Zanima vas kako smo postali svakodnevni robovi kozmetičke industrije i kako je proizvodnja make upa započela? Odgovore saznajte u članku. 

Drevna kozmetika 

Svaka stvar na svijetu ima svoju prošlost pa tako i naša najdraža kozmetika, a ona postoji upravo onoliko koliko i samo ljudsko postojanje, no nije izgledala kao danas. Prvi arheološki dokazi o tretmanima ljepote i korištenju kozmetike pronađeni su još u drevnim civilizacijama poput Egipćana i Feničana. Dakle, prve žene, ali i muškarci koji su koristili čari uljepšavanja kozmetikom bili su drevni Egipćani i Feničani. Egipćanke su prve koristile sjenila, po pravilu da donji kapak boje u tamnozelenu boju dok je gornji obično bio obojan u crnu ili smeđu boju. Osim prvih sjenila, također im je bio poznat kohl ugljen, koji je ustvari mješavina prepečenih badema, pepela, okre, bakra i olova, a njime su iscrtavale oči kako bi se doimale mističnijima. Kao rumenilo i ruž za usne koristila se crvenkasta glina pomiješana s vodom.  Obično su glavni sastojci njihovih kozmetičkih preparata bili bakar i olovo, koje je otrovno. 

Osim dekorativne, Egipćani su poznavali i preparativnu kozmetiku jer je su vjerovali da ih čista, mirisna i njegovana koža stavlja pod zaštitu bogova. Kako su Egipćani bili znanstven narod i poznavali kemiju i ostale znanosti, dugujemo im recepte za neke od kozmetičkih proizvoda koje i danas koristimo. Kleopatra, ali i ostale Egipćanke bile su jedne od prvih pobornica borbe protiv okrutnih znakova starenja – bora, a njihovo nastajanje su sprječavale mješavinom tamjana, bademovog ulja, trava i fermentiranog voćnog soka koju su svakodnevno nanosile na lice. 

Osim kremica protiv bora, Egipćani su poznavali i različite preparate za njegu tijela, od sapuna pa sve do mirisnih ulja i losiona kojima su njegovali kožu koja je zbog suhe klime često bila isušena. 

Antička kozmetika 

Antički narodi, Grci i Rimljani, većinu su načina uljepšavanja preuzeli iz Egipta, iako nanošenje šminke više nije bilo vezano uz protekciju bogova. U Grčkoj su žene obožavale nositi ruževe za usne i parfeme, a također su bile i poklonice vrlo kompliciranih frizura. 

U Rimskom carstvu cijela je ”kozmetička industrija” dobila još nekoliko novih preparata, poput krema za depilaciju kože, preparata za izbjeljivanje kose, pudera za izbjeljivanje kože… Većina preparata sadržavala je otrovne kemijske elemente, merkurij i olovo, a od preparata za izbjeljivanje kose im je ona većinom ispadala, tako da su se u Rimskom carstvu pojavile i perike. 

Srednjevjekovna  kozmetika 

Svojevrstan imperativ toga doba bio je blijedi ten, čiji se ”trend” nametnuo čak kroz nekoliko stoljeća. Kako bi izblijedile svoj ten, srednjevjekovne ljepotice su se naprašivale smjesama krede, olova i brašna, ali su posezale za čak i radikalnijim metodama poput puštanja krvi kako bi poprimile blijedu boju lica. Iako je kozmetika bila zabranjivana od stane crkvenih vođa, srednjevjekovne su je žene u tajnosti koristile. Njegovao se prirodan izgled uz, naravno, blijedu put, a kao rumenilo i ruž koristilli su se prirodni pigmenti. U Srednjem vijeku prvi su se puta počele čupati obrve, kosa se uvijala različitim uvijačima, a prvi se puta pojavilo i kozmetičko ogledalce. 

Renesansna Kozmetika 

Čak se kroz nekoliko stoljeća njegovala blijeda put jer je upravo ona bila dokaz statusa – bogata gospoda imala su blijedi ten, dok su seljaci imali preplanulu put koja je bila posljedica rada u polju. Glavni centri tadašnje kozmetičke industrije bili su Francuska i Italija, u kojoj je i proizveden prvi puder s imenom, Aqua Toffana, dobivši ime po svojoj kreatorici signori Toffani. No, taj puder je sadržavao otrovni arsen. 

Ono čime su renesansne ljepotice bile opsjednute bila je mladenački sjajna i zategnuta koža lica te su se podvrgavale raznim metodama kako bi svoju kožu učinile takvom. Jedan od takvih tretmana sadržavao je izbjeljivanje mješavinom bjelanjka, bijelog olova te vinskog octa. Ta je mješavina sušenjem zatezala te izbjeljivala kožu. Vermilion (živin sulfid) se koristio kao rumenilo, a i ostali su kozmetički preparati sadržavali živu, arsen te olovo čime su renesansne ljepotice skupo plaćale svoju ljepotu. 

