Predbožićno razdoblje, odnosno Advent, jedan je od meni najdražih (a kome nije!?) perioda u godini. Lampice. Mnoštvo lampica. Zajedništvo koje se osjeti uz zraku (uz neodoljiv miris kuhanog vina), fritule, keksići i svi ostali specijaliteti koji nas, silom prilike, podsjećaju na kraj još jedne, nadam se čarobne, milenijske godine.

Meni je, ova godina, nešto posebnija od prethodnih. Razlog je prvenstveno taj što sam ostvarila neke svoje poslovne ciljeve i na taj način savršeno zaokružila tekuću godinu – s još više želja i ambicija za novu koja nam slijedi.

Osim dobre vibre i lijepih želja ovo je svakako period kada (napokon) možemo okititi božićno drvce iskazujući pritom vlastite ukuse kao i smisao za dekoraciju.

Primijetila sam da se vrlo često vode bitke kada, odnosno kako ispravno okititi drvce te je li (jedino) Badnja noć pravi trenutak za to!? Obzirom da sam radoholičar ali i da je upravo ovaj period u godini jedan od najzahtjevnijih u području moga rada ( šminkanja za domjenke i božićne zabave zbog kojih često izbivam iz kuće) uzimam si za pravo svoje drvce kititi već početkom 12. mjeseca (pričekam da ipak prođe Sv. Nikola ) kako bi što duži period zapravo mogla uživati u ljepoti lampica i raskošnim dekoracijama. S obzirom na veličinu prostora koji mi je na raspolaganju i s neopisivom željom za nečim veličanstvenim po svoje smo božićno drvce prošle zime otišli u Zagreb.

Istina, umjetna vlakna ne mogu nikada zamijeniti miris prave jelke ali smatram da je, osim direktnog očuvanja prirode, umjetna varijanta puno bezbrižnija i nadasve dugotrajnija.
Naša je prva (i jedina) postaja u potrazi za drvcem bila trgovina Dobar Partner koja svoje sjedište ima u Zagrebu. Osim savršenog showrooma trgovina je to gdje svatko tko je imalo kreativan može pronaći mnoštvo materijala, ideja i raznovrsnih rješenja. Ulaskom u showroom pogled mi je odmah zapeo na prekrasno, 270 cm visoko, drvce bogatih gustih grana i savršenih proporcija – u manje od minute odluka je pala te je drvce postalo naša, kako sam je još u trgovini simbolički prozvala – Boranka. Imala sam jasnu viziju da želim veliki ( zaista veliki), raskošni bor u američkom stilu prigodne crvene boje.

U Dobrom Partneru sam, osim kuglica, odabrala i velike lizalice, šećerlemice, ruže, crvene bobice, nekoliko dimenzija kuglica te trake u crvenim tonovima. Također, obišla sam i Emmezetu gdje sam pronašla još mnoštvo crvenih kuglica u svim dimenzijama, savršenu veliku crvenu zvijezdu za sam vrh bora, crvene šljokave cvjetove kao i mini varijantu šećerlemica.

Dolaskom kući u Pulu, obišla sam još i Kik gdje sam odabrala malene jelene te Mimu koja me oduševila malenim sobovima. Na posljetku, u Konzumu sam odabrala Orašare te male plišane sobove i vile. U knjižarama Libar osvojili su me maleni zvončići kao i lampice klasične žute boje. Ne smijem zaboraviti ni Pevec koji me iz godine u godinu oduševljava novim simbolima u pravom božićnom duhu. Također, u dvorištu sam pronašla šišarke koje sam ukrasila smeđe-zlatnim glitterima i tako ih, zajedno s ostalim dekorativnim sitnicama poklonila kao ukras za našu Boranku.
Boranka je sa svojih 270 cm visine tridesetak centimetara niža od stropa i , moram priznati, ostvarenje je svim mojih dječjih maštanja o savršenom boru i jedna zaista dobroćudna čuvarica djetinjstva.

photo by _anushcka_

Kako ste vi ove godine okitile svoj bor?