U anketi provedenoj u veljači kao knjigu koju ćemo čitati izabrali ste knjigu Žena vremenskog putnika. U ponudi su bili ljubavni romani jer je tema veljače uvijek i svugdje ljubav. Ipak, dragi čitatelji, izabrali ste doista posebnu knjigu. Zašto je posebna i kako mi se svidjela saznajte u nastavku članka.
Žena vremenskog putnika knjiga je autorice Audrey Niffenegger, objavljena 2003. godine. Dosta anonimna autorica odjednom se našla na zvjezdanom književnom nebu, a film je publiku osvojio i svojom ekranizacijom. Film i knjigu pročitala sam već prije, ali za potrebe Book Cluba osvježila sam pamćenje.
Naime, protagonist priče je Henry DeTamble, naizgled obični knjižničar. Poseban je po tome što putuje kroz vrijeme. Cijela je stvar počela kad je imao 5 godina i nikad nije prestala. Ipak, njegova putovanja nisu odraz njegova avanturističkog duha, nego neka vrsta genetskog poremećaja. Ona nisu sreća, nego prokletstvo. Na svako mjesto na koje otputuje dolazi posve gol i potom mora krasti hranu, odjeću… Pritom upada u brojne nezgode.
Ipak, cijela bi priča bila manje bajkovita, ali i manje tužna da on, na jednom od svojih putovanja, nije pronašao ljubav svog života. Upoznao je Clare. Pri prvom susretu ona je još bila malena, ali već je bilo pisano da će se oni voljeti u jednom drugom vremenu. Ona je uz njegova neprestane dolaske i odlaske odrasla. Nakon susreta kada je ona imala 18 godina, vodili su ljubav, a potom je on na dvije godine nestao. Kad se vratio, konačno su se oženili. Ipak, tu problemi ipak nisu prestali. Vremenski putnik je otkrio da je njegova genetska anomalija nasljedna i, nakon što je Clare 6 puta spontano pobacila, odlučio se na vazektomiju. Međutim, u ludilu vremena jedne je noći stigao kao onaj iz prošlosti i začeli su Albu. Naravno, i djevojčica će biti putnik kroz vrijeme, ali ona će moći kontrolirati putovanja. Herny je, putujući u budućnost, upoznao i kćer. I saznao da će umrijeti kad joj bude pet godina. To se i dogodilo. Zbog jedne nevolje u putovanju, ostao je bez nogu. Tako više nije mogao pratiti ritam putovanja u kojima se probudi gol. Nije mogao krasti ni hraniti se. Tako je i bio upucan, a upucao ga je upravo Clarin brat. K
Posljednja scena u romanu prikazuje 82 godine staru Clare kako čeka svog Henrya, kao što je cijeli život činila.
Nakon što sam čitala i prečitala ovu knjigu, vlastiti mi sažetak, oko kojeg se uvijek trudim, izgleda nekako suhoparan. Najbolje što vam mogu reći je da pročitate ovaj roman, ako ste imalo romantični. Ovo je daleko najromantičnija i najljubavnija knjiga koju sam imala priliku čitati. A, vjerujte mi, barem sam se knjiga o ljubavi načitala. Po definiciji knjiga bi bila znanstveno-fantastična. Naravno, nije putovati kroz vrijeme kao otići kupiti nove čarape. 
Ipak, zemaljski odnos Clare i Henrya svakako čini roman jako realnim. Oni razgovaraju, vole se i imaju kćerku. Prvi put kad sam čitala kraj, plakala sam kao mala curica. Malo što me može rasplakati, ali roman je jako vizualan, jako zamisliv, slikovit. Nakon prvih stranica, kada konačno razumijete kako se piše (prvo lice jednine, izmjenjive perspektive Henrya i Clare), lako je ući pod kožu likova. Muškarca koji ne kontrolira svoj život, ne može ostati i mora se boriti te žene koja voli i čeka.
Kad sam rekla mami da je ovaj mjesec u Book Clubu ovaj roman, ona je rekla da je to roman s kojim se lako poistovjete žene ratnika i žene pomoraca. Valjda ona, žena pomorca, najbolje zna.
Da zaključim, ovaj je roman moj omiljeni, od cijelog dosadašnjeg Book Cluba. Jeste li vi čitali? Kako vam se svidio?
Svoje recenzije pišite u komentarima do 6. ožujka, a mi ćemo najbolje nagraditi poklon paketom koji sadrži knjigu i makeup proizvod iznenađenja. Pritom se ne zaboravite da, ako želite da vaša recenzija bude uvažena, morate biti ulogirane na svoj profil na Šminkerici.
