Djetinjstvo i pubertet definiraju nas kao osobe. Kada ta dva razdoblja ne prođu baš onako kako bi trebala, ostaju posljedice. Manjak samopouzdanja jedna je od njih, a ako ste jedna od onih koje imaju ovaj problem, postoji nekoliko načina da ga se konačno riješite ili barem ublažite.
Saznajte gdje leži korijen problema. Prije svega pokušajte preispitati svoju prošlost kako biste pronašle korijen problema. Jeste li imale kvalitetan odnos s roditeljima? Jesu li vas hvalili i kada ste nešto napravile dobro, a ne samo kada ste briljirale? Jesu li vam pružali dovoljno ljubavi? Nerijetko problem leži u odnosu s jednim od roditelja. Primjerice, ako vas je otac tukao dok ste bile male, vrlo vjerojatno ste u tim trenucima pretpostavljale da nešto nije u redu s vama kao osobama općenito te ste zato kažnjavane, da niste dovoljno dobre, lijepe ili nešto treće. Djeca nemaju dovoljno razvijen osjećaj za uzroke i posljedice, pa će kazne vrlo često rezultirati manjkom vjere u sebe kao osobe kasnije u životu – ovakva iskustva urežu nam se u podsvijest te kasnije reagiramo prema njima u sličnim situacijama. Primjerice, dečko vam je loše volje i nije raspoložen za razgovor, a vi automatski pomišljate na to da je ljut zbog vas ili vas više ne voli. Na kraju krajeva, ako vas je otac, koji vas je kao nevino dijete trebao beskrajno voljeti, tukao – zašto da vas netko danas, kada ste pune mana, voli? Ovo je vrlo često i krivo razmišljanje koje dovodi do teških problema sa samopouzdanjem. U pubertetu problem mogu izazvati fizički problemi – akne, prekomjerna težina i slični problemi opasno narušavaju psihu osobe koja se tek razvija, a vrlo često nam ni okolina ne pomaže. Tinejdžeri znaju biti jako grubi prema svojim vršnjacima.
Ovako sam nekako i ja izgledala u vrijeme puberteta
Vi niste krive za ono što je uzrokovalo vaše probleme. Sada kada ste otkrile pravi problem, vrijeme je da si priznate da niste krivac. Na svoj fizički izgled u pubertetu niste mogle utjecati – svi smo mi u pubertetu male žabice koje se kasnije pretvaraju u princeze 
Niste mogle utjecati ni na komentare svojih “prijatelja” i ponašanje svog oca – oni su to radili jer su imali svoje probleme koje vi niste bile dužne liječiti.
Vi ste posebne. Ovo zvuči kao klišej, ali zaista ste posebne. Pomislite samo na situaciju kada upoznate neku novu osobu – vrlo vjerojatno podsvijesno na njoj najprije uočite lijepe karakteristike i osobine. To rade i drugi kada vide ili upoznaju vas. Stavite se u kožu nekog prolaznika na ulici – kako bi vas ta osoba opisala? Što bi joj se svidjelo na vama kada bi vas upoznala? Zasigurno imate brdo lijepih i pozitivnih karakteristika koje potisnete kada krenete u svojoj glavi kritizirati svoj oblik nosa ili količinu celulita. Napišite 10 svojih pozitivnih karakteristika na papir te ga zalijepite pored svojeg radnog stola ili nosite u novčaniku kao podsjetnik za trenutke kada vam samopouzdanje opadne. Napišite na isti papir i 10 stvari koje znate. Znate fino kuhati? Završile ste neki tečaj? Diplomirale ste u roku? Sve to zabilježite na podsjetnik. Zamolite i dečka ili prijateljicu da vam sastavi istu listu te je sastavite za njih – bit će vrlo zabavno i korisno za oboje
Ne morate se svima sviđati. Zamislite da ste najfinija Milka čokolada na svijetu. No, badava vam to kad postoje ljudi koji više vole slano i ne jedu čokoladu. S ovim se morate pomiriti – nećete nikada biti po svačijem ukusu, zato se prestanite zamarati time. Ljudima je prirođena osobina da dojam o osobi stvore u prvih nekoliko sekundi prvog susreta. Možda ćete ih podsjetiti na prijateljicu iz srednje koju nisu voljeli. Ne zamarajte se time i ne glumite – budite uvijek potpuno prirodne i iskrene te pridobijte ljubav ljudi koji vas vole takve, kakve zaista jeste. Ovo će vam u životu mnogo više značiti od površnih, “fejkanih” prijateljstava.
Ne uspoređujte se s drugima. Mediji danas znaju biti zaista opasni po žensko samopouzdanje. No, bitno je da shvatite kako su one savršene djevojke s naslovnica časopisa upravo izašle iz ruku profesionalnih vizažista i stilista, fotografirane skupom opremom pod savršeno prilagođenom rasvjetom te dodatno obrađene, ispeglane i sužene u alatu za obradu fotografija. A ona djevojka koju viđate na ulici, uvijek savršeno sređena i ušminkana – ona prije izlaska iz stana sate provodi ispred ogledala. Što to govori o njenom samopouzdanju? Nemojte imati predrasude – ni njoj nije lako. To što djevojka izgleda samopouzdano ne znači da je zaista takva, mi žene smo samo odlične glumice. Facebook je još jedno mjesto koje nabija komplekse bez razloga. Razmislite – koliko često ste s prijateljima podijelile to da se osjećate jadno ili da vam je iskočio novi prišt? Naši statusi su često pretjerano pozitivni, a fotke pomno probrane, što ne daje stvarnu sliku o nama samima.
Radite na sebi. Ne, ne mislim da provodite sate pred ogledalom. Ulažite u sebe na kvalitetan, dugoročno isplativ način. Vježba je odličan poticaj za izgradnju samopouzdanja – osim što ćete izgledati bolje, osjećat ćete se odlično. Priuštite si s vremena na vrijeme poneki tretman – skratite vrhove, promijenite boju kose, otiđite na pedikuru. I same znate koliko se dobro osjećamo nakon ovakvih tretmana. Ulažite i u svoje znanje – upišite tečaj nekog stranog jezika, uključite se u rad neke udruge. Najgore što možete napraviti jest zaključati se doma i plakati oko svojeg obujma struka. To vam neće pomoći ni na koji način. Ne samosažalijevajte se! Većinu vaših mana ljudi oko vas ionako ne zamjećuju, zašto im konstantno ukazivati na njih? A i netko bi vrlo lako mogao pomisliti da ste attention whore.
