Kako osobno vjerujem da šminka ima neupitan utjecaj na naše krhko i nestabilno samopouzdanje koje je vrlo često poljuljano raznim životnim faktorima i medijima koji nam svakodnevno nameću nerealistične kriterije oko toga što je lijepo i poželjno, želja mi je ustvari da zajedno prodiskutiramo o tome koliko je taj utjecaj zapravo velik i na kraju krajeva da vam objasnim zašto uopće vjerujem da on postoji.
Počet ću odmah od sebe i svog vlastitog iskustva vezanog po pitanju šminke jer smatram da je ono jedno od dobrih primjera utjecaja šminke na nečije samopouzdanje bez obzira što se sve vezano po tom pitanju izdešavalo gotovo nesvjesno u mojoj glavi.
Osobno, nisam se šminkala pa barem do trećeg srednje, zgražavajući se nad činjenicom koliko vremenski prije škole moja starija sestra može provoditi u kupaonici – šminkajući se. Moje su tadašnje frendice, koje su već tada bile dovoljno napredne da otkriju koliko šminkanje ustvari samo po sebi može biti zabavno, imale želju povremeno srediti i mene, a ja sam se svojevremeno upotpunosti neupućena u sve što ima bilo kakve veze sa šminkom, hrabro prepuštala u njihove sposobne ruke.
Svaki put iznova kada bi me sredile, osjećala sam se superiornije i bolje nego ikad, osobito jer sam za uzvrat dobivala poglede oduševljenja, pohvale i komplimente, koji su mi bez obzira na moju lažnu skromnost dizali ego u nebesa i osjećala sam se ništa manje nego najjednostavnije rečeno poput kraljice.
Ipak, radilo se o iznimnim situacijama, izlascima, slavljima, rođendanima, ili čistoj bezrazložnoj zabavi koja je rezultirala podizanjem mog samopouzdanja koji, možda je bitno napomenuti, nije bio baš osobito ugrožen, ali svejedno. Tko se povremeno ne voli osjećati dobro i ugodno u svojoj vlastitoj koži?
A onda sam krenula na faks, s tim da ćemo onaj period pred kraj srednje škole kada sam nosila stvarno očajan makeup temeljen na crnoj olovci, maskari, i bez saznanja čemu točno puder služi osim da bude težak, masan i žut, jednostavno preskočiti, i počela sam se sve češće zadržavati u drogerijama promatrajući kolekcije kozmetike koje su mi sve više i više bivale primamljivije. A zatim je počelo. Tada sam mislila da se radi samo o fazi, a kasnije sam shvatila da ta faza vrlo vjerojatno nikada neće proći.
Danas mi je nepojmljivo izaći iz kuće barem bez malo maskare i rumenih obraza. Reći ćete, ne budi luda, lijepa si takva kakva jesi, ali priznajem, uistinu postoji nešto što me apsolutno podiže u trenutku, da kad izađem na ulicu i među ljude, podignem bradu i osjećam se ponosno ako sam svjesna toga da izgledam dobro. Možda zapravo izgledam grozno, možda sam fulala nijansu pudera, loše izblendala sjenila, tko zna, ali sebi izgledam moćno!
Koliko puta ste samo stavile na sebe crveni ruž, ali samo i isključivo crveni ruž i osjećale se upravo tako kako sam rekla-moćno?
U svakom slučaju, ušlo mi je u naviku da svaki put kad odem na posao ili na faks ili tek običnu kavu, ja moram imati nešto, bilo što na sebi i možda je to zapravo glupa navika i blesava predrasuda kako mi šminka može podići samopouzdanje, ali zašto ne? Zašto to ne bi bio moj prekidač, moj switch on za bolje raspoloženje, za bolji feeling, za tu moć koju svaka žena dobije kad uskoči u štikle ili nanese brutalno dobar ruž i naprosto izgleda i odiše ženstvenošću?
Nemojte me krivo shvatiti. Smatram da je naša istinska i najljepša ljepota ono što nosimo u sebi, ali ponekad i vrlo često nekima treba nešto što će ih pogurnuti i potaknuti ih da pokažu svoje pravo ja.
Sjetite se samo svih onih famoznih TV makeovera kada su od najobičnije, najnormalnije žene stvorili jednako običnu i normalnu ženu, samo što su joj naboostali samopouzdanje finom odjećom i šminkom, i ona je bila nova, preporođena, sretna osoba?
Osobno smatram da ne postoji ružna žena (ni muškarac 
). Svaka žena ako želi može biti lijepa (i muškarac ). Za razliku od muškog spola, mi imamo, reći ćemo, sreću, što smo podložne promjenama i dapače, poželjno je da vodimo brigu o sebi i dobro izgledamo! Ne potičem potezanjem ove teme potrebu šminkanja pod moranje da bi bile lijepe i samopouzdane osobe te da je ona nužna kako bi se tako osjećale. Samo želim ukazati na stvaran utjecaj šminke na naše samopouzdanje koje se nerijetko upravo na ovaj način podiže. Kažem to jer ja sama to svakodnevno osjećam.
Radim s ljudima, ponekad mi na licu možeš iščitati mrtav entuzijazam jer sam ujutro zaspala koju minutu više i nisam stigla staviti ni korektor na očaj od svojih podočnjaka. Pa vi recite kako šminka ne čini fizički i psihički čuda, koliko joj naravno dopustimo.