DOBITNICA: Josipa Čonkaš
Čestitke! Molim dobitnicu da se javi s podacima (ime, prezime, adresa, broj mobitela) na mail marketing@sminkerica.com
Ja neznam kako riječima dočarati ovu knjigu.Strastveni sam čitatelj ljubavnih romana i pročitala sam ih jako,jako puno.Prvi roman koji sam pročitala je Žena vremenskog putnika,dovoljno je reći da nakon njega nikada nisam prestala čitati romane.Ova knjiga je meni mjerilo za svaki roman koji čitam.Savršena i do svakog detalja razrađena,splet događaja kojih se ni jedan pisac nebi sjetio napisati.Slikovito,maštovito,romantično i realno.Veliki savjet od mene,romanoljupca-pročitajte i uđite u taj kutak gdje ćete doživjeti nešto nevjerovatno :))
inače nisam ljubitelj znanstvene fantastike, ali ova knjiga je priča sasvim za sebe.
Za početak , da, i ja sam plakala ko kišna godina puno puta tokom čitanja, a na kraju da i ne govorim.
Djelo je prožeto snažnom dozom iskrenih emocija, neočekivanih situacija , tuge ali i smijeha.
Sviđa mi se i početak , inače ne volim knjige pisanu u prvom licu, ali opet sa ovom knjigom sve je bilo iznimka. Iskrene emocije, monolozi..
Knjiga je od samog početka bila toliko zanimljiva da sam ju doslovno “gutala” stranicu po stranicu, i kraj je došao i prije nego što sam mislila. Claire je po meni zaista snažna žena, puna ljubavi koja je bezuvjetna jer bez obzira na sve ona njega čeka i čeka i čeka…
Ja se ne mogu ni u najluđim snovima zamisliti u njezinoj poziciji jer ne znam kako bi ni pod kojom dozom ljubavi živjela iz dana čekajući i budeći se dan za danom neznajući kada će opet Henry nestati i kada će se vratiti.
Ono u čemu se nisam slagala sa njom u knjizi bilo je to što je pomalo po meni sebično željela dijete a znala je što ga čeka, i znala je da će mu otac nestajati i da neće imati normalno djetinjstvo.
Voljela bih da knjiga nije tako tragično završila, ali ono što je zanimljivo je da nije bilo iznenada, jer već je bilo rečeno i znalo se da će Henry umrijeti tj biti upucan na kćerin 5.-ti rođendan.
Knjigu bih iskreno preporučila svima!! Gledala sam i film jako davno.. no kao i svi filmovi nije bila ni do koljena stranicama knjige. :kima: :kima:
Roman ‘Žena vremenskog putnika’ našao se u mojoj skromnoj kućnoj kolekciji knjiga još prije dvije godine, kao rođendanski poklon. Iako je u to vrijeme bio bestseller te su internetski portali i novine bile prepune ‘recenzija’
o ovoj knjizi, ja sam, iz meni još uvijek nepoznatog razloga, odgađala čitanje ove knjige. Jedne kišne ljetne večeri shvatila sam jednostavno moram pročitati taj roman, odnosno, ako ćemo biti iskreni, shvatila sam da nemam što pametnije raditi, a čitanje u polumraku, dok kapljice kiše neumorno padaju po prozoru, jednostavno je moja slabost. 
Nakon što sam okrenula samo jedan list, odnosno nakon pročitane prve od ukupno 416 stranica knjige (koliko ih ova knjiga ima u nakladništvu Mozaika), znala sam da će ta knjiga zauvijek biti čvrsto usidrena na popisu najboljih knjiga koje sam ja osobno pročitala. Koliko god nekom pojedincu rječitost bila jača strana, nakon što pročita ovo djelo barem će na stotinku sekunde ostati nijem. 
Zar nije najljepše kad pogledate neki film ili pak pročitate knjigu kao što je ova i jednostavno danima nakon toga imate potrebu prepričavati sadržaj prijateljima, istraživati sve moguće o likovima ili pak barem poželjeti na nekoliko minuta biti dio te priče? Po mom mišljenju svaka djevojka koja jednostavno vjeruje u pravu i vječnu ljubav, sudbinu, koja je spremna dati sve za muškarca koji će je znati čuvati kao najvrjedniji dijamant i koja se nada toj ljubavi iz bajke i ‘princu na bijelom konju’ treba imati ovaj roman na svojoj polici i čitati ga iznova i iznova, barem jednom godišnje. 