Izgradnja samopouzdanja je bitka, ponekad dugotrajna i teška, ali ste na kraju samo vi pobjednice – ne borite se zato same protiv sebe. Imajte na umu da će vam rezultati poboljšati kvalitetu života i učiniti od vas, djevojaka, žene u pravom smislu te riječi. Na kraju krajeva, tek kada naučite voljeti same sebe moći ćete zaista voljeti i druge.
Kako se vi nosite sa svojim samopouzdanjem? Što je vama pomoglo? Podijelite svoje savjete.
Wow,ovo je po meni jedan od najkvalitetnijih clanaka na Sminkerici. Svaka cast EWB!!
Ja sam tek na pocetku puberteta,ali sam primjetila da sam napokon zadovoljna svojim izgledom.Vise cak i ne smetaju onih par kila viska. Vise se ne zamaram glupostima. I puno se bolje osjecam,samopouzdanje mi je puno vece nego prije. Sad,koliko ce to potrajati,nezz.
ja sam imala manjak samopouzdanja u osnovnoj školi jer sam imala veliku guzu,i bilo je bezobraznih starijih cura koje su mi to uvijek nabijale na nos hahha
čim sam krenula u srednju školu taj problem je lagano nestao, jednostavno se pretvorio u moju prednost, nešto po čemu me ljudi prepoznaju, a neću ni pričati o dečkima i njihovim reakcijama, tako da danas nemam nekih problema sa samopouzadnjem, pogotovo oko toga, baš naprotiv 
dogodi mi se ponekad loš dan,da se osječam nekako bljakavo, pa si onda tako i izgledam i sve što obučem mi užaso stoji- no mislim da to nije problem sa samopuzdanjem,a više sa PMS-om 
dođe i prođe drugi dan 
Da, za vrijeme PMS vrijede neka druga pravila
ja sam mršava
jedina ne nosim uske hlače a tako ih želiim >.<
i ja sam mrsava al nosim uze hlace i briga me,nadjes neke uske sto ti na listovima malo nabrano izgledaju pa opet ne izgledas premrsavo,ja npe izbjegavam tajice jer mi noge izgledaju kao 2 stapica
a nosim ih samo preko zima ispod tunike i obavezno cizme (manje se kontaju tanke nozice) kao same su vrlo ruzne na mrsavim curama
Suosjecam s vama
ali ja se želim udebljat xDDD ;D
isprobala sam jedne hlače i ženska koja radi u entityu kaže :bože dragi jel ti šta jedeš?!!!!!!!!!! znate kako mi je bilo neugodno
Gle, ja čitav život imam manjak kila, i uvijek su me zezali da sam “lakša od vreće cementa”, a od svih svojih frendica mogu pojesti više
i prije me toliko mučilo što se ne mogu udebljati, al onda me to jednostavno pustilo.. kad me menza na 1.godini faksa nije udebljala, ne znam što drugo bi
bitno da zdravo i redovno jedeš (3 obroka) i jedi orašaste plodove (“zdrave masti”).. ako se ne udebljaš, barem ćeš biti zadovoljna jer se zdravo hraniš!
When you feel good, you look good!
hahhaha
kod mene identican “problem” sa guzom!
hehe…danas ti je i u osnovnoj skoli prednost imati vecu guzu. Meni bi osobno to smetalo zato sto cim je cura malo “obdarenija” decki je odmah slataju i nije bas na dobrom glasu. :kima:
hvala Bogu pa ne idem danas u osnovnu školu
da,da..Ja neki put pozelim da sam starija samo zbog takvih ispada. Ali,nema veze,prezivjet cu.. hehe
omg i ja sam imala takvih problema u osnovnoj skoli i tada mi je bilo tesko jer sam mislila da samnom doista nesto nije u redu a danas mi je sve to skupa smijesno jer shvacam da su dijevojke mozda samo bile ljubomorne
danas se ja njima mogu smijati jer ih pola nije zavrsilo ni srednju skolu
:kima:
Ja trenutno radim na fizickom izgledu, planiram si i priustiti plasticnu korekciju nosa, al najvise zbog zdrastvenih razloga! Pa ako netko zna koja je bolnica najbolja za estersko- zdrastvene korekcije nosa!
dubrava (vojna bolnica) …
To ti je danas nova bolnica
da, još jedan od naziva
Vinogradska u zagdebu. Ako imas devijaciju septuma lijepo je sve besplatno.
Ovo mi je definitivno trebalo!
Drago mi je zbog ovakvih komentara
svaka čast. baš ovako nešto je potrebno ovom sajtu. thumbs up!
btw hoće li biti uskoro neki natječaj za pisanje članaka na šminkerici?
Ne planiramo natječaj uskoro, pošto smo imale jedan nedavno, ali uvijek možete slati članke kao suradnice
Odličan članak!
Imam 17 godina i još uvijek “izgrađujem” to samopouzdanje. Unatoč kompleksima koji su me mučili odavno (mrzila sam svoj grbavi nos, male grudi, široke bokove i prištiće s kojima se borim od 12. godine) u zadnje vrijeme sam se nekako zavoljela. Prihvatila sam sebe takvu kakva jesam i smijem se samoj sebi kad se sjetim da sam prije planirala operaciju nosa i grudi. Nisam samo odjednom tako “zavoljela sebe” već sam nekako s vremenom prihvatila svoje tijelo i ne želim ga mijenjati. Sretna sam! Naravno da ima dana kad sam i nezadovoljna i “mrzim sebe”, to je često kad sam u PMS-u kada kao sve mi malo poludim.
imam iste problemcice kao ti ( grudi , nos , pristici ) ali s vremenom sam naucila zivjeti s tim i super mi je , još bolje, istječem se u većini ” savršenih ” cura
Cura sam koja ima samopouzdanja,prihvatila sam sebe kakva jesam i nebi nista mjenjala.
Muci me vise samopouzdanje i ljubomora drugih cura\zena.Zasto zene kad prodje druga zena upucuju neke ljute zlobne poglede,,i zasto u drustvu prijateljica (preocito) tracaju druge zene? Ljubomorom na nekog samo gubimo vrijeme i energiju,ako niste necim niste zadovoljne onda radite na sebi,budite pozitivne i nasmjesene,to je daleko vise seksi i bolji osjecaj nego imati mrgudne face,tracati..i koliko god bile ljute i zavidne time nista ne dobivate;jer nemozete nista uciniti da budete osoba na koju ste ljubomorni.Meni je super na sminkerici jer zene razmjenjuju savjete,misljenja i uglavnom dobre su jedna prema drugoj,otkrivaju si tajne ljepote u zelji da sve budemo lijepe i zadovoljne:-D pozz
biba 1804: Što se tiče zdravstveno -estetskih operacija nosa, moja fendica je išla u Vinogradsku bolnicu, kod doktora Parazajdera i odličan joj je bio. Sad ima mali nosek bez kvrge. Ona je isla zbog zdravstavenih problema jer nije uopce mogla disati na nos, i par puta ga je udarila. Odi na pregled pa vidi. Sretno!
