“Kada ne bi bilo žena, dijamant bi bio samo običan kamenčić!” rekao je Victor Hugo dok je Jean de La Bruyère izjavio da se visina kulture određuje njenim odnosom prema ženi. Inspirativne žene je još jedan ciklus članaka koji sam ovaj put posvetila ženama. Ženama koje su prava inspiracija, koje su obogatile povijest i kulturu i dale svoj doprinos u svijetu, nekad malen, ali dovoljan da bi se pričalo i pisalo o njemu.
Prve na redu su gejše pa je i ovaj, prvi članak iz tog ciklusa posvećen baš njima. Kod mnogih ljudi postoji velika zabluda da su gejše bile prostitutke, no to je daleko od istine s obzirom da je japanski pojam uživanja puno istančaniji. Po definiciji, gejše su isključivo žene koje proučavaju drevnu japansku umjetnost, a to uključuje glazbu, ples i književnost.
One su lijepe, uglađene i profinjene žene koje svojim pokretima oduševljavaju sve one koje ova umjetnost zanima. Karakteristično našminkane, one moraju biti i obrazovane, ali i duhovite i graciozne. Osim toga, poželjno je da znaju i mnoge druge stvari, poput sviranja instrumenata, plesa i slikanja. Tradicionalna priprema čaja je neupitna, a gejšama je to jedna o najpoznatijih stvari koje rade.
Prve gejše koje su se pojavile još u 17. stoljeću bile su, vjerovali ili ne, muškarci. Žene su tek kasnije ulazile u redove gejši, a zvali su ih „žena umjetnica“. Danas postoje samo 4 muške gejše čiji su glazbeni nastupi humoristične prirode.
Gejše su bile uobičajena pojava u 18. i 19. stoljeću. One postoje i u današnje vrijeme, ali njihov broj zbog prevelike modernizacije društva stalno opada i nisu više ono što su nekad bile. U tradicionalnom japanskom društvu žena je bila dobrovoljno zatvorena u kuću i potpuno ovisna o svom muškarcu. Žene su zato u gejšama vidjele priliku da se ostvare kao osobe. Gejše su imale slobodu koju nijedna tadašnja japanska žena nije imala i tu su slobodu visoko naplaćivale.
Gejše su prije živjele u “okiyjama”, a svaka je imala svoju „majku“ tj. menadžera. Djevojčice koje su odlučile postati gejše mogle su već sa šest godina krenuti na obuku, danas je to zabranjeno te gejše mogu postati samo punoljetne osobe, iznimka je Kyoto gdje je dobna granica 15 godina. Gejše prolaze rigoroznu obuku sviranja na klasičnim instrumentima, tradicionalnih plesova, ceremonije služenja čaja i zabavljanja klijenata tzv. lakom konverzacijom. Obuka im ipak nije bila sigurna garancija da će postati gejše, npr. u Maiko školi samo nekoliko njih na kraju postanu prave gejše.
Kod gejši postoji strogo pravilo ne otkrivanja detalja njihove konverzacije s klijentima koji su većinom bili iz visokog društva. One se većinom nisu udavale, a ako jesu onda su imale slobodu same birati svog partnera i određivati tko je dovoljno dobar i ugledan za njih. Jedna od najkvalitetnijih i najpoznatijih škola za gejše je Orian, čije su pripadnice bile toliko ugledne da im se nitko nije smio sam obratiti, već su same birale s kim će uopće razgovarati.
Ona druga strana gejši, koju nažalost ljudi najviše ističu te ih poznaju jedino po tome je prostitucija. Nažalost, mnoge gejše početnice su zbog neimaštine i manjka iskustva završavale u bijednim krčmama pružajući malo drugačije usluge od ostalih žena umjetnica.
Ono najzanimljivije kod gejši je njihov specifičan i prepoznatljiv te vrlo složen ritual šminkanja.
Lice, vrat i grudi su prekriveni bijelim puderom, a oči i usta su jarkocrvene boje. Iskusnije i naprednije gejše su usne potpuno prekrivale bijelom bojom, a početnice samo dio usana. Šminka na očima je bila kombinacija crvene i crne boje s tim da se crvena sve manje stavljala prilikom sazrijevanja gejše pa tako one iskusnije nisu uopće imale crvene na očima, a ni bijele na licu.
Zanimljivo je da su Japanci zatiljak smatrali jednim od erotičnijih dijelova tijela pa je zato jedini otkriveni i neobojeni vidljivi dio gejši zatiljak. Neobojeni dio je u obliku slova V kao podsjetnik na druge erotične dijelove žene, a slovo W se ispisuje samo u posebnim prilikama kao npr. kad maiko postane gejša. Obrve su također bile posebno tretirane, u stara vremena gejše su ih bojale ugljenom.
Gejše su nosile posebno dizajnirana kimona koja su otkrivala zatiljak. Početnice su nosile duga i šarena kimona s više detalja od starijih gejši koje su se odijevale puno jednostavnije.
