Photo: Davor Flam

Svi moji profili na društvenim mrežama, a zahvaljujući share-ovima i pokoji tuđi profil, zadnjih tjedana bruje o mom preseljenju u Katar.

Za one koji još ne znaju, preselila sam kistove 6000 kilometara jugoistočnije. Puderi su mi naglo „potamnili“ za 4-5 nijansi, a palete sjenila kompletno promijenile kolorit. Sjenila koja sam rijetko koristila u Hr i mislila šta mi bi’ da sam ih kupila kad mi klijentice čine bolesnima odjednom su postala najkorištenija jer klijentice s njima izgledaju najsvježije.

Photo: Davor Flam

Klijentice su, dakako, Arapkinje. U Dohi sam, ali zadnja dva mjeseca uz Katarke šminkam i Kuvajćanke, Palestinke, Egipćanke, Sirijke, Saudijke te tek poneku Europljanku jer se Europljanke boje ovdašnjih vizažistica. Naime, za ovaj sam look od lokalne curke dobila kompliment da je „lijep i jednostavan“:

Tako da si možete misliti što „dobiju“ kao večernji look. Recimo da se još nisam priviknula na ovaj način šminkanja, ja kojoj je u počecima bio veliki problem našminkati neutralno jer mi je neutralno značilo smeđi smokey eyes.

Makeup zahtjevi koje sam dobivala od klijentica.

Ovdje se dere po konturama, šljokicama, crnim sjenilima i trepavicama (trepaviČETINAMA) k’o da nema sutra. No ajmo od početka.

RADNO MJESTO, ARAPKINJE, MAKEUP

Radim u jednom beauty salonu, Pace e luce mu je ime. Lanac Pace e luce salona je rasprostranjen po cijelom arapskom poluotoku, a svoje korijene vuče u Libanonu odakle su mu oba šefa te većina zaposlenika. Tako da neprestano slušam arapski i tagalo (Filipini, jer Filipinke su posvuda) te oba već lagano natucam. Na posao sam naišla na svom news feedu preko nečijeg share-a, a bio je objavljen na moj posao hr. Tamo ga je objavio šefov prijatelj Hrvat koji je šefu natuknuo da smo jadni i tražimo izlaz. Kako šefu fali europskoga stila u svim granama salona, uvoz europljanki je otpočeo sa mnom, a nastavit će se, nadam se, s mnogima o čemu malo više na kraju posta.

Jedan od prvih dana na poslu i ponosno poziranje.

Salon je smješten unutar hotela sa sedam (7) zvjezdica tako da si možete zamisliti klijentelu. Dolaze u crnim abajama, a kad ih skinu – brendovi na sve strane. Kad ih pitam što će nositi odgovaraju „Znaš, onu Guccijevu crno crvenu haljinu iz zadnje kolekcije“ (ne znam, al ugrabih si sinoć jednu divnu na Asosu), ili kad pitam za nakit pitam „zlato, srebro ili dijamante?“. Ne pretjerujem, sve su ovo doslovce izgovorene rečenice. S makeupom sam još nesigurna. Tehnička strana mi nije problem, ali znati što žele, prokljuviti šta Sirijki, a šta Katarki znači „not too much“ ili „dark smokey eyes“,  kakve im boje najbolje stoje, sve zgotoviti unutar 40ak minuta – e to mi je veći izazov od samog preseljenja. Mogu samo reći – KAKVA PRAKSA. Tek kad sam donekle prokljuvila Hrvatice opet učim pogoditi boju pudera (podtonova i preferencija milijun). Sve je to u početku dodatno otežano činjenicom da šminkam dok mi klijentice leže, ali taj mi se dio čak počinje sviđati.

Makeup za posao.

Makeup za posao 2.