Ja sam pročitala Paradajzera (kao paradajz) haha
Hahahahhhahahah baš si me nasmijala :kima:
odličan članak i ja sam imala problema u osnovno s izrugivanjem jer sam bila najviša od svih i zvali su me žirafa,ali sve se to promjenilo kada sam išla u srednju sada više toga nema
haha ajme, kao da sam ja ovo napisala :DD
a vjerojatno su nam i zavidjeli zbog visine…
iako meni nije smetao napdimak zirafa jer obozavam zivotinje :kima: :kima:
Haha ma nije ni meni tada
suosjećam i meni je bilo tako…sad vidim drugačije, pozitivne reakcije na svoju visinu
Joj i mene su zvali žirafa i rugali mi se, ali danas sam visoka i mršava i cure mi govore kao: ”Joj, pa ti idi u manekenke, nemoj ni školu završavat.” hahahahaahah
predivno
hvala 
Nikada nisam bila osoba sa puno samopouzdanja, a to se posebno vidjelo u osnovnoj školi, pa mogla bih čak reći i u srednjoj. U biti, sada kada realno pogledam, nisam imala neki poseban razlog zašto je to bilo tako ali jedan od razloga je moj odnos sa drugim curama. Ni kriva ni dužna uvijek sam bila ”žrtva” ogovaranja od strane ženske populacije. I baš zato sam bila stvarno tiha i trudila se proći neprimjećeno. A onda je došao faks i napokona sam vidjela kako se blesavo ponašam i da stvarno nemam razloga za to. Moje samopouzdanje je poraslo, prihvatila sam samu sebe i postala zadovoljna s onim što znam i mogu. :kima:
Zapravo, koliko god to zvučalo blesavo, stvarno je najbitnije prihvatiti sebe onakav kakav jesi. Čudno je kako mi ljudi sami sebi narušavamo samopouzdanje bez ikakvog razumnog razloga!
Ženska ljubomora je gadna stvar, a ti si toliko prekrasna da su vjerojatno liječile svoje komplekse ogovarajući te.
istina
i ja sam identicno
pomislila
Kad bi bilo više ovakvih članaka di bi vam kraj bio :*
) uglavnom nemam takvih problema. Jedino dok imam pms, dok se ustanem na lijevu nogu, dok mi je loš dan, onda sam si najružnija na svijetu, najlošija, s velikom nosem i masnom kosom 
Pošto sam sad već odrasla (22 godine, ali smatrama da sam odrasla
Nešto najbolje što sam u zadnje vrijeme pročitala! Ideja s zapisivanjem dobrih osobina je super zabavna i učinkovita zaista!! Svaka čast!
ja moram pohvaliti ovaj članak! svjež, koristan, drugačiji!
svaka čast autorici i i takvih self-help članaka ne bi škodilo da ih ima više
btw. muče me pincete za obrve -.- ne mogu naći pravu, pa bi i recenzija njih bila vrlo korisna
imas od essenca ljubicastu u okrugloj futrolici, predobra je, savršeno čupa !
Predobar članak, i lijepo napisan… Nažalost, puno je djevojka s velikom boli i jako niskim samopouzdanjem. Mislim da glavni problem leži u odgoju, jer tko će vas uputiti u svijet i upoznati sa ljubavlju prema sebi i drugima ako ne roditelji. A taj odgoj se isto odnosi na to što mnoga djeca, nemaju obzira jedni prema drugima, i nevjerojatno mogu biti zla. Evo, žao mi je reći ali sam primjer je ovaj blog. Koliko sam ja tu ružnih komentara pročitala,ne ćudim se da je puno cura u kompleksima. Evo, ne davno, tu na šminkerici, cura s predivnim osmjehom a dole komentar žuti zubi ili tako nešto, e da mi je vidjet tu curu. koja u sebi nema toliko humanosti da se ne zapita kako će biti to curi kad pročita, to je problem samopouzdanja, jer da si jak ko stijena, zlobni jezici te stignu. Zato treba puno roditeljske ljubavi, daj Bože svima sestara i braće koji su uvijek tu i meni da nema mojih seka nebi bila pola ovoga što sam danas. Samopouzdanje se gradi, kao mali hram u sebi, ali više od svega je bitno imati vjeru u sebe kao osobu, a onda fizički izgled i ostalo. Zbilja želim svim curama koje imaju komplekse, da znaju da uvijek postoji netko tko će voliti baš to kod vas. A sve što mediji nabacuju kao lijepo, iznutra je jako trulo, zato…klonite se toga… Sretno svima sa njegovom osobnom borbom !
Jako lijepo si ovo napisala, imaš plus od mene :*
Baš sam sinoć pogledala ovaj video i skoro nisam mogla spavati!!
http://youtu.be/lScyi3pBG4E
Svima ga od srca preporučam.
I čitam njene knjige (Louise Hay).
Nisam se osjećala loše u svojoj koži, ali bilo je nekih stvari koje su me mučile i već se osjećam bolje!!
Ovaj članak mi je stvarno bio potreban jer “school bullying” narušava svaku mrvicu onog samopouzdanja koje imam.
ja se vodim po onoj, ak ne voliš sam sebe,ko te bude?
a onda su me i dečki primjetili i bila sam im fora i sad sam si super 
problema sa samopouzdanjem sam imala u osnovoj,ali dolaskom u srednju i druženjem s boljim ljudima u većoj sredini,sve je bilo bolje
Kao što kaže pjesma od Elementala : “Ako nisi za sebe, za koga si lijepa?”
Kratko, jasno i poučno!
Imam 15 godina i ima dana kada se sama sebi ne sviđam zbog tih akni i gluposti. Ali poslije ovog članka mislim da to više nikad neću pomisliti. Osjećam se već bolje i ovo je definitivno tekst koji zna oraspoložiti. Malo sam i razmišljala o ovome što si napisala- i one cure koje uvijek ispadnu savršene na slikama- vjerovatno i one probiraju među fotografijama da nađu “savršenu” sliku kao i ja
Ali opet, valjda je to sve što moramo proći svi- ta neka ružna mišljenja o sebi. Uglavnom, THANK YOU EWB za jedan fenomenalan članak koji mi je totalno popravio dan i podigao samopouzadnje i naučilo da više cijenim sebe. 