Simbol ženstvenosti u Japanu su bila što manja stopala pa su gejše od rane dobi, kad su kosti najmekše, nosile obuću veličine kutije šibica kako bi im noga takva ostala. Gejše su zato, kao i mnoge žene u Japanu imale deformirana stopala cijeli život.
Usprkos modernizaciji Japana i zapostavljanju tradicije, u svijetu gejši koje su obilježile japansku kulturu se zadržalo ono najbolje od Japana i zato sve više ljudi dolazi kako bi doživjeli intrigantan svijet cvijeća i vrba.
Izvori slika: buzzfeed, pinterest, japancoolture
Jesu li vam zanimljivi ovakvi članci? Što mislite o gejšama i njihovoj kulturi?
Ovaj dio o nošenju što manjih cipelica da bi im stopala ostala malena je potpuno netočan. Prvo samo su imućnije kineskinje vezale stopala jer je to bio simbol imovinskog stanja i sitni koraci su se smatrali vrlo privlačnima. Mandžurci (Mandžurska dinastija je dugo vremena vladala Kinom), Japanci, Korejci i drugi istočnoazijski narodi nisu imali običaj vezivanja stopala i smatrali su to vrlo neobičnim. Kada su komunisti došli na vlast u Kinu sredinom prošlog stoljeća, oni su potpuno zabranili vezivanje stopala djevojčicama.
Japanke i gejše su sitne korake postizale nošenjem natikača kakve se mogu vidjeti na slikama iznad i tako što su pri hodanju stopala malo okretale prema unutra, za razliku od nas zapadnjaka koji stopala okrećemo prema van.
Zabluda da su gejše prostitutke se proširila tako što su se prave prostitutke zapadnjacima predstavljale kao gejše. Jedna od razlika između gejši i prostitutki je u tome kako nose pojas koji se zove Obi. Kod gejši je “mašna” obija sa stražnje strane i one ga ne mogu razodijenuti i odijenuti bez tuđe pomoći. Kod prostitutki je on na prednjoj strani radi lakšeg oblačenja.
Gejše nemaju fizičkog kontakta sa svojim klijentima, one su tu za razgovor, serviranje čaja, sviranje, pjevanje i slično. Poneke imaju svoga “pokrovitelja” što se smatra izuzetnom čašću i nazivaju ga dana-sama.
Sorry na dugim komentarima, ali ne bi bilo loše da provjerite podatke prije objavljivanja članaka jer je ovaj članak popriličan gaf.
Jos bih nadodala samo da se mala stopala nisu postizala samo nosenjem malenih cipelica, vec je postojao cijeli ritual vezanja koji je trajao oko 2 godine i ukljucivao je cak i hodanje na povezanim stopalima dok kosti nisu popucale, a idealna (i najmanja) velicina stopala bila je 7cm. Isto kao sto je u Japanu zatiljak smatran eroticnim, tako su i u Kini malena stopala muskarcima bila vrlo privlacna.
A za autoricu, ne mislim nista lose komentarom, samo dijelim zanimljive cinjenice koje sam ja naucila
Hvala ti na tome, zanimljivo
, pogotovo ovo za 7 cm, ne mogu ni zamislit koliko je to bolno moralo bit o.O
Procitala sam da je to za stopala obicaj u Kini, ali takodjer je pisalo da taj obicaj postoji u nekim djelovima Japana pa mi se to ucinilo zgodno i zanimljivo da spomenem u clanku, sve ostalo sto si ti napisala vecinom pise u clanku u malo sazetijem obliku, vise sam se bazirala na sminku. Ovo je ipak clanak za razbibrigu, a ne znanstveni rad o gejsama ili nesto slicno tako da sam spomenula ono sto je meni i sto bi drugima koji citaju Sminkericu (koja je prvenstveno beauty portal) bilo najzanimljivije, ali svejedno hvala ti na komentaru i kritici.
Nije naučni rad ako napišeš činjenice u članku. P.S. Malo ljepši ton odgovora na opravdanoj kritici bi više priličio ovako velikom portalu.
zivim u japanu i imala sam priliku imati na sebi kimono i sudjelovati u obredu ispijanja caja.. Stvarno je cool osjecaj, ali kimono je toliko stegnut da sam jedva disala!! Nazalost nisu me sminkali, ali bilo mi je zanimljivo sto su drugoj ‘zapadnjackoj’ curi prvo cvrsto omotali tijelo gazom jer ima malo vece grudi pa se to kao ne smi nazirati!!
Predobro, jednom kad odem u Japan definitivno cu to isprobat
Mislim da si isotavila jednu od najbitnijih stvari vezanih za gejše, iako je post više o posebnom načinu šminkanja nego o samim gejšama. Iako nisu prostitutke, nevinost gejše pripravnice se prodavala te se muškarci nadmetali oko cijene. Obred pri kojem gejša prevede noć sa “kupcem” naziva se mizuage.
Odlična ideja i super članak. Jedva čekam sljedeći
Hvala ti