana imam osjećaj kao sam nešto napravila, pospremila, obavila koju kavu, naučila 40 stranica, napravila ručak…
ma život je lijep, koliko vam samo mogućnosti pruža, znatiželja što će vam donijeti sutra i kad bih krenula tražiti našla bih mnoštvo razloga zašto bi moj život bio loš, al kad ga jednostavno toliko volim, sa svim njegovim vrlinama i manama i sa svime što sam u njega uložila, a još više zbog toga što ću uložiti u njega..
Znam da nije vezano za ovu temu
ispricavam se …
Ali zelim cuti vase misljenje koje mi je jakoo potrebno
UN dijeta-da ili ne?
molim vas pomozite mi !
(p.s. imam 15 godina pa se bojim zbog menstruacije-jos ju nisam dobila a jako sam debela pa moram se malo pobrinuti o svom tijelu)
ne
Ako se već želiš brinuti o svom tijelu, vježbaj i jedi zdravo, a ne odmah na dijete.
Ma kakva dijeta jesi ti dobro??? Samo se bavi sportom, bilo kojim, i jedi povrće i voće što više možeš! -.-
Nipošto. Promjena prehrane i stila života da, ali drastične dijete zaista nemaju smisla. Jedino što možeš postići drastičnom dijetom je loš imunitet i opće fizičko stanje, pogotovo s 15 godina.
Ni slučajno na UN dijetu! Imam dosta poznanika koji su je prakticirali i:
1. Teško je uopće paziti što koji dan trebaš pojesti, kuhati zaseban ručak, a tek dan kad si samo na vodi…ufff
2. Dosta su uspjeli smršavjeti, ali efekt je trajao samo 1-2 mj.- nakon toga su se vratili na staru kilažu
3. Jako si mlada, ako već želiš smršavjeti-radije se više kreći i pij više tekućine- dijete su uglavnom opasne za zdravlje
4. I ja sam bila deblja u pubertetu, iako nisam puno jela. U 3. srednje se sav višak istopio (iako se ništa bitno u prehrani i kretanju nije promijenilo) :-D
Trebam li još nabrajati? :mrgreen:
Hwala vam puno!!
U pravu ste,necu ici na tu dijetu,biram zdravlje
AA vec sam se upisala na Fitness i promijenicu nacin prehrane,nadam se da cu imati rezultate.
aa za tu dijetu me uvjerila frendica (kao njena je rodica izgubila dosta kg na toj dijeti i nisu joj se vratili )
PUNO VAM HVALA! :ljubav:
U pravu su cure, dijete su jako varljive, nakon njih se kile vrate i vise nego si imala. bitno je shvatiti zbog cega se debljas(ja sam se debljala jer sam navecer jela cokolade svaki dan dok sam ucila npr). Ili se mozda ne debljas vise, nego samo zadrzavas istu kilazu. Racunica je zapravo jednostavna, treba se kretati dosta a jesti umjereno i raznoliko, izbaciti neke lose navike.
Nije se potrebno izgladnjivati i izvoditi kerefeke i dijete!
Super sto ces ici na fitness!
mene sretnom čini muzika.eto.kad ustanem upalim radio,prije spavanja,kroz dan.puno puta pjevušim svoju najdražu pjesmu i jednostavno me to ispunjava.sretnom me čine šetnje,ali kad idem sama.razbistrim misli,posložim dojmove cijelog dana i opustim se.sretnom me čine moji frendovi i obitelj koji su mi uvijek na prvom mjestu.<3 svi me znaju po mom prodornom smijehu koji se ori cijelom školom svaki dan
čude se kako se mogu smijati i kad dobijem lošu ocjenu i kad je stvarno težak dan. čak sam si smislila i mali "recept" za brzo popravljanje sreće.i kad je kiša i sunce uzmem sapunicu za puhanje balona,iziđem van i idem se šetati gdje me niko neće vidjeti i pušem balone 
djetinjasto,ali nekako mi uvijek izmami osmijeh na lice 
pardon.za brzo popravljanje raspoloženja :huh:
Imam pitanje xD
”Za mene je sreća kada na večer legneš u krevet, omotaš se toplom dekom, okreneš se nekoliko puta da se smjestiš u najudobniji mogući položaj, prisjetiš se što si sve radio danas, usne ti se razvuku u blag osmijeh, zažmiriš, počneš duboko disati i mirno utoneš u san.”
