Danas vam donosim malo drugačiji članak, priču o meni i samopouzdanju. Nešto što je u svakome od nas , a uvelike utječe na to kako nas drugi vide. Javite mi dojmove u kometarima.
Kada krenem razmišljati o sebi i onim stvarima koje su bitne u formiranju moje osobnosti i koje me čine čovjekom, ženom, uvijek dođem do samopouzdanja. Uvjerenja koje nas u životu tjera da učinimo ili ne učinimo stvari koje će nam formirati život. Bilo one male ili velike. Samopouzdanje u svemu ima značajnu ulogu. Koči nas ili pokreće. Nije nikakva bitna mana ili vrlina, ali je pokretač mnogih stvari u životu. Ako imaš samopouzdanja krenut ćeš u taj posao, jer znaš da si sposobna, prići ćeš onom frajeru, jer znaš da ako ne probaš, nećeš znati hoćeš li uspjeti, uzet ćeš svoj život u svoje ruke i posložiti ga prema svojim mjerilima, jer je to TVOJ život. S druge strane ako ga nemaš dovoljno vjerojatno ćeš propustiti neke stvari, jer nećeš imati hrabrosti, jer ne vjeruješ dovoljno u sebe, a na posljetku ćeš se vjerojatno pitati što bi bilo da je bilo, da sam to učinila ? Po meni bolje je probati i uvjeriti se da ne možeš nego stajati po strani i gledati kako se život dešava nekom drugom, a ne tebi. Diviti se tuđim uspjesima i žaliti se nad svojom sudbinom. Naravno to isto samopouzdanje ne bi trebalo štetiti drugima, ne smiju drugi ispaštati posljedice koje napraviš u naletu adrenalina i uvjerenja da ti to možeš, a ako se ipak pokaže da to nije bila najpametnija odluka. U svemu treba biti umjeren i kada gledaš sebe ne smiješ zaboraviti na druge.

No ovaj tekst nije nastao zbog dovoljne, normalne ili prevelike količine samopouzdanja, već zbog premale. Tekst je za sve one divne ljude koji su sposobni, kompetentni, lijepi i zadovoljni svojim životom, sve dok netko drugi ne stane uz njih. To je moja priča. Uvijek se u životu trudim napraviti sve kako treba, donijeti prave odluke (kao prava vaga razmisliti sto puta prije nego donesem konačnu odluku), postupiti pravilno, pustiti prave ljude u svoj život, a ipak ponekad me uhvate dani krize kada ništa nije u redu. Svi imamo takve dane, jasno, ne može život biti protkan samo dobrim danima i sretnim trenucima, jer je život. Ali često kada bi krenula grebat dublje u suštinu mojeg problema došla bi do samopouzdanja. Jer da sam imala samopouzdanja požalila bi se konobaru na hladnu kavu koju mi je donio i jutro mi ne bi krenulo krivo. Ali ne, Martina radije šuti i kipi u sebi. Ok, sreća da postoji ova tipkovnica koja će vjerojatno još dugo moći trpjeti udarce mojih živčanih prstiju zbog hladne kave i milijun drugih stvari koje su me snašle ovog jutra i pokazale smjer u kojem će vjerojatno proći današnji dan. Jer pristojna sam ja i neću konobaru, kvariti dan zbog loše kave. Zašto da njemu bude loš, ako je i meni? E, pa trenutno sam zavidna svim onim ljudima koji imaju hrabrosti i dovoljno samopouzdanja da zatraže kavu kakvu zaslužuju i koju će platiti. Iako ima onih koji pretjeraju i pokvare dan i konobaru i navuku na sebe ljute poglede ljudi koji se čude tom luđaku. Ali taj će luđak popiti kavu kakvu je naručio i otići miran, a ja sam popila kavu i bila ljuta na sve iako mi nitko drugi nije ništa skrivio. Sad ispada da je ovo tekst o mojoj kavi. Pa da, je, ali ta je kava potegnula za sobom mnoga razmišljanja upravo o tome koliko samopouzdanja imam. Kratko i jasno. Nemam ga. Možda malo i to u onim dobrim danima kada dobijem savršenu jutarnju kavu. Šalu i kavu na stranu. Kao što sam napomenula, trudim se, radim posao koji volim, imam super prijatelje, obitelj koja je uvijek uz mene i odličnog dečka. Eto. Kad kažem prijatelje mislim na nekoliko frendica koje znam oduvijek i to je to. Nikad nisam bila od ljudi koji imaju hrpu prijatelja, jer mislim da je samo nekoliko onih pravih, sve ostalo su poznanici. A ja ne volim ljude. Zapravo volim ih, ali mi je mučno kada se moram naći u krugu ljudi koje ne znam i smješkati se, a pet od šest njih me čudno gleda. I eto nas, ne gledaju oni mene čudno. To je stvar mojeg mozga koji zaključi da se ne uklapam, da nisam dovoljno dobra i da im se neću svidjeti. Eto. Manjak samopouzdanja. S godinama sam naučila da ne kukam na glas kada moram u novi krug ljudi, jer ispadam čangrizava baba. A to nisam, i prije bi se bacila s mosta u hladnu Dravu nego to pokazala. Uvijek postoji taj grozan glas u meni koji mi govori da je netko bolji, uspješniji ili ljepši. Pa hvala Bogu da je. To je svijet, uvijek je netko bolji ili lošiji, uspješan ili manje uspješan od tebe, ljepši ili ružniji i ja to znam. Ali je stvar u tome da mislim kako ljudi do kojih mi je stalo misle to isto i da im nisam dovoljno dobra. To je glavni problem koji uzrokuje moj nedostatak samopouzdanja. Ne znam od kud mi to ni zašto sam takva, ali znam da ponekad padnem u depresiju zbog toga, a nije vrijedno. Jer ljudi koji me vole znaju zašto me vole i ta ljubav nema veze sa izgledom, hrpom odjeće, manjim ili većim smislom za humor i stanjem na računu. I sve to znam , znamo i svi mi koji nemamo samopouzdanja za izvoz ko Rusija plina, ali ponekad jednostavno nije dovoljno. Kada vas ljudi povrijede, razočaraju, poigraju se s vama i vašim osjećajima teško je ne zapitati se zašto i što sam to krivo napravila? Nakon toga krene preispitivanje i kada riješite problem i nastavite sa životom, posljedice su tu, oprez je na maksimumu, pušete i na hladno, a samopouzdanje bude s vremena na vrijeme labilno. Dobro je da nije svaki dan ovakav, dobro je da prođe i dobro je što ću si sutra biti ljepša, pametnija i samopouzdanija, jer mi raspoloženje neće ovisiti o kavi, o frendici frendice koja me čudno pogledala ni o dečku koji me jednom davno zeznuo. Jer svi oni nisu bitni. Bitni su on koji su tu, koji me vole i koje ja volim, uz koje se osjećam sigurno i samopouzdano, bitni su oni koji me cijene, znaju usmjeriti, pomoći, koji su uvijek tu i za koje sam uvijek tu. Bitni su oni koji VRIJEDE. A samopouzdanje? Shvatila sam da na njemu treba raditi. Nije dobro previše, a ni premalo, treba biti umjeren u svemu, isto kao i u količini hladnog mlijeka u mojoj kavi. Do čitanja.

Kako vam se sviđa članak? Što vi mislite o samopouzdanju i njegovoj ulozi u životu? Tipkamo se u kometarima.

Slike su preuzete ovdje, ovdje i ovdje.