Nemam previše fotkica jer se ovdašnje žene ne vole fotkati. Zemlja je toliko stroga po pitanju privatnosti da mobiteli nemaju opciju bešumnog fotkanja, što mi u početku nikako nije bilo jasno u vezi mog novog mobitela za kojeg sam jednostavno mislila da je eto glup neki model. Sve je naravno u znaku vjere. Nemalo puta mi se klijentica znala ustati sa stolc…kreveta jer je vrijeme za molitvu. Cimerica Libanonka se budi u 4.30 kad je prvi poziv za molitvu, a ne spavam najčvršće, tako da ni meni nije lako živjeti u tako pobožnom okruženju. Sva sreća pa ovo shvaćam kao jednu ludu avanturu što i jest. Život ne treba shvaćati preozbiljno. Sad kad sam vam udijelila zrnce mudrosti, vratimo se (malo mudriji) na salon. Radim u ženskoj sekciji gdje zalaze žene koje ne žele biti viđene niti taknute od strane muškarca. U drugoj sekciji je mnogo muških frizera Libanonaca. U Libanonu je to standardno muški posao. Rade umjetnost na glavi, a tek po dolasku ovdje sam shvatila da libanonski frizeri u arapskom svijetu slove za najbolje frizere. Frizure kakve rade su voluminozne, za ostatak svijeta vrlo pretjerano. Kolega iz Turske je na nespretnom engleskom rekao „jedna glava i onda tri glave na maloj glavi“, što će reć da im je frizura trostruko veća od glave. Pune su ekstenzija, a kad ih skineš ostane proćelava glava jer ekstenzije nose od četrnaeste, petnaeste godine. Ako mislite da pretjerujem, par puta sam napravila full makeup (podloga, sjenila, tuš, obrve) na pet/šest/sedmogodišnjim djevojčicama!! Tek mi je u tom trenutku postalo jasno da ovdje ne postoji previše makeupa jer navikavaju na njega od malih nogu. Doduše, bilo je slatko kad je jedna curica rekla „too much pink please“. No prestane biti slatko i opet bude freaky kad skužiš da ima i manikirane nokte. Na stranu zdravlje kože i uma, to vječito šminkanje povlači za sobom činjenicu da su mušterije vrlo izbirljive i znaju šta je dobra usluga jer su doživjele puno dobrih i loših makeupova. Kod nas se još može proći sa lagano asimetričnim tušem kojeg ionako nitko ne bi skužio, no ovdje kuže sve. Šminkaju se i za najbanalnije vrste prigoda; od posjeta rodbini, večera s prijateljicama, modnih revija, partija (ne onakvih partija na kakve smo mi navikli) pa do vjenčanja. Zapravo svaki put kad će nakratko skinuti abaju žele zasjati, ostaviti najbolji, najljepši, naluksuzniji dojam.

Jedna od klijentica s neutralnijim zahtjevom.

Što se radne atmosfere, kolega i šefova tiče, ne mogu se požaliti. Imam 30ak kolega i kolegica pa se tu nađe super i manje super ljudi. Atmosfera je opuštena što mogu zahvaliti šefu i menadžeru koji su zbilja ok. Ipak nam je s radnim vremenom od 9 sati salon drugi dom (rekla bih i prvi), pa bismo poludjeli da ne ćaskamo, družimo se, lakiramo si nokte, međusobno uljepšavamo i fotkamo selfije dok nema klijentica.

Najdraža Rachel i ja dok nema posla.

I tako…dosada…

Sređujem i ja kolegice.

Nerado se sjetim uštogljene atmosfere na neki poslovima koje sam radila u Hr, kao da će strogi dresscode i obrasci ponašanja nekim čudom izvući vodu iz kamena, odnosno izvući pare tamo gdje ih nema.

Ugovor mi istječe za nešto manje od dvije godine, ali vjerujem da se neću skoro vratiti. Naime, sve je ostalo onako kako sam očekivala da će biti. Prvenstveno sam bježala od toksične atmosfere u hrvatskoj, besparice i depre koju sam osjećala svuda oko sebe te u konačnici, ah te empatične umjetničke duše, i sama postajala depresivnom. Također, koliko god prednosti freelancanje imalo te koliko god (relativno) zaposlena bila, htjela sam jednom konačno znati na koju lovu mogu idući mjesec računati. A lova je ok. Nije pretjerana, ali je dovoljna i redovita, što je sve što većina u hr želi. Uz napojnice i bonuse da se štogod i uštediti za pošteni provod po Hrvatskoj/Tajlandu/Filipinima ta tri tjedna godišnjeg odmora.

GRAD, KULTURA I ADAPTACIJA

Doha je wannabe Dubai. Sve se još naveliko gradi, manji je, sadržajno siromašniji i rekla bih dosadniji. Ako ovdje dolazite, postavite si za cilj pogledati puno filmova, pročitati puno knjiga, naučiti arapski jezik, ukratko raditi na sebi na bilo koji način koji će vam ujedno prikratiti vrijeme. Ako nemate ogromnu plaću naravno; kao grad u kojem je sve podređeno novcu, bogataši će se vrlo lijepo provesti. Mi ostali kratimo vrijeme po mallovima, pokojem parkiću, šetalištu uz more, u kinu s cenzuriranim filmovima te pokojem izlasku do najkasnije 2 sata.

