Društvo u kojom živimo, nametnuti ideali ljepote i osamljenost pojedinca rastrganog između virtualnosti i stvarnosti svakodnevno preodgajaju zdrave i lijepe žene u strojeve željne nedostižnog savršenstva. Masovni mediji, prijatelji, a ponekad i sama obitelj ljuljaju psihičku stabilnost, a kao posljedica se javlja porast broja oboljelih od poremećaja u prehrani – anoreksije i bulimije.
Suprotno vjerovanjima, one nisu proizvod 20. stoljeća. Poznate su još od Starog Egipta. U egipatskoj kulturi rođen je kult ženske ljepote, a tu i problemi s postizanjem iste. To dokazuje da je nezrelo okriviti isključivo medije. Važni su i umovi u koje pristignu slike savršenih lica s naslovnica. Zanimljivo je da su istraživanja pokazala da žene s većim kvocijentom inteligencije češće podliježu ovoj bolesti. Rizičnu skupine čine mlade žene od 13 do 35 godina, ali dobna granica se drastično spušta.
Važno je pojmiti da bulimija nije pojava neke paralelne stvarnosti i može dotaknuti bilo kojeg pojedinca. Nameće se pitanje – Kako prepoznati njene znakove i pravilno reagirati, ukoliko sumnjamo da je netko obolio?
Prva stvar koja mora biti sasječena u korijenu je pomisao da je oboljela osoba sama kriva. Bulimija jest bolest, a ne obijest. Kada ste spremni pristupiti zrelo (potencijalno) oboljeloj osobi i učinite to, ona će gotovo sigurno poreći svoju bolest. Negiranje je logično. Nije lako priznati bolest, naročito kad spada u domenu bolesti koja je još uvijek tabu tema. Uostalom, priznavanje bi sa sobom povelo i traganje za rješenjem problema,a oboljeli nisu u stanju da sami krenu u takvu bitku.
Pred vama je popis znakova, podijeljenih na psihičke i fizičke pokazatelje, po kojima možete prepoznati osobu oboljelu od bulimije.
Psihički pokazatelji oboljenja:
1. Nekontroliran i potajan unos hrane
Sam naziv bulimije dolazi od grčkih riječi bul (vol) i limos (glad). Naime, oboljeli od bulimije doista mogu i vola pojesti. Oni ne poznaju granice ni mjere u prehrani i jedu do bola. Doslovno, dok ne osjete bol izazvanu prejedanjem. Osjetivši bol, sami sebi se opravdavaju da moraju povratiti jer ih boli želudac, a ne jer su bolesni. Kada ljudima u njihovoj okolini postane jasno da previše jedu i pritom se ne debljaju, bulimične osobe počinju jesti potajice.
2. Pretjerana opsjednutost težinom i izgledom
Pretjerana briga oko težine i izgleda, sama po sebi, karakteristika je mnogih žena. Međutim, bulimične osobe ovdje dotiču ekstreme. Imaju tri najbolja prijatelja – metar, ogledalo i vagu. Naime, važu se i do 14 puta dnevno, a često se nađu pred ogledalom, zadignute majice. Tada ocjenjuju je li se u tijelu zadržala određena količina hrane. Ako uoče da želudac nije ispražnjen, tjeskobno kreću u novi ciklus prejedanja i povraćanja. Ciklus prestaje tek kada, poremećene percepcije vlastitog tijela, zaključe da im je trbuh upotpunosti ravan. Očekuje se da su bulimične osobe mršave i koščate, ali to je zabluda. Njihova je težina najčešće normalna, uz česte varijacije.
3. Nagle promjene raspoloženja
Raspoloženje oboljelih od bulimije u mnogome ovisi o tome osjećaju li se debelo ili mršavo te u kojoj su fazi ciklusa prejedanja i povraćanja. Ukoliko je ciklus na početku, euforično unose hranu. Dok ne uspiju povratiti sve, nervozni su. Nakon povraćanja, osjećaju se čisto i mršavo i opet započinje euforična faza. Međutim, čim netko pokrene priču o debljini i mršavosti, faza deprimiranosti opet počinje.