Sve u svemu, vjerujem da smo svi mi, koji volimo šminku i nije nam teško provesti određeno vrijeme pred ogledalom kako bi na kraju dana sami sebi, a i drugima izgledali privlačno, dosta samopouzdani. Pitanje je samo koliko je ustvari utjecaja, na to naše samopouzdanje, imala upravo ta naša luda i neobjašnjiva potreba za šminkanjem? Ostavljam ovo pitanje otvoreno jer me u čitavoj priči zanima što vi zapravo mislite o tome.
Kako god bilo, budite lijepe, pametne i dobre, a osobito savjesne i samopouzdane!
Bilo da je riječ o kozmetici, kosi, odjeći, obući, modnim detaljima, pronađite ono nešto što podiže vaše samopouzdanje (nikako spušta!) i hodajte svaki dan podignute glave svjesne svoje vlastite, kako unutarnje tako i vanjske ljepote.
Slažete li se sa mnom? Što vama podiže samopouzdanje? Možete li reći da imate dovoljno samopouzdanja u životu? Ima li šminka ikakve veze s tim? Koliko jako? Da li se volite povremeno srediti i osjećate li se dobro poput mene kad to učinite ili vam šminkanje predstavlja samo uobičajnu dnevnu rutinu o kojoj ne razmišljate previše?
Volim biti lijepa – eto, rekla sam. Dobar je osjećaj primati komplimente i izgledati sređeno. Sigurno da mi šminka puno znaci u tome, kao i odjeća, tako da se slažem s tvojim mišljenjem. Nije da provodim sate pred ogledalom, sad vec jako dobro znam sto mi najbolje stoji, imam svoju rutinu i jednostavno se ne bih osjećala TOLIKO dobro i samopouzdano da ju preskočim.
Nije mi izgled najvažniji, ali mi je dovoljno važan da se brinem o njemu.
upravo to! :kima:
Sviđa mi se članak, i u potpunosti se prepoznajem u priči o tvojim počecima šminkanja i stavu prema šminci općenito. Ipak, ne mogu se složiti s tvojim poticanjem nošenja šminke u svrhu dizanja samopouzdanja nakon što sam čula pjesmu Colbie Caillat Try, i nakon što sam pročitala jedan članak koji govori o tome da se ne bismo trebali osjećati samopouzdano zbog odjeće ili šminke koju nosimo, jer to zapravo nije pravo samopouzdanje, budući da je uzrokovano vanjskim faktorima. Ja se osobno još uvijek borim s potrebom da, kad god izađem iz stana, nosim barem malo šminke. Tek sam prije par tjedana skupila dovoljno hrabrosti da bez maskare otiđem u jedna trgovački centar, što samo pokazuje koliko je pozitivna pažnja koju dobivam noseći šminku utjecala na moje samopouzdanje. Nemoj me krivo shvatiti, obožavam šminkanje, i nema mi ljepšeg osjećaja od onog trenutka kada se spremim za izlazak i osjećam se prekrasno. Ali draže bi mi bilo kada bih mogla, poput nekih prijateljica, koji put izaći van i bez šminke, onakva kakva jesam, i biti jednako zadovoljna sama sa sobom. Poanta ove cijele prijče je: ako ćemo tražiti onaj komad odjeće koji će nam pomoći da dobijemo veće samopouzdanje, ono pravo samopouzdanje, bez tog komada odjeće, samo će se smanjivati. Ipak, razumijem da si ti ovaj članak pisala s najboljim namjerama pa se nadam da mi nećeš zamjeriti na ovakvom komentaru
Ma joj što bi zamjerila, ne budi luda! Napisala sam ovaj članak upravo iz razloga jer me zanima što vi mislite o tome.
Ima nešto u ovome što si rekla, u biti slažem se s većinom, samo što ja smatram da nam je ponekad potrebno stvarno malo da u nama pobudi onaj osjećaj samopouzdanja koji ćemo pokazati i na van. Bila to šminka, odjeća ili nešto treće. Upravo ovo što si rekla, da nema ljepšeg osjećaja kad se spremiš za van i osjećaš se prekrasno. <3
super je to – ako si prirodno lijepa sama po sebi. ali, hajdemo sada biti brutalno iskreni: ima ljudi koji prirodno izgledaju meh, i ima ljudi koji su prirodno pomalo ružnjikavi. osobno spadam pretežno u meh kategoriju, nisam jako ružna, ali daleko sam od ljepotice. i sada govoriš da bih, usprkos tome što mi treba 10-15 minuta, malo maskare, sjenila, olovke za obrve (ok, za ovo sam sama kriva, zločini protiv obrva iz devedesetih…), bb kreme i rumenila (i malo vještine pri stavljanju svega toga) da izgledam tri klase bolje, i od meh se približim lijepome, trebala to preskočiti i pokazivati cijelom svijetu crvene fleke po licu i nejednake rupave obrve? ne hvala.
ja sam inače od onih koje se šminkaju i za po kući – jer volim kako izgledam našminkana. jedini razlog iz kojeg, kada bih ulovila zlatnu ribicu, ne bih od nje tražila da vječito budem našminkana je taj što bih onda izgubila tih petnaestak minuta opuštanja i veselja dok se šminkam.
zaključak? treniranje samopouzdanja au naturel preporučam prirodno lijepim ženama. to je kao kada ti milijunašica oprah winfrey objašnjava da za sreću nije potreban novac. ja ću za sebe ipak odabrati malo se srediti (i obući odjeću u kojoj mi manje ispadne muffintop).