Jako mi je drago što sam ti pomogla. Moraš samo imati na umu da se samopouzdanje ne stječe na lak način, na njemu moraš raditi i imat ćeš u životu sigurno još puno teških trenutaka. Tada se ponovno podsjeti na ovaj članak i misli na sebe
Imam trenutno 17 godina, 2. sam razred srednje imam i momka vec 2 godine, samopouzdanje mi je malo poraslo, shvatila sam da je uzrok osnovna skola. Uvijek su me izazivali oko izgleda, debljine, grudi, iako nikad nisam bila debela nit sam imala toliko pristica. Bila sam najbolja ucenica, ne znam da li je to razlog.. Bas su me maltretirali, sirili su price, uvijek me pitali kakav grudnjak nosim, da li je push up, da se ne trebam praviti da imam grudi, znali su mi dizati suknju dok sam prelazila iz kabineta.. Tako da mislim da je do toga. Sad je sve ok, nema zezanja, jedna stvar koja mi smeta je samo sto imam obraze nekako spustene, ali nisma uopste debela xD Ne znam d ali je to zbog vilice, jer imam problema sa zagrizom, nosim sada aparatic pa cemo vidjeti
Odličan članak,tebale bi pisat više ovakvih članaka! :kima:
Imam 17 godina i imam problema sa amopouzdanjem zbog kose.Kosa mi je pregusta i nije ni ravna ni valovita,nikako je nemogu namjestit pa je stalno moram peglat.Dosta sam je oštetila peglanjem, suha je,a i tu dolaze problemi jer je nekad uopce nemogu opeglat.I nešto najgore je kad je vani vlaga pa se sva napuše.Razmišljam da idem na ono brazilsko feniranje ili izravnavanje kose kemikalijama(neznam točno kako se zove).Molim vas napišite ako znate jel ima toga u Osijeku,kolika je cjena,koliko dugo traje i jel ostavlja trajne posljedice na kosi?
Molim vas odgovorite ako je netko bio na takvim tretmanima,bila ni vam jako zahvalna!
Pretrazi po sminkerici brazilsko feniranje. Mislim da je
Anta pisala o tome.
imas u Osijeku
mislim da sam vidjela u Matrixu,ali nisam sto posto sigurna
pitaj i u hotelu Osijek (beauty centar Ka)
prosli tjedan sam u dm-u vidjela nekakve tretmane za ravnanje kose od got2be-a i pise da traju do deset pranja.cijena im je 60-ak kuna i htjela sam si ih kupiti.ali sam zakljucila da vjerovatno ostecuju kosu a odlucila sam maksimalno izbjegavati ostecenja.
A mozes i potraziti Toni & guy sampon i regenerator za ravnanje kose imaju ih u bipi na snizenju vec sto godina.za pocetak uzmi mini pakiranja da vidis odgovaraju li ti.
Protiv suhoce kose probaj staviti maslinovo ulje na kosu prije spavanja i onda ga ujutro dobro isprati i kupi dobru masku i drzi je bar pola sata na kosi prije nego je isperes,,
meni su,za sada,bile najbolje Gliss kur crna maska i Keuneova neka zuta.a planiram kupiti i morrocanoil masku jer mi je ulje savrseno pa pretpostavljam da je i maska takva.
Ispricavam se na poduzem postu u.nadam se da sam ti bar malo pomogla.
Ljudima je prirođena osobina da dojam o osobi stvore u prvih nekoliko sekundi prvog susreta.
A kada sam u srednju krenula, to što nisam imala grudi mi je nekako super bilo, ono kao ja manekenka – ja faca 
Tako da danas sa 17 godina nemam tih, hajmo reći, kompleksa već jednostavno takva sam kakva sam i to mi se sviđa ! 
Ja imam male grudi ( zapravo jedva da ih imam ) i to mi je dosta smetalo u osnovnoj, jer ta mlađa dječica ( pogotovi mlađi dečki ) su me smatrali dječakom, ružnom jer bez tih “sisa” i da si najljepša djevojka ti si za mlađe dečke ružna.
EWB izvrstan članak . :*
Ovo je odličan i hvale vrijedan članak :)Svaka čast!
Pogotovo sad curkama koje dolaze u srednju školu,vjerujem da im nije nimalo lagano,jer danas je sve to puno gore nego što je bilo prije (barem mi se tako čini/ ili sam ostarila pa ne pamtim 
).
A i malo pozitivne psihologije može čuda učiniti ^^ .Moj problem je možda riješio i ples kojemu sam jako puno bila posvečena ,tako da mislim da je važno baviti se nekom vrstom rekreacije jer oslobađaš se stresa i svega lošega 
Ja isto kao i većina ovih cura sam imala problema sa samopuzdanjem najviše zbog nečistog lica,ali sam naučila prihvatiti sebe kao takvu i da imam mane,mislim da je najbitnije prihvatiti sebe i truditi se da budeš što bolji možeš
Kao što si rekla,svaka cura je posebna
pusa curke i držite se ^^ :*
Uh koliko sam sretna što je to vrijeme iza mene. Sad mi je 20. I moje samopouzdanje je bilo narušeno u osnovnoj, nisam bila izložena nekom posebnom maltretiranju ali sam jednostavno bila nezadovoljna sobom i svojim fizičkim izgledom. Bila sam mršava, nigdje grudi nigdje guze, a u to vrijeme se na to jako obraća pažnja. I opet dok su neke cure “savršene za razliku od mene” već ganjale neke momke kod mene i tu kolaps. Ja sam naravno mislila da jednostavno nisam dovoljno dobra, lijepa i opterećivala se bezveze. Kasnije sam u 3. – 4. srednje počela sagledavati stvari sve zrelije. Također, imam dečka i to već 2 i pol godine koji mi je mnogo pomogao na tom putu sazrijevanja (a nije toga svjestan
) i prihvaćanja sebe. Predobar je osjećaj kad te netko voli više od svega i to baš s tim nepravilnim zubima (jedino što danas zaista ne volim na sebi), malom guzom, ožiljcima od kozica…I danas sam mrvicu mršavija nego bih trebala biti, ali nalazim u tome puno prednosti. Tako je sa svime…
Da ne zaboravim, članak je odličan, pravo i kvalitetno osvježenje na portalu
Nemam rijeci osim svaka cast ! … Treba pisati vise o ovakvim stvarima ne samo o kozmetici .. Ja sam jos u pubertetu (14 god) i mrvicu sam deblju mrvicu i na maloj dijeti sam .. mislim to ne mogu nazvat djetom vec necim dobrim za mene , vise tjelovjezbe manje slatka , cipsa i ostalih gluposti a vise voca i povrca . Usto cu jos i smrsati .. takoder imam problema sa vidom pa nosim naocale , ali to nije problem jer danas ima toliko lijeepih okvirova da mi je to cak i drago xD Mozete li mozda napisati clanak o tome kako smrsati a usto ne pokvariti sebi zdravlje . Mozda vec ima negdje taj clanak ali buduci da ste vi sminkerice jaako vrijedne i ima puno clanaka dnevno sto jee <3<3<3<3<3<3<3 *_* ..ja ga mozda nemogu nac ..tako da ako imaa , samo mi ostavite link .. Hvala jos jednom na ovakvom clanku