4. Vezanost uz jedan te isti prostor
Dok traje ciklus prejedanja i povraćanja bulimična osoba ne želi napustiti prostor u kojem se nalazi. Naime, osjeća se predebelo i ne želi nikuda krenuti dok se ne izravna. Osim toga, ako hrana previše ostane u želucu, razgradit će se i tada neće moći izazvati povraćanje.
5. Zlouporaba lijekova
Kad bulimična osoba ne može povratiti, uzet će laksative. To najčešće rade bulimičari u prvoj fazi bolesti, kad im povraćanje još uvijek zadaje fizički napor i bol. Kasnije povraćanje postaje olakšano, usvoje brojne trikove te samim time manje posežu za lijekovima koji im pružaju osjećaj pročišćenja.
Fizički pokazatelji oboljenja su:
1. Russelov znak
Russelov znak ustvari je naziv za ranicu ili ožiljak ispod kažiprsta. On je plod svakodnevnog pritiska zubi o kožu.
2. Neprirodno siva boja kože
U tijelu bulimične osobe javlja se pomanjkanje vitamina i minerala te ostal
ih hranjivih tvari. To se očituje u sivoj boji kože koja gotovo da nema zdravog, prirodnog rumenila.
3. Slaba kosa i nokti
Također, zbog pomanjkanja istih hranjivih tvari, kosa i nokti slabe. Nokti su krhki, skloni pucanju i listanju, a kosa suha i nezdrava poput slame.
4. Problemi sa zubima i ispucale usne
Jedan od najočitijih znakova bulimije su bolesti zubi i zubnog mesa. Naime, raste ph vrijednost u ustima i propada zubna caklina. Osim toga, bulimične osobe prečesto peru zube pa to potiče propadanje. Zubi propadaju iznutra, a kiselina iz izbjeljuje izvana. Usne bulimičnih djevojaka suhe su, ispucale, a često i nezdravo blijede.
5. Samoozljeđivanje
U najgorim fazama bolesti, javlja se osjećaj prijezira prema vlastitom tijelu. Tijelo prestaje biti hram osobe i postaje predmet eksperimenata na putu do idealne ljepote. U očaju i mržnji s kojom se ne znaju nositi, oboljeli često pribjegavaju rezanju i samoozljeđivanju.
Jeste li se susrele s ovim poremećajima? Smatrate li informiranje o njima potrebnim?
SAMO DA ZNAS usla sam na blog tvoj ustat il odustat i sve procitala u dahu.strasno pises,nista vise.. ovaj post mi je ok iako voljela bih da je malo vise girly tema nego ova tabu al i o njoj se mora sta ces :kima:
Hvalaa
predobrooo napisano!
definitivno smatram ovo korisnim.. ja sam nazalost imala bulimiju godinama i smatram da su ljudi premalo informirani
Hej, imam potrebu napomenuti da nije mrsavost jedini razlog bulimije.. Radila sam u bolnici s djevojkama i od njih 6 samo je jedna htjela smrsaviti! Ostale su povracale zbog životnih problema (npr.bile su seksualno zlostavljane u obitelji pa im je muka od svega). I te djevojke su mrzile svoje tijelo u smislu da su si premrsave i da žele izgledati normalno..
Jako kvalitetan i poucan clanak.
Sve vise mladih djevojaka su iskompleksirane svojim izgledom i tezinom, a nisu ni svjesne koliko su prekrasne i lijepe bas takve kakve jesu.
Jako mi sesviđa nacin na koji pises, voljela bih svratit i na tvoj blog, pa bih te molila link.
http://ustatilodustat.blogspot.com/ <3 veliko hvala
Zainteresirao me je način pisanja autorice,pa sam tražila blog i pronašla ga,pročitala sam doslovno sve članke,nema puno tekstova,ali su odlični.