takođe smatram da šminka pravi drastičnu promjenu-ako ne u očima drugih, onda u našim vlastitim očima
ja sam se počela intenzivno šminkati u 2. srednje, dakle prije dvije godine, i to je obuhvatalo baš puuno nepotrebne šminke, kad se sad sjetim stid me bude haha 
al s vremenom sam naučila da postoji mjera, bar što se tiče nekih stvari u šminkanju, pa sve to izgleda puno bolje 
sad nemam neki pretjerani kompleks, ako imam volje i vremena našminkam se full, ako nemam, stavim malo maskare i izadjem i bez pudera, rumenila, tuša, i svega ostalog 
a što se tiče crvenog ruža, nema mi draže boje ali ne nosim jer mi se čini da mi ružno stoji, imam blijed ten, tamnu kosu i zelene oči, pa nekako sama sebi izgledam creepy :/ a tako bih voljela da bar jednom zadovoljna profuram crveni ruž za izlazak 
a što se tiče šminkanja drugih, ok mi je vidjeti skoro sve, jer ako se neko drugi osjeća dobro kad je tako našminkan, onda to odgovara i meni, izuzev ako su u pitanju neki ogromni fail-ovi xd samo me nerviraju cure koje se zalažu za ‘prirodnu ljepotu’ bez trunke šminke, pa ako pred njima izjaviš da voliš šminku i uživaš u šminkanju gledaju te blijedo u fazonu ‘ Bože sačuvaj ‘ -.-
Volim šminku, koga lažem obožavam je, ali u zadnje vrijeme sam shvatila da mi nema jače boosta za moje samopouzdanje od lijepe, dugačke, sjajne kose … Napokon imam kosu kakvu sam htjela, i sada uživam u njoj
… Ali da, ponekad mi je jedan obični ruž malo maskare i rumenila totalno poprave raspoloženje, i sad će to nekome zvučati jadno, ali zar život ne čine male stvari? Ja se radujem sitnicima, i za mene je sitnica ponekad malo maskare a nekome je sitnica nešto drugo, ali kladim se da svi imamo te male sitnice zbog kojih blistamo 
:kima:
Nije mi problem izaci vani bez sminke, nemam kompleksa pored svog itekako nesavrsenog tena i ogromnih podocnjaka i osjecam se normalno, osjecam se kao ja. Ali kad se nasminkam, malo ili nesto vise dramaticnije, nije bitno, dobijem neki polet, kao da mogu citav svijet pokoriti. Zato volim odvojiti pola sata ili vise da se nasminkam, vrijedi tog osjecaja.
potpisujem!!!!
prije svega zelim reci da mi je bas drago sto si pocela pisat za šminkericu, inace jako volim tvoj blog :*
ja se normalno kao i vecina cura volim šminkat, ali nije mi ni najmanji bed otici u neki shopping centar ili na kavu bez imalo šminke, a znam bome biti prištava i crvena po svud.
Znam imat periode kad bilo di da idem se sminkam (puder, rumenilo, maskara, tuš, ruž) a zna se desit vrijeme kad se jedva natjeram na balzam za usne.
Nezz, nekako to prepisujem svojoj ljenosti i tome sto se uvijek spremam na bus u zadnji čas pa ne stignem nabacit make-up i tome da mi se neda skidat šminka :/
Iako se u zadnje vrijeme bas tjeram da kad idem na kavu, kino itd. da se krenem ranije spremat jer žali bože sve te šminke koju imam da samo stoji :znoj:
Al opet s druge strane sam skuzila da cure koje se ne šminkaju često (ja recimo) kad se našminkaju onda svi oko njih imaju onaj woow efekt ”ajme kak si lijepa kad se našminkaš, nebi te prepoznala itd itd”
A dok cure koje su non stop sa šminkom, na njima se to ne kuži toliko (nama drugima) da ih je šminka uljepšala jer ih stalno takve viđamo, pa onda bude šok kad negdje dođe bez šminke, imala sam slucaj sa par frendica koje kad bi tak došle svi oko njih ”jesi bolesna, cudno mi izgledas” i tak to, hehehehe
o da, ima nešto u tome! ali još bolje mi je kad ja sama danima nosim minimalan makeup, i onda odlučim jedan dan stavit kompletan makeup na sebe, baš si dam truda i onda samu sebe pogledam i pomislim si “wow” hihi <3
Na posljednjoj godini faxa bila sam jedina cura koja ne koristi nikakav make up,meni to nije predstavljalo problem no medjutim cesto su me poceli ispitivati zasto nebi malo oci nasminkala,malo rumenila itd. Cak se zena u trgovini gotovo izbezumila gledajuci me i govoreci:o svasta,ne mogu vjerovati da nisi nasminkana,uz izvinjenje kao pa slatka si ali kako da se ne sminkas. I tu pocinje sve. Pocela sam narucivati iz avon i oriflame. Mislim da ne treba govoriti o tome da su to bile pocetnicke katastrofe
Nesto kasnije kao dodatni motiv dobijem citajuci jedan zenski casopis,gdje je u naslovu pisalo:Kad se osjecas najgore,pokusaj izgledati najbolje. Moram naglasiti da i dalje ne pretjerujem sa sminkanjem,cesto mi se cini da sam samo kolekcionar
Osim make up-a,odjeca mi je bitna,cak i bitnija za samopouzdanje. Nista vise zenu ne usreci kao nove krpice
oooo daaa…kad obućem samo jedan novi komad odjeće, poletna sam cijeli dan! :kima:
Ooo daa..bez sminke se osjecam nekako golo..
