Čovjek je oduvijek sklon mijenjaju izgleda kako bi izgledao ljepše, svježije i mlađe. Najstariji načini ukrašavanja tijela mogu se pronaći kod primitivnih plemena – oni su tetovirali lica i tijela, premazivali kožu bojama, deformirali usne i ušne resice te su stvarali brazgotine po koži. Tek u antičkim zemljama dolazi do razvoja kozmetike i upotrebe kozmetičkih sredstava za prikrivanje nedostataka i isticanje ljepote. Kako je tekao početak i razvoj kozmetike u starom vijeku saznajte u prvom od dva članka koji govore o povijesti svima nam drage kozmetike

Koliko je kozmetika stara ne možemo sa sigurnošću utvrditi jer tada još nisu postojali zapisi ili su nažalost izgubljeni. Ipak, postoje dokazi prema kojima možemo približno odrediti same početke upotrebe kozmetike. Jedan od dokaza starosti su nalazi iz grobnica faraona gdje je vidljiva primjena sjenila za oči ( sjenila koja su sadržavala malahit). Osim toga na mumijama su pronađeni tragovi masti za usnice, ugljenih štapića koji su služili za isticanje očiju te primjena boje za kosu (kane) na kosi, ali i na noktima na rukama i nogama.

Postoji teorija prema kojoj je Kleopatra napisala zbirku recepata u kojoj se, između ostalog nalaze propisi za uklanjanje peruti, protiv ispadanja kose i za njeno bojanje te za njegu kože lica. Nažalost, ne možemo znati da li je uistinu Kleopatra napisala zbirku ili je samo platila da joj netko napravi zbirku prema kojoj će se ona uljepšavati. Osim dekorativne kozmetike kojoj je cilj prvenstveno uljepšavanje, može se zaključiti da se razvijala i preparativna (tada zvana higijenska) kozmetika koja je obuhvaćala pranje i masažu tijela uz primjenu raznih mirisnih kupki, dragocjenih ulja i masti. Mirisi koji su se tada cijenili bili su mošus, ambra, tamjan, cibet, timijan i drugi te su se osim za pranje i masažu koristili i za mirisanje hramova, za balzamiranje te prigodom prinošenja žrtava. Predivno otkriće koje je dovelo do ovih spoznaja je otkrivanje Tutankamonove grobnice koja je pri otkriću još uvijek mirisala (u njoj su bile očuvane posude za čuvanje mirisa).

Sam razvoj kozmetike u starom vijeku možemo podijeliti na 3 područja: Egipat, antička Grčka  i stari Rim.

Egipćanima se može pripisati umjetnost uljepšavanja lica i tijela te češljanja, bojenja i kovrčanja kose. Njihovo znanje brzo se proširilo na zemlje sredozemlja i Azije: Asiriju, Kaldeju, Grčku i Indiju. U epu o Gilgamešu spominje se upotreba ultramarina i mirisa iz bilja. Također, i drugi antički narodi upotrebljavaju slična sredstva, a kod nekih se razvija i korektivna kirurgija (stari Indijci prakticiraju rinoplastiku –  estetsku operaciju nosa).

(Slika prikazuje egipatske tretmane uljima)

U antičkoj Grčkoj kozmetika se često povezivala s medicinom, a kozmetička sredstva nabavljala su se kod farmakopa (ljekarnika). U Hipokratovom djelu „Corpus Hippocratium“ (točnije u drugoj knjizi od 59) opisuju se sredstva za uljepšavanje lica, uklanjanje bora, protiv ispadanja kose, protiv sunčevih pjega, za uklanjanje suvišnih dlaka, za masažu i mirisanje. Od brojnih mirisnih tvari izrađuju masti namijenjene mirisanju određenih dijelova tijela – egipatsku mast za noge i bedra, feničku za bradu i prsa te marakus za obrve i kosu. Toaletne pudere pravili su od prašaka mirisnog bilja kojem su dodavali bijeli prah, a služili su za upijanje znoja, mirisanje kreveta i odjeće. Zube su prali prahom od jelenjih rogova, pepelom životinjskih kostiju, usitnjenim plovućcem i mramorom, a zube i desni njegovali su raznim ljekovitim biljem. Osim toga, grkinje su bojale kosu, depilirale dlake toplom smolom i upotrebljavale mnogo mirisa.

(Slika prikazuje beauty rutinu za dame iz vremena antičke Grčke)

Svečanost ljepote – Kallyntyria koja se obilježavala u svibnju bila je iznimno važna za Atenjane. Tada su se posebno uređivali, a uljepšavali su i kip svoje zaštitnice, božice Atene.

Prvi propis o kremi za hlađenje „Ceratum refrigerans“ koja se izrađivala od pčelinjeg voska, bademova ulja i ružine vode izdan je u starom Rimu. Kozmetika je u to vrijeme doživjela veliki procvat zbog dolaska grčkih liječnika i enciklopedista.

U starom Rimu izrađuju se mirisi na bazi perunike (Iris illyrica). Osim mirisa, Rimljanke su voljele koristiti i rumenila za lice, tekuće pudere, emplastre za uklanjanje dlaka ( smola i kolofonij), a boje za kosu koriste i žene i muškarci. Najcjenjenija boja za kosu bila je lizimahija koja je davala svijetlu boju kose, a sijedu kosu Rimljani su češljali olovnim češljem umočenim u vinski ocat.

(Slika prikazuje bojenje kose u starom Rimu)

Rimljanke su kožu čistile upotrebljavajući masti, ulja i pudere. Galski sapun izrađivao se od masti i vapna, a više cijenjeni Sapo germanicus ili Spuma batava od kozjeg mlijeka i bukova pepela.

Stari Rim bio je poznat po izradi mnogih kozmetičkih i ljekovitih sredstava (unguentarii). Rimljani su proizvodili više od 600 vrsta kozmetičkih pripravaka poput pasti za ljuštenje kože (preteča pilinga), šminke, boja za kosu, krema, ulja, masti, kupki i mirisa.

Čini li Vam se ovo razdoblje zanimljivim? Što mislite da li je “zdravija” kozmetika koja se proizvodila u starom vijeku ili ona koja se proizvodi danas?

Izvor: Kozmetologija, M. Čajkovac