Dalmazonko,samo tako nastavi.
Nove autorice su pravo osvježenje,možda se Šminkerica vrati na stare putove,i opet bude onoliko dobra kao i u početcima!
Evo link Dalmazonkinog bloga,svakako ga posjetite: http://ustatilodustat.blogspot.com/
Hvala
Cestitam na postu, odlican je! <3 Moram ti savjetovati da procitas knjigu "Tezina ljepote". Takodjer i svim citateljima/citateljicama. Moja prijateljica iz djetinstva ju je napisala i u njoj govori o tome kako se nosila sa poremecajima prehrane. Knjiga se zove "Tezina ljepote" i, uz suze i navalu emocija, cita se u jednom dahu.
tek sad vidim da sam napisala istu stvar dva puta :/
Neda je moja draga kolegica i velika prijateljica. Knjigu sam pročitala prije nego je objavljena. :* :* :*
Odlično napisano. :kima:
Jako lijepo pišeš i svaka čast na temi!
Zajedno s anoreksijom, bila je moj maturalni i donekle diplomski rad, premalo se govori tome, a bolesti uzimaju sve više maha…
samo nisam nigdje primijetila literaturu iz koje si izvukla činjenice..bilo bi ok da napišeš.
:kima:
Jedina literatura mi je vlastito iskustvo i neke činjenice sam čula po TVu, pogotovo na stranim kanalima.
uuu…stvarno odlično pišeš. moram priznat da mi je tema malo naporna, ali tako pitko pišeš da sam pročitala sve do kraja
Hvalaa :* :* nisam se nadala ovakvim rekacijama
presretna sam 
potrebno je pisati o poreećajima o prehrani svagdje i to često, jer ljudi su neinformirani i zbog toga loše reagiraju na ove, vrlo opasne poremećaje. problem bulimije je i da se teže zamijetiti od anoreksije (koja isto počinje puno prije premršavog stanja) jer su osobe najčešće nomalne tjelesne težine. koristan članak, definitivno
Škicnila sam i ja na blog, ne baš detaljno kako bih htjela, ali imam samo pozitivne komentare, svaka čast što je pridaje važnost i na ovu osjetljivu temu
˝Da, doista, toliko malo treba. Samo jedna, toliko bliska, a toliko daleka, spoznaja. Spoznaja o različitosti. Spoznaja da svaka od nas na svom tijelu nosi biljege svojih dobrih i loših dana, svojih sreća i svojih tuga, odlike svoje dobi, svoje rase, svoga podneblja….Kao zbroj svega toga, ljepota jedne žene nikad neće biti jednaka ljepoti neke druge žene. Ali bit će ljepota. I savršenstvo krojeno od nas samih, baš po nama. Nijedno nam neće pristajati tako dobro – jer će slijediti naš pogled na svijet, našu intimnu filozofiju, svaku našu oblinu, svaki osmijeh i svaku suzu. Ljepota tada postaje još ljepša, naša životna ispovjed.˝
sorry ali morala sam kopirati ovdje
blog ti je jednostavno savršen. Sviđa mi se tvoj način pisanja i jedva čekam tvoje članke! :kima:
Toliku sam tremu imala, a sve vi me ovako divno dočekate !!!!
Od srca hvalaaa :* :* :*
SKUzila sam da imam prva 4 sinptoma hahah polako se krecem ka bulimiji
Ako imaš prva 4 simptoma, debelo si zagazila opasnu zonu
Nadam se da se šališ, ali ako nisi – svakako pokušaj razgovarat s nekim od povjerenja, nekim bliskim…i potraži pomoć 
Nažalost, to je sve što mogu reći putem komentara :o
Mislim da je Maja pročitala samo naslove prva 4 psihička pokazatelja pa se šali..