Naravno nisam svaki dan nafrajkana u ratnicke boje, ali malo pudera/bb kreme, maskare, rumenila i neki lijepi ruz moze mi u trenu popravit raspolozenje i ucinit da se osjecam lijepom.
Sjećam se kad sam imala gadnih problema s licem i nisam htjela izać van bez pudera
a nekad bi i po doma nosila sam da ne moram vidjet pravo stanje. Šminka je važan faktor u svakodnevnom sređivanju, ali isto tako može biti vrlo varljiva i ne dati nam da se prihvatimo takvi kakvi jesmo i počnemo raditi nešto po pitanju onog ispod šminke (ne, ne mislim na unutarnju ljepotu :P). Po meni je preparativa najvažnija stvar na svijetu, pritom mislim i na hranu i na kreme i maske i čistače i sve ostalo. Kada adekvatno njegujemo kožu, šminka je samo onaj završni touch da naglasimo svoju prirodnu ljepotu, a ne fasada da sakrijemo svoj prirodni izgled. Naravno, govorim sad o tome kak nije uvijek dobro skrivati komplekse iza tone šminke, to se ne odnosi na to kad se netko jednostavno obožava šminkat i radi kvalitetne lookove kao Variola il Dash of Blue 
Ja recimo baš suprotno, ne mogu podnijeti puder na licu dok imam akne, a imam periode kad mi je lice jako prištavo do perioda kad je relativno podnošljivo, i puno više se volim šminkati dok mi je čišće lice jer imam osjećaj da mi šminka bolje izgleda na licu nego dok imam akne Kad sam prištava, tada imam osjećaj da samo patim kožu lica dok stavim bilo šta na nju osim bepanthene kreme
Pa jasno da se više voliš šminkat kad ti je ljepša koža i naravno da tad ljepše izgleda, nema tog pudera koji će učiniti naše lice nečim što nije, ali može pomoć zakamuflirat ta ne izgleda tak grozno koliko zapravo je.
Meni je lice sad skoro skroz čisto osim navala u pmsu i sad nemam ni potrebu stavljat kile pudera ko prije jer ga ne stavljam u svrhu prekrivanja. A lice bi ti se vjerojatno prije smirilo da stavljaš još nešto osim bepanthene-a KAD imaš akne
Ok, ok, ok… šta si ljuta odmah, samo sam komentirala, nemoj se osjećat napadnuto
hahaha…
a imam svoju rutinu koja mi jako dobro pomaže, nisam tražila savjet
niti sam ljuta niti se osjećam napadnuto niti sam ti dala savjet :znoj:
Ja sto god da obucem i kako god da se nasminkam nikad mi to nije to. Volim bit nasminkana i kad se malo potrudim uvijek bude taj wow efekt i svi su odusevljeni a ja umirem od srama.. Ali koliko god glupo zvucalo i bedasto bilo ja sam si najljepsa doma pred ogledalom bez sminke i odjece, bas sam zadovoljna iako nosim a kosarice i na visinu od 175 imam samo 54 kg. Doma mi nitko ne govori da sam premrsava ili nesto tako. I tako moje samopouzdanje stoji ispod slojeva siroke odjece isto kao i moja vesela osobnost ispod slojeva sramezljivosti.
Potpisujem to da svaka zena ima vise samopouzdanja sa sminkom,i sama sam takva,ali mislim da bi zene vise trebale graditi samopouzdanje onakve kakve su,zavoljeti svoje mane,voljeti sebe prirodnu a ne sa sminkom,jer ako ste zadovoljni sa sobom tek kad se nasminkate,to nije pravo samopoudanje,vec prikrivanje mana.Svaka je zena lijepa,ali smo sve ljepse sa sminkom,ona i jeste tu da nas ucini ljepsima i istakne nasu prirodnu ljepotu.;-)
Ja nemam problema izaći iz kuće bez ičega na licu iako imam problematičan ten. Mđutim, volim se našminkati kad nekud idem… Zašto ako neamm problema sa svojim licem bez ičega? Jer kao što je Trubica rekla, to podiže samopouzdanje. Kad stavim malo bb kreme, popunim obrve, stavim maskaru i jarki ruž osjećam se kao nova ja, bolja ja. Prije me mučilo imam li crtu od pudera, kako sam izblendala sjenila, i onda sam shvatila nešto; make up može pomoći samopouzdanju, o da, ali ako nemate nikakvo same po sebi, nećete ga znati nositi. Kako ne znati nositi? :O Pa ovako, nećete nikada biti zadovoljne upotpunosti jer ne izgledate kao netko s časopisa i stalno tražiti mane i biti nesigurne u svoje umijeće šminkanja. Tako da ja mislim, odnosno zaključujem na temelju same sebe, da make up podiže samopouzdanje, ali da prije svega treba i drugim faktorima podići samopouzdanje.
U mojim godinama, stekla sam dosta samopouzdanja da ga , kada je riječ o mom izgledu, ne mogu poljuljati komentari drugih ljudi!