Smijem to citirat? :ljubav: Mislim da si u tih nekoliko rečenica opisala zaista pravu sreću; kad si zadovoljan sobom i svojim životom.
Slobodno
kad pročitam sve ovo, tek onda vidim koliko sam zapravo sretna i kako mi je super. jako lijepi članak, naježila sam se
Za mene je sreća to što sam uopće živa, što imam krov nad glavom cijelu obitelj. Sretna sam jer ne živim u Japanu ili Africi i kada sam ljuta zbog sitnice, sjetim se toga.
Ali često prije spavanja razmišljam o tome kakav će svijet biti kada odrastem i hoćemo li ga uništiti… Hoće li uopće ostati drveća za moju djecu i unuke… Često razmišljam o takvim stvarima. Onda shvatim da bih današnje pogrješke trebala ispraviti, učiniti one male stvari koje sam oduvijek htjela, a nisam smogla, dok još ima vremena… dakle, prilično sam pesimistična. Ali, da, imam samo 15 godina, pa ne znam još puno o “životu”.
Shvatila sam prije dosta vremana da imam preduvjete za srecu. Gledajuci jos vise unazad na godina borbe s depresivnim raspolozenjima, shvatila sam da sam tada zapravo imala jos i vise razloga za srecu.. Cudno je to..
Jos je cudnije da srecu ne osjecam, tj ono ushicenje, zanos, blazeni osjecaj..iako znam da jesam sretna. Problem je sto osjecam jaku anksioznost, tjeskobu, nemir koja prekriva kao plast tu srecu.
Cudan je to osjecaj, biti sretan ali osjecati nesto sasvim suprotno.
Trudim se barem uzivati u lijepim trenucima, i sto cesce osvijestiti to uzivanje i sjetiti se da je to sreca.
jos nesto: mislim da bi mi novac donio dosta tih sretnih trenutaka. Ne zudim za robicom, torbama i takvim stvarima, ni za autima, stanovima, ne. Za mene bi novac znacio sigurnost za mene i bliznje, mogucnost da cesce vidjam obitelj, putovanja, istrazivanje, nove vidike i spoznaje. Jel to zvuci materijalisticki? Ma sva sam kontradiktorna, znam :/
Za mene je sreća kad vidim da mi je tata dobro, kad dobijem mail od prijatelja, kad dobijem ali i poklonim osmijeh osobama koje volim, kad učim talijanski, kad čitam knjige, kad shvatim da prava ljubav i pravo prijateljstvo zaista postoji!
Ipak, i ja citiram Linu i nalazim se u njenim navodima: ”Za mene je sreća kada na večer legneš u krevet, omotaš se toplom dekom, okreneš se nekoliko puta da se smjestiš u najudobniji mogući položaj, prisjetiš se što si sve radio danas, usne ti se razvuku u blag osmijeh, zažmiriš, počneš duboko disati i mirno utoneš u san.”
Jako inspirativan članak koji stvarno ima mogućnost spustit te u realnost i koji ti direktno govori koliko si zapravo sretan a da ni ne znaš u ovom trenutku. Uvijek su me veselile kao što veliš male stvari (za neke ljude totalne gluposti), volim svoju obitelj s kojom je hvala Bogu sve super, svog dragog i svoj “velegrad”, okružila sam se super ljudima. Treba imati u životu velike ciljeve, no da bi ih dostignuli trebamo postaviti više manjih ciljeva koji kada ih dostignemo nas tjeraju dalje. Isto tako, ne trebamo razmišljati zašto je netko dobio na lotu, ili zašto nisam ja tak mršava..jer uvijek se možemo zapitati-zašto netko je danas ostao bez doma-a ne ja, zašto netko nema za kruh i sl. Kako se moja struka veže više uz “manje sretne” ljude imala sam prilike biti s njima, i kada si u toj situaciji zapravo vidiš koliko si sretan a da ne znaš i koliko se treba što više iskoristiti svaki tren u životu i veseliti se malim stvarima. Sorry na podužem postu, stvarno odličan članak!