ja sam također u pubertetu imala problema sa samopouzdanjem i nisam voljela svoje tijelo, pa sam u dobi od 17 oboljela od anoreksije, a ubrzo nakon toga i od bulimije, a bolest je potrajala 5 godina. Potpuno me uništila, no nakon duge bitke rekla sam da mi je dosta bolesti i prestala sam s time. Zdrava sam već 3 godine. Nikad nisam bila debela, i sada sam mršavica, zbog čega su mi mnogi “prijatelji” oduvijek prigovarali, ali ja ih ne slušam. Znam da ih je dosta bilo ljubomorno, no to je bio njihov problem. Ja volim svoju nježnu, pomalo košćatu figuru, voljeli su je i dečki oko mene, a meni je danas najvažnije da se sviđa mom mužu. Istina, što se tiče grudi voljela bih da umjesto trojke imam četvorku, ali nije mi važno
Uskoro napunjam 19, ali tek otprilike u ovo vrijeme prošle godine sam počela malo bolje prihvaćati sebe. Izrazito sam niska, velikih bedara i bokova te grudi košarice E (znam, neke bi sve dale za to, ali vjerujte mi, budite sretne s manjima jer mi leđa i ramena jako pate i imam problema s kralježnicom zbog njih, da ne govorim kako je tesko nalaziti odgovarajuće grudnjake i koliko koštaju :/), koje su mi u biti cijelo vrijeme bile najveći kompleks od svih, pogotovo jer sam u osnovnoj kao šestašica imala grudi kao prosječna srednjoškolka, a do osmog razreda taj je broj porastao, pa su me uvijek ogovarali i buljili i starije i mlađe generacije, a u srednjoj tek, pogotovo od muške populacije.. nije ugodno niti lako nositi se s komentarima, dan danas ih slušam.. Samopouzdanje mi je uvijek zbog toga bilo izrazito nisko, iako sam oduvijek bila odlična učenica, prvog dečka sam imala tek preko ljeta iza osmog razreda, do prije godinu dana nijednog, i zbog toga sam prvenstveno uvijek mislila da sam ružna te sam se čak pomirila s tim. Prijateljice – uglavnom sam imala jednu do dvije najbolje, bilo je jedno razdoblje bez prijatelja uopće. Naravno, puno je tu utjecaja imalo stanje u obitelji zbog majke alkoholičarke, većinom sam odgojena s tetom, a djeca često budu okrutna i odbacuju drugačije. Ali tek kad sam shvatila da STVARNO postoje osobe koje te mogu voljeti takvog kakav jesi bez obzira na sve, počela sam prihvaćati i sebe i svoj život. Naravno da imati dečka nije bio centar mog života, ali svakome nedostaje osoba koja će je voljeti i podupirati bez obzira na sve.. Još uvijek se borim s kompleksima i pesimizmom, naučila sam ih potisnuti nekako, ali su uvijek prisutni.
Svakako divan članak!
pohvale za članak, stvarno si lijepo sve napisala.
nisam razmišljala ni o savršenoj podlozi i puderima kojima bih zakamuflirala prištiće, naprotiv, sad dok vidim stare slike, baš mi je drago to vrijeme odrastanja. sjećam se da sam s nekih 12, 13 godina pročitala predobru knjigu, navike uspješnih tinejdžera, pa je možda baš ta knjiga moja razmišljanja i stavove oblikovala kao takve.
makar, sad dok 20 godina mislim o tinejdžerskim godinama, nisam imala takvih problema, smatram da sam u početku puberteta dobro postavila neke stvari u glavi što mi je puno pomoglo. nisam razmišljala o problemima i nedostacima tipa prištići, sise ovo ili ono već sam uporno htjela biti drugačija od drugih i istaknuti se u dosadnoj gomili. i bila sam baš kul.
pohvale za članak, stvarno si lijepo sve napisala.
nisam razmišljala ni o savršenoj podlozi i puderima kojima bih zakamuflirala prištiće, naprotiv, sad dok vidim stare slike, baš mi je drago to vrijeme odrastanja. sjećam se da sam s nekih 12, 13 godina pročitala predobru knjigu, navike uspješnih tinejdžera, pa je možda baš ta knjiga moja razmišljanja i stavove oblikovala kao takve.
makar, sad dok s 20 godina mislim o tinejdžerskim godinama, nisam imala takvih problema, smatram da sam u početku puberteta dobro postavila neke stvari u glavi što mi je puno pomoglo. nisam razmišljala o problemima i nedostacima tipa prištići, sise ovo ili ono već sam uporno htjela biti drugačija od drugih i istaknuti se u dosadnoj gomili. i bila sam baš kul.
ja sam se dolaskom u srednju školu skroz promjenila..mislim da je nekako nestalasumnja u samu sebe,,,samopuzadanje je poraslo..bila sam zadovoljno samom sobom i odmah su i drugi zadovoljni tobom..na dosta ljudi sam primjetila da ih je nekako srednja promjenila..valjda su te 4 godine, godine velikih preokreta u razmišljanju, ponašanju, stavu i načinu života
Ah ta osnovna… Eto, valjda znate onaj stereotip: kod slucaja dviju najboljih prijateljica, jedna je obicno zgodna, a druga suprotnost (ja). Imala san najfrendicu kojoj su grudi pocele rasti rano, dok sam ja pokupila pristice prije ostalih. Momci su joj uvijek prilazili na plazi a mene ignorirali ko da sam nevidljiva, imala sam koju kilu viska i kad bi mi starci govorili da sam lijepa, doslo bi mi da placem… Problem nije bio obiteljski vec u mom izgledu. S vremenom san upoznala mnogo zanimljivih ljudi i taj kompleks sa izgledom sam potisla. Promjene sam pocela primjecivati tek kad su mi drugi ukazali na njih, tek onda sam skuzila da sam u odnosu na osnovnu skolu (sad sam prva godina faksa) skinula 11kg, lice se procistilo (ostalo srede Bourjouis HM serum i korektor), imala sam vezu od dvije godine i s tim deckom se dan danas cujem, a momci se okrecu zamnom. Vise puta mi se dogodilo da me ljudi, s kojima sam se nekad druzila prvo iznenade a onda kazu kako sam se promijenila fizicki- jako. Unatoc tome, prije nekoliko mjeseci sam uspjela postat svjesna i progovorit o svom problemu, a to je cinjenica da ja pred igledalom i dalje vudim povucenu osnovnoskolku sa debljim nogicama i skembicom, pristicima te prednja dva razdvojena zuba… Kako se tog rijesit i pozdravit se sa starim ja? Morat cu to sredit u vlastitoj glavici, stoga se nadam da mi drzite fige.