Ali, iz kuće ne izlazim barem bez ruža i maskare. kada radim, ujutro uredno ustajem ranije da bih se našminkala. To mi je navika kao i pranje zuba! Mnoge me prijateljice ne shaćaju i zafrkavaju me zgog toga, ali to sam ja! I ne samo šminkanje, kad idem raditi pazim što ću odjenuti ( ne pratim slijepo modu, s obzirom na moju građu znam što mi najbolje stoji), koji nakit ću uklopiti, koju ću torbu uzeti….sve mora biti u skladu. Ne sramim se to priznati, jednostavno sam takva!
ne bih baš rekla da mi to uređivanje daje više samopouzdanja…..više me usrećuje, volim lijepo izgledati, poigravati se kombiniranjem odjeće i šminke. Zaboravila sam spomenuti parfem! bez kapljice parfema ne izlazim iz kuće!
Pravo žensko-rekli bi jedni; pretjerano i bespotrebno-reći će drugi!
Ne obazirem se na te komentare!!!
Super članak, ja si često postavljam ova pitanja
Mislim da svako treba pronaći nešto što će podići raspoloženje i samopouzdanje.Ja obožavam da se šminkam iako imam samo osamnaest ali nije mi problem izaći bez trunke šminke.Ja uživam u procesu šminkanja i volim tako provoditi vrijeme bilo da šminkam sebe ili druge, naravno da se osjećam lijepše kad se našminkam, ali nije mi problem izaći nenašminkana.Tako da, proces me više uveseljava nego sam rezultat(jer npr,kad idem u školu ne smijem imati mnogo šminke, a inače imam čisto lice i krupne oči pa kad stavim samo puder i maskaru,izgledam isto kao da nisam ništa ni stavila )
Nije mi problem izaći bez šminke. Ne znam kako drugačije objasniti ali ja se zbilja volim šminkati,opušta me i zabavlja sve to. Normalno da se i osjećam bolja sa make upom jer izgledam svježije i veselije. Kad se zbilja potrudim i napravim look koji sam si zamislila ja sam sretna i nije me briga kako ljudi gledaju na to jer ja znam da sam se potrudila i da je ispalo baš kako sam zamislila. Nekima je fetiš cipele,nakit,torbice moj je svakako make up
drage moje,
počela sam se šminkati u 12.god. kradom – ništa nisam imala osim plavog flomastera i mamine Nivea kreme !!! danas imam 46 godina i par tjedana – sad si računajte … od svoje 16. godine nije prošlo možda samo nekoliko dana da nisam uvečer očistila lice, bila našminkana ili ne … a zašto se šminkam ?
pa da si zaštitim lice po zimi (ubije me grijanje radijatora), od sunca po ljeti … i na meni je ostao trag čupanja obrva krajem 90’ih … s godinama su mi posvjetlile trepavice, bez maskare kao da ih nemam … s godinama su mi i usne izgubile svježinu, živjela sjajila s plump efektom …
ovo vam pišem samo zato da vidite što vam možda donesu godine … a šminka služi da se svi ti nedostaci stave u drugi plan … svi mi kažu da izgledam mlađe nego što jesam, a ja im odgovorim da mi svi imamo ono što volimo i pokazujemo i ono što skrivamo i o čemu ne pričamo … osobno volim nude stil (živio 1000 godina) ali ponekad ne mogu odoljeti crvenom ružu i jednoj posebnoj roza nijansi … nije sve prirodno – prirodno, a niti umjetno štetno … potrebno je malo mjere, znanja i iskustva …
… jako dobar članak, pogodio je srž mojeg razmišljanja o make upu … osobno mi je žao nekih mojih kolegica koje hodaju “umivene i počešljane” kad mi one kažu zašto se toliko šminkam, odgovaram im da s godinama postajemo pametnije a ne ljepše, a šminka pomaže da se osjećamo lijepima i ljepšima (ne znam kuže li)
… pa i mama pok. Nore Šitum je rekla da se ona i dalje šminka, iako je Nora u međuvremenu umrla i da je njezino dijete nju takvu zapamtilo … po čemu bi ona bila bolja osoba da recimo, ne koristi maskaru ??? ili tako sl. je izjavila … potpisujem 100%
pozz od mame budućih šminkerica, imam 2 cure 12 i 14 god koje ulaze u taj svijet …
sminkerici treba netko poput vas da iznese svoja iskustva i pomogne nama koje vise nismo tinejdjerice (ja sam usla u 30-e). pogotovo preparativa…
Ja sam najiskrenije osoba s krhkim samopouzdanjem radi svoje prekomjerne tezine (iako zapravo vrlo cesto primam lijepe komplimente) i uvijek se sredjujem. U srednjoj skoli su me “zapamtili” po tome i nekada su mi vise komplimetirali od cura, koje su po mom misljenju, zgodnije od mene. No, ipak, ima to i veze s mojim karakterom-nekako kada se to sve skupa spoji onda covjek naprosto zraci.
Sada sam u nekoj fazi da se manje sredjujem nego prije, ali nema mi do smokey eyesa, frisko oprane kose, nalakiranih noktiju i dobrog parfema-imam osjecaj da mogu sto pozelim!
