Početkom prosinca pokrenut je Šminkerica Book Club. Između pet knjiga, putem ankete u članku, čitateljice su izabrale knjigu Pisma djeda Božićnjaka, J.R.R. Tolkiena. U nastavku možete pročitati moju recenziju ove knjige, a u komentarima možete ostavljati vaše recenzije i tako osvojiti vrijednu nagradu.
Knjiga Pisma djeda Božićnjaka prvi je puta svjetlo dana ugledala 1976. godine pod naslovom The Father Christmas Letters. U kasnijim izdanjima mogao se pronaći i naslov Letters from Father Christmas. Prevedena je i kod nas 2002. godine, u izdanju Algoritma. Kako mi dobro opskrbljene knjižare nisu baš pri ruci, čitala sam knjigu u pdf formatu i na engleskom jeziku. Da,čitanje u pdf formatu me prije užasno živciralo, ali faks me nekako naviknuo da čitam knjige bez da ih njušim.
Knjigu bih definirala kao fantasični epistolarni roman (roman u pismima). I pisma su od djeda Božićnjaka, upućena Tolkienovoj djeci. Naime, Tolkien, po meni, najveći majstor mašte i fantastike u povijesti svjetske književnosti, odgovarao je svojoj djeci na pisma koja je četvero djece (John, Michael, Christopher i Priscilla) pisalo djedu Božićnjaku. Oni bi svoja pisma odlagali na kamin i, kad nitko ne bi vidio, pisma bi netragom nestala i ubrzo bi stigao odgovor. Pisma je sakupila Baillie Toklien, njegova druga žena. Ona se protežu od 1920. do 1946. godine. Fenomenalno mi je to što su, kako su djeca bivala starija, pisma bivala duža i tematski teža. Ona sadržavaju bajkovite opise živote na Sjevernom polu, opise kuće, događaja, smješne nevolje s Bijelim medom koji je glavni krivac što ponekad nedostaje neki dar ili dar ne odgovara savršeno željama djece, borbe s goblinima koji su neprijatelji djeda Božićnjaka i trude se sve pokvariti. Ti isti goblini navodno su alegorijski prikaz Njemačke u Drugom svjetskom ratu.
Kako se meni svidjela ova knjiga? Doduše, ne smatram se dovoljno kompetentnom da budem neki vjerodostojan književni kritičar. I voljela bih naglasiti da su dojmovi o knjizi subjektivni. Poželjno je da i vi ispalite svoje subjektivne dojmove u komentare ;).
Nakon čitanje knjige, prva pomisao je bila: Zašto meni moj tata nije slao odgovore na pisma? Smatram ova i slična pisma djeci ogromnim poticajem za djetinju maštu. A razvoj mašte je ključan i može definirati kreativnost mlade osobe, a naposljetku može utjecati na izbor zanimanja. Također, mašta je majka inteligencije. Knjiga mi se jako, jako svidjela premda već dugo ne vjerujem u djeda Božićnjaka. Gotovo me natjerala da opet u njega povjerujem, toliko mi je dobra. Tolkiena sam zavoljela čitajući Gospodara prstenova (Mama mi ga je posuđivala iz knjižnice kad sam imala vodene kozice.) i Hobita (Njega sam čitala prije par godina kad se počelo pričati o filmskim adaptacijama koje su upravo aktualne.). U ovoj knjizi pronašla sam elemente Gospodara prstenova i nekako, unatoč brutalno različitoj tematici, očito je da ih je pisao isti čovjek. Isti genijalac, bolje rečeno.
Da zaključim, mene se knjiga jako dojmila i mislim da znam što će biti idući poklon mom malenom bratu. Da, želim da i on malo prošeta Sjevernim polom, barem mislima. Idealan je bijeg od svakodnevnice i stresa. Toplo preporučujem knjigu svima vama koje se niste uključile Book Club ovaj mjesec.
Kako se vama svidjela knjiga? U komentarima s nama podijelite svoje dojmove, napišite vlastitu recenziju. Najzanimljiviju recenziju ćemo nagraditi poklon paketom u kojem se nalazi knjiga i, naravno, šminka. 
Vremena imate do 7.1.
DOBITNICA:
Petra
Molimo dobitnicu da nam se s podacima (ime, prezime, adresa, broj mobitela) javi na mail marketing@sminkerica.com! Čestitke!