Kozmetika 19.-og stoljeća 

Početkom 19.-og stoljeća, vlasti su s neodobravanjem gledale na korištenje kozmetičkih preparata te su je smatrale vulgarnom i sramotnom. No, ipak se kozmetika proizvodila kod kuće po receptima knjiga iz 18.-og stoljeća.  Najčešći sastojci tadašnje kozmetike bili su korovi, cvijeće, voda, brandy i zgnječene jagode. 

Kasnije, sredinom 19.-og stoljeća, svijet se smijao šarenoj Francuskoj čiji su građani uživali u nanošenju rumenila, ali i ruževa za usne crvene boje. 

U viktorijansko doba na korištenje šminke gledalo se s gađenjem te su smatrali da samo kurtizane i glumice mogu nositi šminku. No, iako nisu smjele koristiti šminku, žene u 19.-om stoljeću pronašle su druge načine uljepšavanja. Primjerice, koristile su kreme za njegu kože, kako bi usne dobile crvenkastu boju sisale su kockice leda,  čistile lice ružinom vodicom, kako bi obrazi bili rumeni štipale su ih, njegovale trepavice ricinusovim uljem… 

Kozmetika 20.-og stoljeća 

Već u prvih nekoliko godina 20.-og stoljeća dogodio se pravi pravcati kozmetički bum. T.L. Williams je 1910. godine  kreirao prvu, pravu maskaru koju je nazvao po sestri Mabel, te je maskara kasnije dobiva ime Maybelline. Iste godine osnovane su neke od još i danas poznatih kozmetičkih kuća – Max Factor, Helena Rubinstein, Elizabeth Arden te L’Oreal. Upravo su te kozmetičke kuće počele proizvoditi šminku dostupnu svima i na tržište izbacile neke od holy grailova kozmetičke industrije.  Usporedno s modnim trendovima razvijali su se i make up trendovi koje je često diktirao Hollywood. 

No, osim šminkanja i njege lica i tjela pojavilo se još nekoliko trendova koji su postali popularni. Jedan od takvih trendova je i depilacija tijela kojom su se žene rješavale suvišnih dlačica. Noge su se počele depilirati za vrijeme Prvog svjetskog rata, a pazusi 1910. godine. Još jedan takav trend su i plastične operacije – prvi face lifting je izveden 1901. godine, a silikonski implantati za grudi stavljeni su prvi puta 1962. godine. 

Godine važne u kozmetičkom svijetu 

• 1907. godine je proizvedena prva umjetna boja za kosu
• 1910. godine je proizvedena prva maskara
• 1915. godine  je proizveden prvi ruž u sticku
• 1916. godine počinje proizvodnja umjetnih trepavica
• 1917. godine na tržište izlazi lak za nokte u današnjem obliku

Kozmetika danas 

Jednom je jedan mudar trgovac rekao: ”Nitko nije propao, tko je radio za žene”, i imao je pravo. Danas kozmetička industrija teži bilijune dolara, a mi se ne možemo odlučiti koji brand, oblik, boju, miris, dimenzije, pa čak i okus odabrati. Pokoravamo se trendovima i gotovo ih slijepo slijedimo, a najveće mjerilo ljepote su izgladnjele djevojke na naslovnicama magazina. Živa, olovo i arsen mogu se usporediti s današnjim ”otrovima” u svijetu ljepote, anoreksijom i bulimijom, posebice kada smo svjesne uzroka, dok se primjerice u drevnom Egiptu nije znalo da olovo izaziva drhtavicu, gubljenje kose i smrt. Niti danas svi sastojci u kozmetici nisu sigurni za korištenje, a pogotovo formaldehid. Osim toga, danas su u porastu mnogobrojni radikalni estetski zahvati od kojih ne zaziru ni tinejdžerice,  pa se već u mlađoj dobi upuštaju u takve zahvate, a njihova prirodna ljepota je sve manje vidljiva. 

”Ljepota jedne žene nije u odjeći koju nosi, figuri koju ima, ni u načinu na koji češlja kosu.
Ljepota jedne žene može se vidjeti samo u njenim očima, jer su one put do njenog srca – mjesta gdje njena ljubav počiva.
Ljepota žene nije u fizičkoj ljepoti, već je njena ljepota odraz njene duše.
To je briga koju ona sa ljubavlju daje, i strast za koju ona zna.
Kako godine prolaze, žena samo dobiva na ljepoti.” 

Audrey Hepburn 

Jeste li znale ponešto o povijesti kozmetike? Što mislite o kozmetičkoj industriji danas?