Ja istinski uzivam u smikanju i za mene je to ritual uz dobru muziku. Volim isprobavati, kupovati, sminkati se, citatin blogove i gledati instagram o sminci; to je bas strast u mom svijetu koliko god suludo zvucalo.
eh, nezgodna je ova tema
paa recimo da se slazes sa clankom. Donekle 
volim da se sminkam, posebno maskaru i bronzer/rumenilo zavisi sta nosim. ranije sam se mnogo vise sminkala i doterivala a onda me je ko grom iz vedra neba puklo negde u drugoj/trecoj godini, da nema razloga 
nikad nisam bila nafrakana zaista, ali sto sam starija to sam sebi lepsa bez icega na sebi. A to verovatno ima veze sa tim sto sam sazrela, neke stvari psihicke prirode su mi se skockale u glavi, komplekse sam dovela do nule i onda je ovo bio logican sled okolnosti. U srednjoj a i na faxu sam bila od onih sto ih jedan dan vidis sredjene i nasminkane, a drugi u muskoj dukserici, sa pundjom i all natural licem. I nikad se nisam osecala manje lepom u ovoj drugoj kombinaciji 
doduse to su mesta za koja smatram da idem da ucim(i sto moram :D) i idem medju ljude koji me znaju iz milion izdanja, a ako izlazim naravno da cu se nasminkati, pa izgledala bih totalno bledo pored svih nasminkanih cura 
i moram da se slozim sa komentarom iznad, mnogo je lakse devojkama koje su prirodno lepe. Moje crte lica su manje vise pravilne, i ako mi je kosa uredna i negovana kao i koza, nokti, pa i figura, nema se tu puno sta doradjivati. Da nisam imala te srece, sasvim sigurno tvrdim da bih uvek imala bar malo srece. A opet, kad bolje razmislim ni ja sebi nisam oduvek bila lepa kao sad. Verovatno je i to do samopouzdanja 
okej poslednja recenica koju sam napisala nema smisla, zanemarite
vrv sam usmesto ovog “srece” htela napisati “sminke” XD
Dakle, iscupala si iz mene prvi komentar na sminkerici! Super tema!
Donekle se slazem s tobom. Bilo bi idealno kada bi svi mi mogli okolo hodati puni samopouzdanja s ocaravajucim smjeskom na licu, ali to je totalno neizvedivo. Ono sto mene smeta je sto puno ljudi omalovazava tudje pokusaje podizanja vlastitog samopouzdana. Bilo da osobi samopouzdanje daje sminka, odjeca, nesto drugo ili kombinacija vise stvari, to se nikada ne bi smjelo gledati svisoka. Meni se sminkanje za odlazak na faks ugura u rutinu samo ako sam jako dobre volje, a inace ne izlazim pa ovisno o prilici procijenim koliko mi se da baviti time. 
Sve ovo pisem jer su meni na putu do samopouzdanja pomogli pirsinzi. Nije problem sto netko to ne razumije, volim se upustat u duge rasprave, problem je nastao kada ljudi to nisu htjeli prihvatiti i pokusavali me odgovoriti ili oduzeti mi bas ono sto mi je davalo snagu. Za svaki sam si postavila neki cilj i kada bih to ostvarila, imala sam mali trofej na sebi! 
Tek sada sa svojih 20 godina sam pocela stavljati crveni ruz kada sam za njega raspolozena, no prije toga moj ‘crveni ruz’ je bio bridge piercing koji jos uvijek imam. :kima:
Uglavnom, moje samopouzdanje su moje male pobjede. Ne osjecam se mocnije nego kada mi nakon odrzanog seminara na faksu netko, koga ne poznajem, pristupi i kaze da sam to dobro odradila i da imam lijepu kombinaciju pirseva. <3 Da ne bi bilo da je komentar o pirsevima, a ne sminkanju, reci cu da uz minimalnu sminku moje celicne tockice dolaze do izrazaja na pravi nacin i volim se srediti, ali mi to jednostavno nije dio dnevne rutine. Ne znam, mozda bi trebao.. o.O Ma ja sam ipak vise cura od preparative! 
Joj, raspisala sam se!
Vidim da ti po godinama mogu biti mamica – pa ću ti se usuditi reći: moj muž je striktno protiv bušenja, poludio je kas je mlađa provušila uši s 5 god. Pa sve curice vole naušnice!!! Starija ih nema, niti ne želi.
Ako ne prihvatiš evoluiranje sebe kao ljudskog bića, skakutat ćeš uvijek po stepenicama sadašnjosti. Dakle, prošlost zaboravi, nje više nema, misli na budućnost, a živi u sadašnjosti. I ne zaboravi, svi koji ti sada lajkaju pirseve, većina je moźda iskrena, ali ih oni najvjervatnije nemaju i neće ih imati, napisala sam ti zaśto ili su kukavice koje ne mogu odnijeti malo boli.
Dakle, tvoj odabir što si napravila pirs. On će te podsjećati na nešto lijepo i moćno što si učinila, dobro je što nisi uradila radi očaja. Ali vremena se mijenjaju, ukusi također, nadam se da se zbog radnog mjesta nećeš morati odreći omiljenog nakita. Zapamti da su ljudi na rukovodećim mjestima još uvijek konzerve, a ti ćeš morati na razgovor prije/poslije. Što ćeš ako te odbiju a posao dobije neka tamo samo zbog izgleda, razmisli. U poslovnom svijetu vladaju nepisana pravila, dress code također, možeš ti biti ljuta i htjeti promijeniti svijet, oni ti se samo nasmiju i idu na iscrpljivanje, sistem tko-će-duže i s visoka smiju tvojim studentskim stavovima … da ne kažem, ako se predomisliš, ostaju ti rupice ili što već …
Da se razumijemo, nism protiv pirsanja ili ekstremnog ukrašavanja – ali samo na drugome. Kako se odrasta, tako se mijenja i ukus, vjeruj mi … šiminku ipak možeš pošteno oprati, ovo ostavlja trag.