Moja ocjena za ovu knjigu je 4 jer sam mrvicu više očekivala od samih zgoda i nezgoda, voljela bih da su pisma bila malo duža. Prekrasna je, a sama ideja mi je predivna, ta djeca su zasigurno imala divno djetinjstvo i najljepše Božiće. Najviše su mi se svidjele ilustracije zgoda na Sjevernom polu, autoportreti Djeda Božićnjaka i njegov drhtavi rukopis kojim je pisao pisma te dodatak u kojem Bijeli Medo piše pozdrav na “arktičkom jeziku” i djeci šalje dešifriran goblinski alfabet i njime napisano jedno pismo. Toliko mašte i zabave za djecu!
I jedva čekam izbor knjige za ovaj mjesec!
Knjiga mi se jako svidjela te sam se zahvaljujući njoj sjetila nekih stvari koje sam kao odrasla i zaboravila.Nažalost živimo u vremenima kada se neke stvari više ne cijene i kad je usmena predaja i običaji nešto na što se priča e o je bilo prije mnogo godina.Eto meni moj tata nikad nije pisao odgovore na moja pisma Djedu Božićnjaku ali me je zato zajedno s mamom vodio kod bake i djeda gdje smo dočekali malog Božića,gdje je baka ipala žio,kukuruz i ječam po solu da bi godina bila plodna,a djed donosio slamu koja se stavljala ispod stola gdje sam uvijek zaspala dočekujući vrijeme za odlazak na polnočku…Uh pa mogla bih i ja napisati svoju knjigu…
Bok, iako nisam procitala ovu Tolkienovu knjigu, htjela bih samo reci da on nije pisao alegorije i sumnjam da su goblini prikaz Njemacke
Sjecam se predgovora u Hobbitu, znam da tamo spominje kako su ga mnogi pitali o alegorijskom znacenju te knjige, ali ono nije nikad postojalo jer on ne pise na taj nacin. 
Tolkien <3
To sam pronašla na nekoj stranici posvećenoj književnicima kad sam tek birala knjige za prosinac i nekako mi je ostalo u glavi. Rekoh navodno
Uostalom, književnost je tu da joj svatko pridjeva svoja značenja :kima: :kima:
“Ova je knjiga za malo stariju djecu.” Riječi su koje su me bez premišljanja nagovorile na čitanje. Taj se susret (kasnije i ljubav) dogodio kada sam tražila neko lagano blagdansko štivo koje mogu čitati svojoj petnaestomjesečnoj djevojčici.
S druge strane,bilo mi je simpatično kako tata u te sitne sate dok svi spavaju,sa osmijehom puni moju čizmicu i izlazi u pidžami po zimskoj hladnoći. Shvatila sam da je roditeljska ljubav neizmjerna. Vratila sam se na spavanje pomalo sjetna i tek ujutro,nakon otvaranja darova, “priznala” roditeljima da sam saznala istinu o djedici.Od tada nažalost blagdane više ne iščekujem s onim istim žarom i nervoznim otkucajem srca. Život nas vodi ka ozbiljnijim mislima. Moramo “biti realni”,suočiti se sa stvarnim životom.Sada većinu nas blagdani i opterecuju -nemamo dovoljno novca za darove svima kojih se sjetimo,nemamo dovoljno vremena zbog posla za pripremu svih slastica kojima želimo počastiti obitelj…Zapravo,istina je ta -da nemamo vremena maštati 
Možda sam malo oduljila,ali knjigu sam shvatila na način da možda Tolkien želi iskazati veličinu očinske figure.Time stavlja svakog našeg TATU u predivan položaj.Dok mi mame pripremamo fine slastice i “dokazujemo” se na taj način za vrijeme Božića,tate se s radošću trude svojoj djeci izmamiti veliki osmijeh na lice. Tolkien pomoću pisama,moj tata skrivanjem noću i stavljanjem darova. 
Polarna svijetlost,sobovi,bijeli medo,goblini -sve te divne slike vrate nas u djetinjstvo kad smo i sami pisali pisma drhtavim rukopisom i slikali mala remek-djela.Prepustila sam se uz knjigu bajkovitoj mašti pred tople peći, jer kao i većina nas ,nemam oganj sa pucketavom vatricom.Čak mi niti to ne može obezvrijediti činjenicu da su pisma pisana djedici i njegovi odgovori uspjeli ono što rijetko kome usprije – probuditi dijete koje čuči u svakom od nas. <3
Općenito nisam ljubitelj fantastike.Niti činjenica da je autor najcjenjeniji majstor iste,nije me razuvjerila u mojoj namjeri. Volim ljude otvorenog uma jer sam i sama takva. Od malena mi se pri spomenu Božića javljala u mislima slika okićenog bora i obitelji pokraj pucketave vatrice. Srce bi mi zatreperilo od radosti i znatiželje kako je djedica baš svake godine stigao pokupiti pismo,pribaviti dar i na vrijeme ga staviti u moju čizmicu.Jedne sam noći,kao petogodišnjakinja,jedva ostala budna.Držeću umorne oči poluotvorenima silno sam željela vidjeti djedicu,zahvaliti mu na darovima i pitati ga kako uvijek uspije ostvariti baš svaku moju želju.Zanimalo me i nosi li naočale te ima li onako dugačku sijedu bradu.Pitanja koja muče svako dijete…Moja se soba nalazila uz balkon pa sam tiho ,popevši se na prste,provirila korz staklena vrata iza zastora,i gle čuda,ugledala -SVOG TATU!! Malo sam se rastužila shvativši da je došlo vrijeme da postanem “malo starije dijete” neznajući pritom -da će to “malo starije dijete” zauvijek ostati u meni.