Ovaj roman prikazuje najsuroviju borbu za ljubav, borbu koja nadilazi čak i prepreku putovanja kroz vrijeme i jednostavno daje ljudima neku snagu i vjeru u život, sreću i prvenstveno ljubav. Iako je Clare osuđena na vječno čekanje te je prikazana kao simbol hrabrosti i strpljivosti, njoj su i najkraći trenuci s Henryjem značili kao da je s njim provela stotine godina – ona je jednostavno znala da je on tu i da je njezin, bez obzira gdje i u kojem vremenu se trenutno nalazi. Iako se cijela priča može promatrati sa milijun stajališta, npr. kao prikaz prepreka u ljubavi, ljubavi na daljinu, problema bračnog života i začeća djeteta, razlike u godinama, prolaznosti života itd., najljepši doživljaj zasigurno ćemo dobiti ako sve to ostavimo po strani i jednostavno se prepustimo da nas ova priča ponese u svoj vrtlog i na kraju izbaci na obalu, u stvaran život, s nekim novim spoznajama i pogledima na svijet. Sigurna sam da će ovo sad nekome zvučati apsurdno i nerealno, no mene je ovaj roman zaista naveo na razmišljanje o mnogočemu, pa čak i o nekim stvarima koje nisu direktno vezane uz tematiku i radnju ovog djela. Koliko god se ja trudila da riječima prenesem svoju impresiju, znam da je to nemoguće, pa mi ne preostaje ništa drugo nego da pozovem sve one koji još nisu pročitali ovaj roman da učine to još danas! PS: Smatram da uopće ne trebam posebno upozoravati pripadnice nježnijeg spola da prije početka čitanja ovog romana obavezno kupe barem jedan paket maramica! 
:kima: 
Knjiga je stvarno fantastična :-) Nisam neki ljubitelj ovoga žanra ali me oduševila svojom novošću i isprepletenošću događaja, tankoćutnošću i osebujnim likovima koji se na kraju svega ipak pronalaze u svojoj romansi, premda su se već tisuću puta sreli onaj momenat “iznova” me oduševljava :-) Svakao svaka preporuka za knjigu a i za film koji je polučio nezapamćen uspijeh kod naše publike i u našim kinima :-)
Smatram da u recenziji nije potrebno na ovaj način prepričat knjigu, ili se zna kako se označavaju tj skrivaju spoileri, a ovdje je to SPOILER,
Studentica i Josipa su to puno profesionalnije napravile.
Mene su na faksu učili da se recenzije knjiga ne važe ako u prepričavanju sadržaja ne uvjeriš ljude da si doista pročitao i da imaš na temelju čega graditi svoj osvrt.
Iako se „ljubići“ rijetko kada nađu na mom TBR repertoaru (a na listi omiljenih knjiga još rjeđe), Žena vremenskog putnika definitivno je iznimka. Kupila sam ju na brutalnom sniženju na Interliberu prije 2-3 godine te nakon što je poprilično prosjedila na polici, konačno i pročitala. I itekako se iznenadila! Od prve stranice nešto me jednostavno „uvuklo“ u priču. Na svu sreću, bili su ljetni praznici pa sam si mogla priuštiti dva dana doslovnog ne odvajanja od knjige.
).
Suprotno mojim očekivanjima, ovo nikako nije isprazna, srceparajuća priča o osamstojednom prekidu i pomirbi dvoje ljudi koji nikako da smisle vole li se ili ne. Ovo je ljubavni roman, ali bez svih onih tradicionalnih i (barem meni) iritantnih karakteristika uobičajenih ljubavnih romana u kojima prije i nego otvorite knjigu znate kako će završiti.
Neću prepričavati sadržaj jer kao što je Dalmazonka rekla, to je praktički nemoguće učiniti, a da se knjizi ne učini nepravda. Ono što je meni uistinu fascinantno je lakoća kojom je autorica uspjela znanstveno-fantastični roman prikazati toliko realnim i jednostavnim da se činjenica da Henry putuje kroz vrijeme uopće ne čini ludom i nemogućom. Dapače, njihova ljubav djeluje toliko uvjerljivo da jednostavno ne možete ne suosjećati s boli koju proživljavaju, a vjerojatno i pustiti koju suzicu (priznajem da ja jesam
Također, snažni i zanimljivi likovi, neuobičajeni stil pripovijedanja te zadnja scena koja će i najjače rasplakati ovo djelo čine originalnim i nezamjenjivim.
Da ne duljim, mislim da o ovoj knjizi dovoljno govori činjenica da se redovno uvrštava na popise „100 knjiga koje morate pročitati prije smrti“ (i sl.), uz bok Shakespeareu, Tolstoju i Jane Austin, a objavljena je tek 2003. godine.
Nepotrebno dodati, apsolutno preporučam. :kima:
Obozavam romanticne knjige. Ovu nisam citala, mada sam je par puta ugledala u izlogu, sada sam odlucila i da je kupim po tvojoj preporuci. Iskreno verujem da ce mi se dopasti.
Osvrti su super, odlična je kknjiga, ja sam je čitala prije nekoliko godina i odlična mi je bila,ali nisam tako vješta u osvrtima, ja bi to uvijek na dugačko, i na kraju se pogubim i nema neki smisao takoda curama prepuštam osvrte
Znanstvena fantastika i ljubav nikad mi nisu išli ruku pod ruku i za mene su oni nespojiv par. Znanstvena fantastika nije moj žanr jer jednostavno nisam ljubiteljica izmišljenih likova, svjetova i događaja. Ljubavni romani su druga priča, romantičarka sam i veliki idealist što se tiče ljubavi.