Pogledaj na net.hr o filmu Zgodna žena, ja sam se tako šminkala, sad mi je to fuujj, te frizure su mi bile nedosanjani san (nisam smjela od staraca) a kad se sjetim jastučića u ramenima, dobijem opstipaciju
A gledajte, svaki ukras na mom tijelu je rezultat veoma dugog razmisljanja. Nisu to bile impulzivne odluke. Dakle kada sam s pocela s ukrasavanjem, pocela sam tako da sam morala biti sigurna da to zelim i da necu zaliti cak niti zbog oziljka. Sukladno tome se trudim usmjeriti i u zivotu. Niti jedan od svojih ciljeva ne bih dostigla kada ne bih gledala u buducnost.
Ako me zivot odvede na razgovor za posao nekome koga vise zanima kako izgledam nego kako radim, okrenuti cu se sminki i kamufliranju oziljaka. Oni ce tu biti za mene kada navecer skinem sminku. Nakit cu morati izvaditi i mozda vam je cudno, ali te blijede tockice cu i dalje jednako voljeti. Mozda vam se cini kao ‘studentski stavovi’, ali puno je dublje jer inace ne bi bilo tema mog komentara na clanak o samopouzdanju. Jasno mi je da ja nisam tipicni primjer osobe s celicnim kuglicama po sebi, ali kao da ste unaprijed zakljucili da nisam sve dovoljno dobro promislila (kao, nazalost, jako puno mladih koji se odlucuju na takvo ukrasavanje u krajnje rizicnim uvjetima).
Ovdje uopce nije bitno jeste li vi ili vas muz protiv toga i jesam li ja to dovoljno dobro promislila, poanta je upravo ono na sto sam ja upozorila. To je stvar samopouzdanja i svako samopouzdanje koje ne izlazi iz narusavanja tudjeg ili oduzimanja osobne slobode nekome, bi se trebalo shvacati kao pozitivnu stvar. Barem po meni..
E da, napisali ste: “Kako se odrasta, tako se mijenja i ukus, vjeruj mi … šiminku ipak možeš pošteno oprati, ovo ostavlja trag.” Evo, samo bih jos dodala da, prema mome misljenju, ni jednog od tih tragova se ne bi trebalo sramiti. Pri tome ne mislim na pirseve samo, postoje jos mnogi ‘suveniri’, koji mogu biti ocigledniji, koje bi se trebalo nauciti voljeti. Bilo da nam u tome pomaze sminka ili nesto drugo, nije bitno. Samo se trebamo nauciti prihvacati takvi kakvi jesmo. Sminka, odjeca, pirsevi ili sto god vec moze biti samo staka u tom procesu, ali to ne znaci da je to nuzno lose ako to rezultira samopouzdanjem i dobrim raspolozenjem.
I da, nemojte misliti da nisam primjetila da je vas komentar bio cisto dobronamjerne prirode. Cijenim to.
Moju pretjeranu potrebu za pricanjem i tipkanjem nije bilo moguce obuzdati.
Ja imam dva pirsinga. Jedan na nosu i drugi na uhu, tj. svima poznatiji tragus. Prvi sam probušila nakon završetka srednje škole. Zacrtala sam si da ću ga imati i nisam požalila ni trenutak. Postao je neka vrsta mog zaštitnog znaka, jako puno ljudi me prepoznaje po njemu i nikad nisam imala problema ni na jednom poslu do sada zbog njega, a promjenila sam ih u 5 godina studiranja jako puno i svi su uključivali rad s ljudima. Stvarno sam ponosna na njega i iako znam da ću ga jednog dana možda i morat skinuti, nakon 6 godina još uvijek mi to ne pada na pamet. To je nešto naprosto nešto moje i iako vrlo često zaboravim da ga uopće nosim jer je postao dio mene, kad primjetim da ljudi gledaju u njega ili me pitaju nešto po tom pitanju, nekako sva poskočim u sebi. Tak da te skroz razumijem i shvaćam. O tragusu neću filozofirati jer je on dosta sakriven od kose, ali sam ga napravila jer mi je jedan od naljepših pirseva na ljudskom tijelu.
Baš mi je ono…lijep. I to je sve od mene što se tiče pirseva. Sve ostalo mi je na drugima lijepo, ali na sebi više ništa ne bih probušila. S ovim sam si taman!
Cure, ja vas potpuno razumijem iako sam druga generacija … i da, mišljenja sam da je ipak lakše s tim ukrasima živjeti u većem gradu … Moja kuma od 43 god. kaže da bi si bez razmišljanja napravila pirs, ali ne zna kako bi joj reagirali klijenti (ima priv. firmu, živimo u manjem mjestu nedaleko OS)
Lakše je biti konzerva u provinciji, živjeti po nekoj tradiciji i šabloni, nego se promijeniti i prihvatiti promjene koje iziskuju malo napora.
I, sretno, da se udaljimo previše od teme
Ovako, članak je odbar, tema je dobra.
Što se tiče mog slučaja, ja i kada sam sa šminkom i bez šminke hodam uspravno i uzdigute glave i puna sam samopouzadanja, je rme jednostavno nije briga što drugi misle, ja znam kakva sam osoba.
