Tema mjeseca travnja u Book Clubu bilo je psihičko zdravlje i stabilnost. Da, to je važna dimenzija svake šminkerice, svakog ljudskog bića i ono što nas istinski čini lijepima. Tema mi se jako svidjela, a vi ste izglasale odličnu knjigu. Riječ je o knjizi Slonica koja je izgubila sreću Ajahna Brahma. U nastavku ovog članka očekuja vas recenzija te knjige, a sve vi ste pozvane napisati svoju recenziju i osvojiti vrijednu nagredu.Moram vam priznati da knjigu nisam pročitala prije nego što sam ju predložila, ali našla sam mnogo pozitivnih recenzija. Nisam mogla naći pdf izdanje pa sam posudila prijevod izdan u Nakladi Ljevak.
Ajahn Brahm ustvari je budistički redovnik u Australiji i ima iskustva kao duhovni učitelj. Ipak, ovo nije knjiga o budizmu, ne dajte se prevariti. Knjiga sadrži mnogo priča o običnim ljudima, svakodnevnim situacijama i trenutcima sreće, boli, ravnodušnosti.Čitanje ide jako pitko i lako. Sjetih se da mi je baka rekla da od cijelog gradiva napravim priču jer se tako pamti najlakše, a očito je to znao i pisac. Ovu sam knjigu zapamtila jako dobro.
Autor je kroz knjigu donio mnogo primjera o ponašanju ljudi u običnim situacijama – na aerodromu, u odnosu prema drugima, u ljubavi,o stanovanju s roditeljima koji se svađaju. I u svemu je našao onu važnu, pozitivnu nit. Sve je lekcija. I šetnja je lekcija, i kava je lekcija, i dečko je lekcija… Ako pažljivo čitate, iako je riječ o posve drugoj kulturi, pronaći ćete ključ uz pomoć kojeg čitati i primjeniti na sebe. Zato smatram da sam knjigu, iako sam dvojila, uvrstila u dobru skupinu literature.
Vjerujem da ćete razumjeti kako nema smisla da vam prepričavam 108 priča, ali voljela bih da date šansu barem jednoj priči. Onda će vas, kao i mene, knjiga osvojiti i neće pustiti do 288. stranice. Ipak, ne mogu odoljeti, a da vam ne kažem koji se dio meni svidio. Onaj o lošim uspomenama. Svi mi vučemo nešto ružno iz prošlosti što nas jako često opterećuje. Evo što je savjetovao Ajahn Brahm. Naime, u knjizi piše kako loše uspomene treba napisati na papir. Potom ih treba nalijepiti na komad drveta, povući se negdje gdje nitko neće vidjeti što radite (mogli bi pomisliti da ste čudaci, ali autora za to nije previše briga), pripremite se i zauvijek odbacite komad drveta što dalje. Opisao je cijeli mali ritual, ali možete to shvatiti kako želite i odložiti uspomene što dalje na način na koji vam se sviđa. Odbacite ih, zapalite ih, samo neka su daleko. I na njih se ne vraćajte!
Ja sam pri kraju svoje recenzije. Sad vam moram ostaviti jedan citat prepisan iz knjige.
Pokusi u psihologiji pokazali su da je potrebno otprilike petnaest sekundi pohvala da bi se one čule. Ali kritika se registrira odmah!
Zato uvijek prije pohvalite. Pohvala kasni, a kritika stiže odmah. Dakle, ako prvo ide pohvala, u isto vrijeme će stići do mozga.
Sada, sve vas pozivam da do 8. svibnja u komentar ostavite vlastitu recenziju ove knjige. To je odličan način da dobijete naš nagradni paket. Dakle, igrajte se u našem Book Clubu.
DOBITNICA:
Dundović Martina
Molim dobitnicu da se javi na mail marketing@sminkerica.com sa svojim podacima (ime, prezime, adresa, broj mobitela). Čestitke!
Kako vam se svidjela knjiga? Jeste li ju čitali?
Ova knjiga mi je predivna od samog izgleda korica do predivno napisanih 288 stranica.
Mogu reci da je cak jako poucna ,a u nekim trenutcima čitanja i duhovita.
Ako vec niste natjerat ce vas da život pogledate nekim drugim očima kako bih rekla svojim očima!
Da na život pogledate iz nekih drugi kutaka srca
Moja preporuka je da ju definitivno pročitate ,ako još niste svidjet ce vas se 100%.
I za kraj citat koji je meni definitivno upao u oči: “Kada život počne na vas lopatom bacati sranje, samo ga stresite, utabajte ga ispod sebe i uvijek ćete se moći popeti više u životu.” <3
Ova knjiga je dokaz da svako živi i korača svoju životu priču.. korak po korak.. i da svačija životna staza ima putokaze, samo ih je potrebno znati prepoznati i pročitati.
Uvalite se u udobnu fotelju i uz šoljicu kafe zaplovite u stranice knjige koja će možda baš Vama promjeniti život, ukazati na svakodnevne lekcije kroz koje prolazite i pomoći vam da prepoznate Vašu sreću, koja je baš tu, uz Vas, samo je trebate iskoristiti.
Otkad sam procitala Kravu koja je plakala, jednostavno me oduševio ovaj simpaticni redovnik, voljela bih sjesti s njim i popricati uz salicu caja, mislim da bih naucila vise nego u sveukupnom skolovanju. Slonicu sam kupila jedno jutro vracajuci se s puta, knjizara Ljevak u Zagrebu je imala izlog prepun te knjige, mislila sam samo uci i prolistati, ali cim sam ju primila znala sam da ju moram kupiti. Knjiga je predivna, prepuna poucnih prica koje te tjeraju na razmisljanje i savjeta koji se mogu primjeniti u svakodnevnom zivotu, jednostavno te uci da sagledas nekad neku situaciju iz drugacije perspektive i postanes bolja osoba. osjecala sam se krivom okrecuci list za listom kad sam citala jer nisam htjela da mi ponestane listova
:*
Odlična recenzija