Divno si to opisala, svi smo imali takav prijelomni trenutak, ali valjda dio toga djetinjastog i naivnog, pa i nevinog ostane u nama pa ovakve knjige samo to ožive..
Čestitke Petra! Javi nam se s podacima na mail marketing@sminkerica com :kima:
Pridružujem se čestitkama :*
Knjiga me oduševila jer me vratila u djetinjstvo i podsjetila na uzbuđenje i “svečanu” atmosferu kada smo se sestra i ja pripremale za pisanje pisma Djedu Bozicnjaku. To je uvijek bilo nešto posebno. Obožavam i danas sve što je navezano na lik Djeda Božićnjaka, tvornicu igracaka na sjevernom polu i vilenjake, leteće sobove i ova knjiga mi je doslovno razgalila srce! U taj čaroban svijet uvodim i svoje male prinčeve (mlađi (2,5 g.) je neki dan razvukao cijeli paket vate jer si je pravio Djedovu bradu) i stvarno bi voljela imati ovu knjigu da je možemo skupa čitati navečer prije spavanja.
Volim knjige koje me u mislima vraćaju u bezbrižne dane djetinjstva, a ova je zasigurno jedna od njih. Mnogi bi ju okarakterizirali kao štivo za djecu, no neki unutarnji glasic mi govori da je zapravo namijenjena djetetu koje se nalazi u svakome od nas. Onom nevinom i znatizeljnom djelu nas koji još uvijek vjeruje u Djedicu, sretne završetke iz bajki i čudnovata bića… U meni je definitivno uspio probuditi to dijete. Da, isto ono koje još uvijek čeka svoje pozivno pismo za Hogwarts!
Autor je uistinu genijalac jer nam kroz svakodnevne situacije uspijeva pribliziti bajkovita bića, pouciti nas nečemu i potaknuti na razvijanje vlastite maste. Ovo je štivo idealno i za djecu i za odrasle. Za djecu jer vjerujem da se inteligencija i svaki oblik kreativnosti najvise razvijaju kroz maštu a ova nas knjiga potiče da mastamo. Za odrasle je idealna jer nas tjera da pronademo u sebi onaj dio nas koji odrastanjem cesto sputavamo, a još je češće upravo taj dio onaj najbolji dio nas. Volim knjige koje unose toplinu u sobu, tjeraju me da maštam i da se opet osjetim kao dijete, a ova je upravo takva! Ima moje najtoplije preporuke! 
Moram priznati da sam bila skeptična oko ove knjige; nisam ljubiteljica žanra kojem pripada Gospodar prstenova pa sam s predrasudom krenula u iščitavanje ove knjige, mea culpa. Nerado priznajem da često sudim knjigu po koricama, tj. radije posežem za onim knjigama čije su naslovnice raskošno oslikane, pune detalja…koje vas jednostavno mame, kao da viču: Uzmi me, ful sam super, života mi!
. Upravo sam zato posegnula za ovom knjigom iako sam mislila da neću. Ono što mi je fascinantno, a što me je (jedino) očaralo i u Gospodaru jest nevjerojatno opisivanje svijeta u koji Tolkien smješta radnju. Svaki detalj je toliko pomno promišljen pa ne mogu a da ne zaplješćem potiho u sebi: Klap-klap, barba Tolkien, ovo ni najveći genijalac s FER-a ne može osmisliti! I koliko god se ne mogu zamisliti u svijetu Gospodara prstenova, u ovoj sam si knjizi mogla predočiti svaki kutak, gotovo osjetiti hladnoću Sjevernoga pola (ne pretjerujem, stvarno), a to u knjigama obožavam!! Uopće ne želim da se ovaj roman ekranizira kako ne bi ta čarolija, izmišljena scenografija u mojoj glavi nestala. Neopisivo štivo. Ono što mi je posebno drago je to što je Tolkien tako nesebičan u dijeljenju svojjih ilustracija. Kada to vidite, shvatite kakv um, kakam mislilac i kakav maštač (ok, znam da ovo nije riječ) je on bio. Goethe je jednom rekao da najveći ljudi ostaju djeca; ne znam baš kakav je bio Tolkien, ali prema ovome, rekla bih da je on zadržao onu nevinu dječju maštu kojom me je osvojio. Definitivno knjiga koja se popela vrlo visoko na mojoj ljestvici klasika, bok uz bok s Božićnom pričom .