Ali redovito se šminkam, štoviše obožavam šminku. Zašto ? Jedan jedini razlog- volim biti lijepa. Po mene ko nekih ljudi nema veze sa samopouzdanjem, već je razgo ljepota ili kao što si rekla moć.
Ne znam zašto bi se ja smatrala manje vrijednom i osjećala bez samopouzdanja ako si ne namažem trepavice, ne stavim ruž. ja sam ista osoba i ja to znam, a za ostale me zaboli guzica.
Tina, potpisujem …
Po meni – umjereno dotjerana žena vodi brigu o svom izgledu i ne mora biti uvijek on line sređena. Pretjerano i neprimjereno – pa ta provodi cijelo vrijeme pred ogledalom.
Ono što sam već napisala – većina mojih prijateljica i mama koje dolaze na roditeljske sastanke su samo ,,umivene i počešljane,, kao i ja nakon 10 minuta izlaska iz kreveta, a to po meni djeluje – baš me briga, udana sam i nemam se za koga spremati.
Ja se riktam jer volim tako izgledati, mogu si to dozvoliti a nađem si i vremena.
Pogledaj vrijeme, ovo sam napisala dok čekam da mi se meso otopi za nedjeljni ručak, nitko nije zakinut …
off topic
Zašto ne radi stranica DOB, slijedeći prilog? Ne mogu se ostaviti komentari jer preusmjerava?
Ne znam ni ja, valjda ce se uskoro rijesiti pa cete moci komentirati! :kima:
Počela sam se šminkati prilično kasno, tek na faksu. I to sam krenula malo po malo, jedan dan bi otišla bez šminke, a onda bi idući dan ulovila više vremena pa bi se našminkala. Na možda 3. ili 4. godini faksa sam se počela šminkati svakodnevno i tako je ostalo do danas. Nisu to neke ogromne količine makeup-a, ali bez korektora, maskare i malo rumenila ne izlazim :). Odem do dućana ili tak nešto bez imalo šminke, nemam s tim nikakav problem, ali za sve druge situacije se našminkam. Pa makar to bila najobičnija kava s frendicom. Volim makeup, gušt mi je šminkati se, a i volim kako izgledam s barem malo makeup-a pa zašto ne?
hahah, točno tak i ja! :kima:
Moram priznati osjećam se ljepše bolje, samopouzdanijom kada nosim šminku,ali isto tako kada mi je kosa lijepa, svježe ofarbana, nokti i sl. to su naše ženske prednosti, nemam problema s curama koje se nikad ne šminkaju, izađem i ja bez šminke, svi moji najbliži i prijateljice su me vidjele bez šminke, nije to problem, nego kako se ja osjećam kada nosim šminku, odmah se ljepše osjećam, ne zapitkujem jel svi sad gledaju u moje podočnjake i sl.
Super, članak, a i tema
A znate ono – “Inner beauty matters, but a little mascara never killed nobody.”
Ja uglavnom nosim ruž koji mi mrvicu potamni usne i maskaru, možda malo pudera u kamenu. Ali čak i te osnove me često razvesele kad mi je dan grozan.
odličan post draga! gle, menije dugo toga bilo zabranjeno po pitanju kozmetike, a čak i obično lakiranje noktiju. onda je počelo vrijeđanj ei omalovažavanje da mi glava sluzi samo za ukras kao i mami. te riječi bi svaki put čula kada bi se išla šminkati te bi na kraju odustala. iako to više ne čujem kada se šminkam, u meni i dalje postoji neka vrsta otpora što me sprječava na svakodnevnu upotrebu makeup-a a ovako se šminkam samo povremeno mada bi to voljela promjeniti. šminka čini čuda, i stavrno se dobro osjećam sa njom. Pusa od tineeee
Odličan članak :* ! Naravno da šminka utječe na raspoloženje i samopouzdanje.
)
Znalo se dogoditi na početku moje “veze” sa makeupom da je ponekad učinila i da se loše osjećam, ukoliko sam pretjerala ili nije bilo primjereno mjestu, ali takve situacije su bile rijetke.
(Isto tako i neka krpica
Uglavnom pozitivno čini, nekako je čak i dio mene već, to sam ja
Uvijek me učini happy kad se pogledam u ogledalo i sve oko mene je ljepše odjednom
Sminka mi podize raspolozenje.Uvijek.Osjecam se super i sretno.Samo malo maskare me cini sretnom
Secam se kad me je majka smarala za maturu stavi malo sminke stavila sam da se ne bi svadjala snjom ali se nisam osetila opusteno celov reme sam razmisljala jedva cekam skinuti ovo sa lica.. Nemam puder, nikad ga nisam imala.. Licno sam za prirodnu lepotu ali necu sad upirati u neku curu i reci joj sto si se sminkala kad si lepa prirodno.. Svako radi sto zeli i kako se oseca.. ja licno se uospte ne sminkam , nit imam sminku , ruzeve nista .. nisam sminkerski tip osobe nekako sam sebi u glavi rekla ne treba mi to necu to i sretna sam.. a sa druge strane naravno cure i sa sminkom lepo izgledaju al sa minimalnom nista preterano.. Cure koje znam u prolazu kad stanem pricat s njima a prtimetim 5 kila pudera na licu ne mogu da se skocentriram na to sto pricaju jer mi taj puder odvlaci paznju… Moj licni savet je iako se ne sminkam da kad god se budete sminkale izgledajte sto prirodnije i nemojte 5 kila pudera to unistava lice