Nadam seee :*
ej, postoji udruga u zagrebu koja pomaže osobama sa simptomima anoreksije i bulimije. Bila sam volonter neko vrijeme tamo pa znam da su efektivni. na fejsu su :https://www.facebook.com/pages/Centar-BEA/191142651017681?fref=ts. Ugl, teško je početi pričati o tome neki put, ali ako im se obratiš, znam da će ti vjerojatno moći pomoći. možda da samo pošalješ poruku na fejsu pa vidiš. Sretno
Mislim da je od iznimne važnosti pričati o ovakvim stvarima, posebno jer ovaj portal posjećuju i majke, a i curice koje tek kreću u svijet kozmetike, tako da stvarno pohvala za ideju.
Članak mi se jako sviđa, sve je rečeno “kratko i jasno”.
Voljela bi vidjeti još članaka vezanih uz “zdrav život, prehranu, vježbanje” na Šminkerici.
:*
Tim temama ću se ja u prvom planu baviti
Uz, naravno, make up, mazalice i ostale ženske radosti 
Pohvalno je što si se odlučila pisati o ovoj važnoj temi na Šminkerici. Slijedeće riječi smatram konstruktivnom kritikom autorici s najboljom namjerom da ju usmjere i pomognu joj što bolje informirati svoju čitateljsku publiku:
Epidemija poremećaja u prehrani kakvu poznajemo sada imala je svoj početak u 20.stoljeću, iako su poremećaji u prehrani primijećeni puno ranije.
“U egipatskoj kulturi rođen je kult ženske ljepote, a tu i problemi s postizanjem iste. To dokazuje da je nezrelo okriviti isključivo medije.” Prakse ženstvenosti mijenjale su se s godinama i stoljećima. Kao što je “nezrelo” (neprikladno) okrivljavati isključivo medije, neprikladno je povezivati suvremene prakse ženstvenosti s onima iz prošlosti, pogotovo s onima drugih kultura. Bulimija svoju najveću pojavnost ima upravo u zapadnjačkom društvu, i to među ženama bijele rase, koje ne pate od siromaštva. Sociokulturni faktori razvoja poremećaja u prehrani bitna su stavka u analizi uzroka i tijeka poremećaja. Treba jasno biti naglašeno da takva vrsta epidemije ne proizlazi iz Egipta!
Ako želiš pisati ozbiljnije članke, ovakve rečenice treba izbjegavati, tj. treba pokušati imati što više suosjećanja za oboljele: “Imaju tri najbolja prijatelja – metar, ogledalo i vagu”. Tim djevojkama ne da metar, ogledalo i vaga nisu najbolji prijatelji, oni su njihovi suci, zatvor i mučitelji. One ne rade to iz užitka sa svojim prijateljima – vagom i ogledalom!
Informiranje o ovoj temi dakako je potrebno, no ponekad, čitajući tvoj članak činilo mi se da nepotrebno uključuješ subjektivno zaključivanje, a premalo objektivan ton koji bi trebao prevladavati u ovako ozbiljnoj temi. Primjerice: “Tijelo prestaje biti hram osobe i postaje predmet eksperimenata na putu do idealne ljepote. U očaju i mržnji s kojom se ne znaju nositi, oboljeli često pribjegavaju rezanju i samoozljeđivanju”. Odkud dolaze očaj i mržnja? Odkuda ti znaš da oni postoje kod oboljelih? Kako je moguća takva generalizacija? Navođenje očaja i mržnje kao uzroka samoozljeđivanja, a bez korištenja i navođenja stručne literature krajnje je neozbiljno.
Ja sam se, u najboljoj namjeri, vodila samo za onim što sam ja radila i kako sam se osjećala. I doista, od svih ljudi i filozofija, vjerovala sam samo u vagu i metar. Ponašala sam se kao da su mi prijatelji i jedina religija. Ne želim generalizirati, ali u većini slučajeva jest tako.