Zato ova knjiga nikad nije bila na mojoj listi onih koje želim pročitati, sve dok se nije pojavila u našem malom book clubu. I što sad, pravac u knjižnicu.
Iskreno, ne pamtim kad sam posljednji put bila ovoliko uživljena u ono što čitam. Trebalo mi je samo nekoliko dana da pročitam knjigu. Sa svakom pročitanom stranicom bila sam sve više zainteresirana da saznam što će se dogoditi s glavnim likovima. Roman opisuje rađanje i sazrijevanje ljubavi između protagonista, u različitim vremenskim dimenzijama. Opisuje jednu tipičnu ljubavnu vezu sa svim problemima koji se uz nju vežu, ali iz jedne sasvim drugačije perspektive. Dok Clare svoj život gradi dan po dan, strpljivo čeka svog Henryja da se vrati s još jednog vremenskog putovanja. On putuje, istovremeno se boreći sa smrću majke s kojom je sve i počelo, i silom koja ga odvaja od ljubavi njegovog života. Iako i Henry živi život u ”kontinuitetu”, on ”skače” iz godine u godinu, ponekad se vraćajući u prošlost, ponekad se izgubivši u budućnosti. Clare je upoznao kao malu šestogodišnju djevojčicu, ali on je tad imao 36 godina. Četrnaest godina kasnije, Clare ga upoznaje u knjižnici kao 28-godišnjaka koji doista nema pojma tko je ona. I tad počinje nijihova priča. Kao što sam rekla, tipična ljubavna priča, ali sasvim drugačija. Upoznavanje s obitelji, vjenčanje, zajednički život, rađanje djeteta. Sve su te situacije ionako stresne i za normalnog čovjeka, kamoli ne za Henrya koji ispari i na dan svog vjenčanja. Srećom, tu je njegov ”Henry iz budućnosti” koji oženi Clare, a zatim se njih dvoje vjenčaju u vjećnici, nekoliko dana nakon vjenčanja.
Knjiga me u ponekim trenucima rastužila i prije samog kraja. Clare ostavlja dojam žene koja jest hrabra i strpljiva, ali kad pogledamo s druge strane, ona je svoj život samo provela u čekanju. Iako zna tko će joj biti muž, propustila je nesavršene mladenačke ljubavi, ljubavne greške i zavrzlame koje nas uče da ih ne ponovimo. Cijela se knjiga svodi na njeno čekanje – čekanje da se Henry vrati, čekanje da nestane, čekanje da se pronađe lijek za njegovu bolest i najgore, čekanje da konačno na svijet donese maleno biće koje bi ju trebalo učiniti sretnijom. Njihova sedma sreća nakon toliko neželjenih pobačaja, Alba. Taman kad je krenulo i kad su postali mala obitelj, sudbina se uplete i zauvijek otrgne Henrya od dvije žene. Henry je dobro znao kako će završiti i ostavlja pismo Clari u kojem kaže da će ona jednom slučajno čuti neki zvuk ili ga osjetiti iza sebe, godinama nakon njihovog rastanka.
Jednostavno, ova knjiga me zaintrigirala jer život ne pruža druge šanse i ne može ispraviti prošlost ili učiniti boljom budućnost. Možda samo ostavlja nadu da kraj ne postoji. Doista, tko nema voljenu osobu za koju bi dao sve da ju ponovo vidi? Na nekoliko trenutaka, kao što je Clare kao starica ponovo nakratko vidjela ljubav svog života.
Obožavam romantiku,obožavam znanstvenu fantastiku,tako da je ova knjiga bila taman po mojoj mjeri. Čitala sam je prije nego što je film došao u kino dvorane,jer meni su uvijek knjige bolje od filmskih ekranizacija.Tako je bilo i ovaj put. Kraj je po sebi tužan,a meni je nekako cijela knjiga bila tužna. Istina njena ljubav je bezuvjetna,kao što i sama kaže Henryu nikada ga neće ostaviti iako on nju uvijek ostavlja,tako ga i nakon njegove smrti i dalje čeka-da ga vidi još jedanput,iako joj je u svom pismu napisao da ga više ne čeka. Cijela njihova ljubavna priča je pretužna
Puno toga iz knjige se može primjeniti u stvarnom životu,pa i sam kraj jer nisu sve ljubavi sretne. Claire je cijeli život provela u čekanju svoje prave ljubavi,kao što je i sama rekla bolje je kratko biti sretan,pa makar to izgubio,nego li cijeli život biti samo dobro.