Ja sam u osnovnoj izgledala baš ko Ugly Betty !! Al istoo, neki su ne čak zvali i Ne daj se Nina kad je izašla ta serija. Katastrofa. Meni je osnovna isto bila dosta gadna. Čak ne zbog cura, već zbog dečkiju. Uvijek su me gnjavili, vrijeđali, uzimali mi stvari, bas užasno.. a oni i s kojima sam si bila dobra nikad se nisu zauzeli za mene nego se smijali sa strane. Al kako sam uvijek bila sva naivna (pa tako i danas) uvijek sam prelazila preko toga, nastavila se družiti sa svima… Msm i dan danas sam si gotovo najbolja s ovima koji su se smijali sa strane, ali znam da ni ovog puta se ne bi zauzeli za mene. Msm ja bi tu sada cijelu bibliju ispričala, pa ću se sad zaustaviti.
pošalji ti te ljude fino u ku..ac ! Povodljivi ljudi ti netrebaju, jer nikad nisu oslonac, a nemoj da tvoja dobrota ispašta zbog tvoje gluposti
ne mislim glupost kao nešto loše, nego ne budi blesava, uvijek ima ljudi koji će u svemu stajat iza tebe…
Savjetovala bih curama da ne uzimaju k srcu to sto im vrsnjaci govore: nisu ni oni savrseni, i zapravo se zapitajte koliko VI cijenite tu osobu koja vas zadirkuje? ako ju/ga ne cijenite jako puno, zasto bi vam onda to misljenje bilo uopce vazno? sjetite se da vas zrela i dobra osoba nece nikada zadirkivati radi povrsnih stvari, samo balavci to rade!
Sjetite se izreke da nikada necete biti ljepse i mladje nego sada, uzivajte u mladosti! nemojte da kasnije s 25-30 zalite zasto niste nikada npr nosile minicu ili obojale kosu u ljubicasto. (no nemojte prerano pokusavati odrasti, u osnovnoj ste jos uvijek djeca)
i da, s godinama se koza popravi, tijelo dobije oblik, i sto je najvaznije vrsnjaci se opamete
Imala sam u pubertetu i jos uvijek imam krive zube,imala sam u pubertetu i jos uvijek imam los odnos sa svojim ocem, tko me pita,trpi,eto mog savjeta haha
Ja sam imala problem sa samopouzdanjme u osnovnoj i dio srednje zbog prištića i naočala koje sam nosila… U drugom srednje sam počela nositi leće i nekako sam zadovoljnija
. S prištićima se još malo borima, ali jednostavno sam navikla da je to dio mene i ne smetaju mi toliko više, ali uvijek sam se trudila prihvaćati takvu kakva jesam. Od kako sam zadovoljna sa svojim izgledoma, nekako mi je svaki dan ljepši i veseliji, čak sam i smršavila 5kg od kako se ne opterećujem takvim “glupostima”, jer sve smo savršene na svoj način 
iskreno,kad bih vam ovde sve ispricala sta mi se dogadjalo u osnovnoj,gde bi bio kraj,mogu vam samo reci da je osnovna skola (tj moj razred) od mene napravila osobu s jako malo samopouzdanja pa cak i danas kad imam 22 godine,mislim da se tog nikad necu resit ali sam sa srednjom postala drugacija,jednostavno nisam vise dozvoljavala da me netko ucini slabijom…psihicko maltretiranje je puno teze od fizickog,ostaju trajni oziljici ali se morate bar pokusat izborit s tim…cure u osnovnoj su me vrijedjale,okretale citavo drustvo od mene,za njih sam bila mala glupacica kojoj su se ismijavali koliko god su mogli…od izgleda,odece govora pa sve u nedogled,kroz celu osnovnu skolu a bas se nisam razlikovala od drugih cura,nit isticala posebnom odecom nit bilo cim,bila sam onako,sicurave gradje niska,povucena,nekad sam se stvarno pitala pa zasto bas ja?? sto god da sam rekla ispadala sam glupa i predmet za ismijavanje a bila sam vrlo dobar djak,mama se cak isla zalit u skolu ali to je pomagalo samo kratkotrajno,kao razred smo bili jako neslozni i jedva sam cekala da se rastanem od takvog drustva,to su zapravo klanovi cura,njih par je mislilo da su face a ostale su se ulizivale,u srednjoj mi se samopouzdanje popravilo,nisam vise dozvolila da me neko ponizava a i mislim da smo svi u srednjoj malo zreliji,mislim da se to sve danas nosi od kuce,sve se svodi na izgled,ako nemas bujne grudi ne nosis pripijene haljine i minice niko te ne primecuje?ja to danas gledam ovako,ako cu se nekom svidjat samo ako imam lepo lice,bujan dekolte i sl. onda me takva osoba ne zasluzuje! pokusajte pobedit strah i pokazite da ste jace!evo npr. u osnovnoj kad smo poceli imat informatiku sedili smo za kompjuterima po grupicama ili u paru (kako kad) tad su ve neki imali komp kod kuce a neki se prvi put susreli kao i ja…ne mogu vam ni opisat kako su se izrugivale kad nesto neznam,nisu htele ni pomoc,nego kao hahahah vidi ona nezna,bas je glupa itd. ostavljele su me da sedim sama za kompom namerno zbog smijanja..u srednjoj sam pocela drugacije,stvorila si novi pocetak,sto se tice informatike,ma odlicno sam naucila
niko mi se nije rugao ako nesto ne znam,oslobodila sam se,jednostavno u osnovonoj nisam dobila tu priliku a da neko ne upire prstom u mene i onda normalno,ogranicavas se…moj savet vam je da bolje danas imate 2 prijatelja prava nego 20 koji vas ogovaraju kad se okrenete,znam da je taj period osnovne od mene napravio nesigurnu osobu ali eto resila sam se te ekipe,ni dan danas neke ne pozdravljam,zapravo oni mene (a nista im nisam uradila) pa mi je to danas sve bezvezno,s nekima sam samo na cao i bolje je tako,stekla sam nova prijateljstva a kasnije se sve pokazalo ko koliko vredi! Fora je samo u tome da ne dozvolite da vas neko ponizava,pokazite zube bar malo,gresila sam sto sam cutala,sto se nisam znala ili bojala izborit za sebe,ako necete sami niko drugi nece…na kraju 8. razreda jedna nastavnica pitala je celi razred ima li kod nas psihickog zlostavljanja,par cura jer reklo ne a onda je na kraju pitala mene sto ja mislim ali je vec bilo kasno za popravke…
cijela osnovna mi je bila pakao. imala sam, pa i dan danas imam, 15kila viška i veliki nos. mrzili su me. nikad nisam shvaćala zašto. uvijek su me mučili zbog izgleda, zbog mojeg ja. proplakala sam noći, od cura bila izbačena iz školske plesne skupine, izrugivana jer nisam nosila stvari iz H&Ma, nisam imala NIKEice. onda sam igrom slučaja počela voditi jednu emisiju. stvari su se pogoršale. psiha mi je bila uništena. zezali su me na satu jer sam se uvijek javljala, govorila isitnu. uvijek su imali nešto za reć. i onda je jedna profesorica dobacila: ej, prestanite. ova cura, za razliku od vas, ima znanje. jezici su umuknuli. nakon nje, došla je druga: Mala, nemoj se dat zezat. Bar si ti osoba koja ima samopouzdanja. Najdraži tren u osnovnoj bio je onaj kad su me proglasili učenicom generacije, a ostali su blenuli. taj događaj bio je prekretnica. shvatila sam puno toga:
što te ne ubije, ojača te. uvijek, ama baš uvijek, izvuci i iz najgore situacije, ono najbolje iz sebe. ne daj se, ni pod koju cijenu. jer ti si ti. poseban i vrijedan, kakav god da jesi, sa svim svojim manama i vrlinama. malo osmijeha čuda čini, i tebi i drugima.