Glavna šetnica, Corniche.

Krati se vrijeme i u azilu…

Chillanje uz more i kontempliranje je jedan od dostupnijih oblika zabave.

Praksam se henna designu.

Isprobavanje egzotičnog voća mi je omiljen hobi.

Cenzuri unatoč, ovo nije grad u kojem ćete se morati oblačiti kao časne sestre niti strepiti da ne prekršite njihov strogi šerijatski zakon. Odijevanje je nanormalnije, s tim da što ste razgolićenije to će im više i nesuptilnije ispadati oči i vilice.  Ak vam je gušt, izvolite. Jedino na što morate paziti je da u javnosti ne razmjenjujete nježnosti sa suprotnim spolom (ne valja pretjerati ni sa istim) te ne pijete alkohol. Da, nema alkohola. Tj. ima ako od šefa dobijete karticu za kupovanje istog, ali tad ga pijete u privatnosti doma nakon što ste ga masno platili. Za jednako masne pare se može kupiti u hotelima. Karticu imam, ali ju ne koristim jer nisam neki obožavatelj alkohola. Ponekad odem do susjednog hotela u pivnicu engleskog stila na jedno pivce i pomfri te sam mirna iduća tri tjedna. Najbolja stvar u vezi ovako skromnih izlazaka je to što ćete vrlo vjerojatno nekoga upoznati jer je to ovdje najdostupniji oblik zabave. Svi ste svjesni toga da se ne možete osloniti na alkohol, da sutradan nećete pričati lude pijane priče, da nemate cijelu noć za upoznavanje i da ste oboje stranci u istom gradu došli za nekim poslom pa to otvara prostor zanimljivim upoznavanjima. Upoznat ćete poprilično zanimljive ljude iz svih krajeva svijeta i ponekad se do ponoći zabaviti bolje nego doma do 6 ujutro. Ali neću lagati, fali mi i taj oblik zabave. Na ljeto kad mi je godišnji ima da me nema.

Negooooo. Sve je super, Libanonci i Filipinke također, ali fali mi „mojih“ u salonu. Donedavno smo tražili frizerke i mani/pedi, ali potonja mjesta su popunjena pa se sad traže samo frizerke. Tako da je mene uposlio da mu nađem curke koje će nam se pridružiti u salonu. Kopipejstat ću objavu sa svog facebook zida, a vi se prijavljujte, prosljeđujte i vidimo se ovdje.

Dakle TRAŽE SE FRIZERKE ZA RAD U DOHI.

UVJETI:

– Engleski jezik (ne mora biti savršen)
– Iskustvo
– Službena diploma
– ISKRENA ŽELJA ZA ODLASKOM IZ BANANA DRŽAVE – ovo je moj uvjet. Naime, već sam štogdje objavljivala ovaj oglas nakon čega me je kontaktiralo nekoliko cura. Svima sam dušu ispisala u inbox nakon čega nisam dobila niti „hvala, dolazim“ niti „hvala, ne dolazim“. Razumijem da je velika odluka, ali prvo odvagnite za i protiv, a zatim me rešetajte pitanjima do mile volje. 

POGODNOSTI:

– avionska karta do Dohe
– ugovor na 2 godine
– godišnji odmor u trajanju od 21 dan s plaćenom povratnom avionskom kartom
– zdravstveno osiguranje
– smještaj bez plaćanja režija
– prijevoz na posao i s posla
– radno vrijeme je 9 sati, 6 dana u tjednu
– početna plaća od 1500$ + napojnice i bonusi (djelatnicima koji tu duže rade se nerijetko popne na 3000)
– odmah po dolasku u zračnu luku dobijete dio plaće unaprijed
– dodatna pogodnost hrvatske ambasade u Dohi

O SALONU:

– Web site: http://www.paceeluce.com
– Instagram: http://instagram.com/PaceeLuce_qatar (pogledajte ovdje malo stilove kakve rade)

CV na engleskom i fotku diplome slati na kbakovich@gmail.com.

ČESTO POSTAVLJANA PITANJA

ŠTO SVE MORAM POSLATI?

1. CV – mora biti na engleskom, bašbaš mora. Ili arapskom ako vam je milo.

2. Bilo kakav certifikat o bilo čemu što se završili za poziciju na koju se prijavljujete, to može biti škola, školica ili tečaj.

SHARE-AJTE! I ja sam za posao saznala preko share-a, više nemam pojma preko čijeg, al došao je kad mi je bilo najpotrebnije. Nekoj je frizerki na vašoj friends listi možda upravo prekipilo.