Htjela sam pročitati knjigo. Čisto da vidim koliko je maštovit pisac.
Zamolila bih te, da tebe koja ovo čitaš
da pogledaš moj beauty blog, bila bih ti jako zahvalna.
candymakeupgirl.blogspot.com
Puno hvala, to mi stvarno znaci. :*
U ovo vrijeme svakidašnje strke, stresova i živciranja zbog obaveza, potrebnih i nepotrebnih stvari, sve više želim da se mogu vratiti u neke bezbrižnije dane i dosad mi je to uspjelo upravo s čitanjem ove knjige. U ovo studentsko razdoblje, nakon dana i dana štrebanja i lupanja glave u zid, ovo štivo uspjelo me vratiti u razdoblje sigurnosti djetinjstva
u razdoblje dok sam jos, kao i sva djeca, nevino mastala i svoje vrijeme posvecivala citajuci bajke, a i ziveci u jednoj. Zamisljajuci opisane krajolike iz knjige i hladnocu Sjevernog pola, fantasticne likove koje je uveo, udubila sam se u opisani svijet i izgubila u njemu, sate koje sam citala kao da sam provela u nekom sigurnom mjehuricu snova, nadanja, sigurnosti i ljubavi. Takoder, knjiga me podsjetila na neke zaboravljene vrijednosti i svakako podigla svijest o nekim bitnim svakodnevnim stvarima, na koje sam sama zaboravila misliti. Cinjenicu da se sam se sa 20 godina uspjela osjecati, barem na tren, kao bezbrizno i neiskvareno dijete, dugujem procitanom stivu koje bi preporucila svakome tko zeli barem na neko vrijeme pobjeci iz surove stvarnosti. Lijep pozdrav!
Knjiga me se posebno dojmila jer obozavam zimske radosti, obozavam zimu, obozavam Bozic pa tako i sve sto je vezano uz njega..Ova knjiga me vratila u djetinjstvo, i u dane kada sam sa nestrpljenjem cekala Bozicno jutro da ispod jelke ugledam dar koji sam pozeljela od djedice :kima: ..Svaki Bozic pamtim jer to su uvijek dani kada smo cjela obitelj na okupu, kada je u kuci samo sreca i veselje..Inace kada krenem citati knjigu vec nakon par stranica znam da li ce mi biti knjiga zanimljiva do samoga kraja i dali cu se potpuno uziviti u tu knjigu..U ovu knjigu sam se potpuno uzivila i svaka stranica me tjerala da ju sto prije okrenem..Probudila je u meni malo djete i otkrila mi da je svjet maste nesto sto vole i stari i mladi, jer iako sada vise nisam dijete jos uvijek volim mastati
Draga moja Ivana,
ruka mi se trese od umora djeljenja mnogih poklona, tako da oprosti ako u pismu nađeš koju grešku!
Drago mi je da si pronašla moja pisma i da su ona obradovala neke tvoje čitatelje…
Meni je knjiga bila malo dosadna jer sam sve to već prije pročitao. Zato se radujem sljedećoj knjizi!
Ja evo malo odmaram od sve ove blagdanske strke, konačno sam uspio uhvatiti nekoliko dana odmora na Havajima… Sunčam se, odmaram, a Baka Božićnjak prikuplja pisma koja su već počela pristizati za sljedeću godinu.
Dobra mi je ona vaša preporuka za kremu za sunčanje, onaj ”pekmez”, sav sam pocrnio tako da mislim da me čak ne biste ni prepoznali kad bi me vidjeli…
Radujem se čitanju Vaših pisama sljedeće godine, pošaljite ih što prije jer moraju prijeći dalek, snijegom zatrpan put do Sjevernoga pola!
Ostanite mi ovaki lijepi i pametni,
do sljedećeg Božića
Vaš Djed Božićnjak
Dragi Djede,
baš si divan. :kima: :kima: :kima: :kima:
Čitajmo se u siječnju :*
Nisam pročitala knjigu, ali cure super su vam komentari, morat ce doci na red
Hoćete li uskoro proglasiti dobitnika?