valja naučiti cijeniti sebe, jer ako se sam ne cijeniš, ne će te ni drugi. a kad to naučiš i prihvatiš se, vjerujte mi, sve će vam bit krasno, divno, jednostavno. doći ćete negdje i ziher će netko reći: pa gle ti ovu malu, kako samo zrači!
nemojte zaboraviti imati prave prijatelje uz sebe, koji će vam reći da vam haljina grozno stoji tj. da ste se super našminkali. prijatelje koji će biti oslonac, koji će biti s vama i u dobru i u zlu (a steći dobre prijatelje je vraški teško, pa ćemo o tome drugi put)!
danas imam enormnu želju vidit sve te ljude koji su me mučili i reći im: HVALA, jer bez njih ja ne bi bila to što sam danas: 19godišnjakinja svijesna sebe, svojih oblina, ponosna na sve svoje postupke, koja svaki dan izvlači najviše i najbolje od sebe i u tome iskreno uživa!
PS, djevojče sam u sretnoj vezi sa zgodnim, visokim, zelenookim momkom
i onaj koji mi kaže da ne može naći srodnu dušu neka ne laže, jer ako sam ja uspjela, možete i vi! (a moje proporcije suludo odskaču od onih tzv idealnih 90-60-90)! XD
stoga, ljudi, djevojke, dečki:
uzdajte se u sebe jer svatko od vas vrijedi!
Budite mi pozdravljeni, stojte mi dobro i veliki like autorici na objavljenom članku!
Jako dirljiva priča, moram priznati da sam se prepoznala u puno toga. Ni ja ne žalim zbog loših stvari koje su mi se događale u životu. Da nisu, tko zna kakva bih osoba danas bila? Možda se ne bih toliko borila za sebe na druge načine, pošto mi je samopouzdanje bilo takvo da se ama baš nikada nisam oslanjala na svoj izgled. Možda bih bila umišljena osoba koja se bez kompleksa nikada ne bi počela baviti šminkom, pa ni Šminkerice ne bi bilo
Ono što te ne ubije, ojača te – ovu izreku u potpunosti podržavam. Istina, ostanu psihičke posljedice, ali je vrijedno konačnog rezultata.
Jako lijep komentar u potpunosti se slažem sa tobom. Prvo morate voljeti sebe i zavoljeti svoje mane i naravno prijatelji su važni, ali oni pravi
moja prica je haos….u fazi puberteta sam imala jako jako snazno samopouzdanje i to sve pada u vodu kada jednog dana saznajem da imam neizljecivu bolest,najgore od svega toga jeste sto ja o tome “ne smijem” pricati,jer roditelji ne zele da se to sazna,tu bitku vodim vec 2 godine…bez obzra sto niko ne zna kakvo je moje stanje,uvijek kada sam u drustvu,kada izlazim,na kavi sa prijateljicama,na fax-u,vidim se kao “niza” od svih drugih…to je katastrofalno stanje,ali zahvaljujem Bogu na tome,a i vi sve trebate vjeruj te mi jer uvijek ima gore od goreg…pozz svim curkama :***
Tvoja bolest, je tvoja, koliko god imala, i mislim da ti roditelji nebi trebali braniti pričati o tome, jer prvi korak u neizlječivim bolestima je razgovor s drugima, i ako želiš to podjeliti s nekim, podjeli, ne zato da te netko sažaljeva, već da mogu razumijeti tvoje stanje. Ja ti iskreno želim da uspiješ se izboriti sa svime time, i da ćeš i dalje ostati dovoljno snažna da možeš zahvaljivati Bogu. Sretno ! :*
Vjerujte mi najbolji lijek za sve je smijeh.
Liječi vanjski i unutarnji izgled. Definitivno najbolji modni dodatak.
Osmijehom privlačite sve sretne ljude oko sebe,a ljutnjom ćete privući samoljute ljude. Kako se osjećate biti ćete i u takvoj okolini
Ja imam 16 godina, imam metar i 62 cm i 64 kilograma…
Dečki me znaju zezat stalno kak sam debela, ovo, ono, a i ja se ne osjećam dobro jer mi niš dobro ne stoji i stalno prigovaram da sam ružna debela da me niko neće hahah.
Članak je super i mogao bi mi pomoći, ali ja bi rađe da mi predložite neku dijetu :3
:’)
… bolje imati jednu iskrenu prijateljicu, nego 15 njih lažnih…
<3
<3
ovo je predivno! svaka čast na članku, ovakve stvari cure trebaju čitati
“What I love about you”
“Your dick”
hahahahahahahahaahahahhaa
Osnovna škola stvarno zna biti pravi pakao za samopouzdanje. Sad sam na kraju osmog razreda, maltretiranja su polako prestajala kako smo odrastali, ali ožiljci su tu i dalje. Ja sam trpila nasilje od 1. razreda, znači dok smo svi još bili djeca, 6-7 godina, ali tu je toliko bilo zlobe. Do 6. razreda nisam imala pravu prijateljicu. Bila je ta jedna cura, najpopularnija svi su joj se ulizivali, a nas dvije se nismo slagale. Bio je tu i dečko u kojeg je većina bila zaljubljena. On me mrzio, vrijeđao, u nekim situacijama čak i nagovarao da me tuku, gađaju gumicama i slično. Ja sam sve to trpila, nikome se nisam usudila reć što proživljavam. Naša razrednica je mislila kako se svi mi idealno slažemo, roditeljima nisam ništa htjela reć jer sam smatrala da će to samo pogoršati stvari. Cijeli moj razred me mrzio, maltretirao na svakakve načine, zbog nacionalnosti, zbog toga što sam bila malo deblja, zbog toga što sam bila odličan učenik pa su me nazivali štreberom, zbog toga što sam bila malo smotanija. Čak su mi i otvarali wc dok sam bila unutra. Bilo je tu svakakvih razloga. Ja sam samo šutila, trpila, patila u sebi. I dan danas se osjeti ta mržnja kod nekih osoba. Ali, jednog dana sam si rekla: dosta je! Nećeš više trpit ponižavanja! I otad se sve počelo polako mijenjati. Kad bi me netko uvrijedio, ja bi mu vratila istom mjerom, kad bi me netko udario, ja bi mu vratila udarac, prestala sam se obazirat na to da sam štreber nije mi smetalo. Još jedno mjesto gdje sam trpila dosta maltretiranja je Facebook, koliko je tu prozivanja bilo, svađa… Mislim da sam zbog tih stvari sad čak možda i puno zrelija od nekih svojih vršnjaka. Znam se branit! Znam stat sama u svoju obranu! Ne trpim ponižavanja. Pronašla sam napokon prijatelje. Sad sam solidno građena, ima dosta stvari kod sebe koje ne volim ali sam ih prihvatila jer da nema toga onda to ne bi bila ja. Možda je i na to moje samopouzdanje imala i utjecaj činjenica da mi odnosi u obitelji nisu najbolji. Još uvijek me povrijede zli komentari, koga ne? Nitko nije imun na to. Ali, naravno u manjoj mjeri. Sada sam zadovoljna samom sobom i gledam ove iste osobe koje su me maltretirale svaki dan i govorim si da sam bolja od njih jer mi nije u cilju nikoga ponižavat tako da bi se ja bolje osjećala i smatram da su osobe koje to rade jako jadne ali nažalost sve ih je više i više. Izvinite na malo dužem komentaru, ali me ovaj članak jako dirnuo, oraspoložio! Svaka čast EWB!
Bila sam uvijek visoka, mršava i blijeda. Viša od sviju dečkiju od 1. razreda osnovne. (U vrsti na tjelesnom sam stajala 2. po redu, jedino je jedan dečko bio viši od mene.) Zadirkivali su me ne samo moji kolege iz razreda nego i drugi. Mrzila sam svoju visinu, svoj ten, svoj ravni trbuh i tanke ruke. Ali najviše od svega sam mrzila svoj aparatić. Da sam se mogla zamijeniti i s kojom od cura ja bih to napravila. S bilo kojom…
Danas je priča sasvim drugačija. Više nije ista stvar kao u 6. razredu kad sam sa svojim 175 bila viša od svakog dečka kojeg sam poznavala (i izazivala njihovu ljubomoru). Mogu slobodno obući štikle od 14cm i ne biti najviša u klubu jer su dečki napokon narasli. Svoj ten ne bih mijenjala jer, makar blijeda, imam meko lice koje dečki obožavaju. I iako sam nekad u svlačionici na tjelesnom željela biti malo popunjenija, mislim da mi je sad drago da ne moram muku mučii s dijetama kao ostale cure. A što se tiče aparatića, koliko sam ga god nekada mrzila, danas sam presretna kad vidim svoj osmjeh u ogledalu.
Povrh svega ovog fizičkog, najviše mi je drago da sam najdalje dogurala od svih onih u osnovnoj koijma sam se divila. Trenuno se ne bih mijenjala ni sa jednom od njih.
Moja poruka mladim curama bi bila da se opuste, da uživaju u osnovnoj i srednjoj školi i da se ne daju zadirkivati. Možda da se čak i drže po srani i furaju svoj film jer će njihovo vrijeme doći. Provela sam veliki dio svog života maštajući kad će doći neki dečko kojem ću se svidjeti, misleći ”jesam li ja tako grozna i ružna” , ”sve su one bolje i ljepše od mene” … Što imate od žalovanja? Uzmie stvar u svoje ruke, nađite nešto po čemu ste posebne, nešto što vam ide… Razmišljajte kako je bolje vrijeme pred vama i budite pozitivne i samouvjerene jer po meni su najljepše djevojke opuštene i nasmijane. Vjerujte mi da ćete si tako olakšati (ili možda otežati kad privučete sve silne dečke k sebi).
Tamo do negdje kraja 3. razreda gimnazije sam uvijek bila u stisci i opterećena time kako nemam dečka i kako ne privlačim dosta pažnje, da dečki uvijek prije primjete moje prijateljice itd. Bila sam dosta isfrustrirana,ali sam polako shvatila da od toga nemam baš ništa. Sad kad pogledam na to, žao mi je ako se i jedna djevojka tako osjeća u svojim 14.,15.,16,17. … Cure imate još puno vremena za uživanje,trust me. Općenito mi je grozno na koji mi žene način funkcioniramo (ne znam je li to genetski uvjetovano ili odgoj, hvala mama, hvala tata…) Pa eto da nastavim s pričom, tamo negdje krajem srednje, početkom faksa, kad sam se opustila i zanemarila sve to ”moram biti lijepa da nađem dečka” počelo mi se događati da su mi dečki počeli pridavati možda i previše pažnje. Nikad nisam mislila da ću doći u situaciju kad ću moći odbijati dečke,ali guess what, nije tako zanimljivo koa što sam mislila.
Ja nemam nikako samo pouzdanja …… Debela sam i mrzim to……ne znam kako smršati ….sad sam osmi razred i imam preko 60 kila a pošto sam malo niža izgledam predebelo ….imam čak više kila i od moje mame koja ima 58…zato nikom ni ne govorim koliko imam kila….treba mi pomoć nemam ni prijatelja zbog toga….sportovi mi ne idu jer sam nestašna,,,,,volim sve jesti osim luka i majoneze,,,,,,najviše jedem salatu i paradajz u zadnje vrijeme …..stalno po nekim djetama sam ali nikako da omrsavim …..ovaj članak mi dao jedan mali komadić snage da nastavljam s tim…..matu ra će za godinu dana a ja nemam nikako samopouzdanja……..Nemojte me loše shvatiti…..ali mislim da ove mršave djevojke nemaju blage veze o čemu pričaju puno se lakše udebljati neg omršaviti…..
