Vjerujem da ne postoji osoba koja se u životu, ovakvom kakav je, blesavom i pomalo ironičnom, zapitala da li uistinu postoje muško-ženska prijateljstva i našla se u situaciji kada je u biti svoj odnos sa suprotnim spolom dovodila u pitanje. Ponajviše iz razloga što se ovim pitanjem bave čak i znanstvenici koji su proveli istraživanje i došli do zaključka kako su muško-ženska prijateljstva ustvari mit.
Naime, dokazano je da bez obzira na odnos koji muškarac i žena imaju međusobno vječito postoji seksualna privlačnost, međutim razlog zbog kojeg sam odlučila uopće pokrenuti ovu temu je potaknuti vas da se malo raspravljate sa mnom po tom pitanju s obzirom na to da se ja u potpunosti ne slažem.
Počet ću ponajprije od samih veza s obzirom na to da sam uvjerena da svi partneri, koji imaju čvrstu i stabilnu vezu, takvu vezu temelje isključivo na prijateljstvu. Počevši od sebe, otvoreno ću priznati da ne bih sa svojim dečkom mogla ovako dobro funkcionirati da ga najprije ne gledam kao jednog stvarno dobrog prijatelja, a tek onda kao svog dečka. Možda je to nekome čudno, i možda nekome od vas to nije najveći prioritet u vezi, ali morate priznati da nije daleko od istine.
U biti, uvjerena sam da žene same po sebi imaju potrebu biti prisne upravo s nekim tko ih želi i trudi se razumjeti ih, a i muškarci su na neku ruku puno opušteniji kada znaju da svojoj partnerici mogu reći što im je na umu bez ustručavanja i bojazni da će ona poludjeti jer su rekli nešto što se naprosto ne izgovara na glas.
Kako je prijateljstvo temelj zdrave veze, da li prijateljstvo između muškarca i žene može opstati, a da oni nisu u nikakvoj vezi, seksualnoj ili emocionalnoj? Ja glasam za odgovor da može, jer povlačim primjere iz svog vlastitog iskustva.
O ovom pitanju se raspravljalo još dok sam bila, rekli bi danas, najobičnija balavica, ali i u tom periodu sam bila zagovornik toga da bi se žene i muškarci trebali više međusobno družiti. Bez ikakvih predrasudbi da će njihov odnos nužno prerasti u nešto više.
Sama imam više muških prijatelja čije mi društvo i više nego odgovara iz razloga što znam da ih mogu pitati za savjet ili mišljenje i da će mi oni jednostavno i iskreno odgovoriti. Isto tako, dečki su uistinu opušteniji od nas žena, tako da su mi i rasprave i razgovori o u biti banalnim stvarima interesantniji, a najveći plus je što dečki rijetko kad imaju potrebu spominjati nekoga tko nije prisutan u razgovorima, u prijevodu, najiskrenije mrze tračati.
Kad provodite sve više vremena u takvom društvu, dolazi do promjene sklopa razmišljanja i sami postane opušteniji i žene kao žene vam u biti postanu bespotrebno histerično društvo koje ne možete tako lako probaviti. Ali ne želim previše skretati s teme i pričati o tome zašto je dobro da vam muško bude prijatelj, jer bez obzira ne prednosti, još uvijek nismo riješili pitanje da li je takvo prijateljstvo iskreno, ili uistinu postoji neka prekrivena seksualna privlačnost.
Vraćam se opet na svoj primjer. Imam muškog prijatelja kojeg ne vidim tako često, ali kad ga vidim i kad uspijemo oboje odvojiti vremena jedan za drugog i sjest skupa na kavu, razgovor s njim mi paše više nego s ikim. Jednostavno smo proveli veći period svog života skupa, i poznajemo se, reklo bi se od malih nogu, i imamo odnos koji u biti nikome ne mogu riječima opisati. Ne radi se samo o dubokoumnim razgovorima i o tome kako se ja nađem s njim i otvorim mu dušu ili obrnuto, već samo društvo s njim me naprosto napuni pozitivnom energijom i nakon svake kave se osjećam puno opuštenije sama sa sobom.
Sjećam se da kad sam tek završila sa svojim sadašnjim dečkom da se protezalo pitanje u vezi činjenice da imam više muških, nego ženskih prijatelja. Naravno da se našao dio sumnje da moji muški prijatelji ne žele biti samo moji muški prijatelji, ali nakon što sam dečka pozvala na zajedničko pivo i nakon što su se upoznali, bilo je i više nego jasno da ipak bez obzira na sve, oni uistinu jesu samo moji prijatelji i više nije postojalo sumnje.
Radi se samo o tome koliko vi vjerujete u takvo nešto. Ako ste i sami sumnjičavi prema svom muškom prijatelju ili obrnuto, naravno da nitko oko vas neće vjerovati suprotno.
Ipak, vjerujem da jedno kvalitetno muško-žensko prijateljstvo itekako može prerasti u nešto više, ali ne nužno i ne znam zašto takve odnose svrstavaju u isti koš s jednim pravim prijateljstvom. Gledajući na taj način stvari, ja bih u biti sa svojim muškim prijateljima trebala ostati pomalo suzdržana i na distanci kako slučajno druga strana to ne bi drugačije protumačila, ali ja takav odnos naprosto nemam sa svojim muškim prijateljima, a i čvrsto sam uvjerena kako bez obzira na to, nikad ništa više od jednog pravog prijateljstva ne bi moglo biti. Zovite me naivna, ali stvari u su biti jako jednostavne.
Prijatelje ne biramo prema tome od kuda dolaze, koliko imaju, kako se oblače, ili koju vrstu glazbe slušaju. Barem ne bi trebali i to vam je u biti životni savjet. Prijatelje biramo prema tome kakvi su, i koliko nas cijene i poštuju, kao i mi njih. Bio čovjek žena ili muškarac, nečiji karakter i energija koju nam šalje je nešto što nas naprosto povezuje s ljudima. I naravno da ćete osobu s kojom se družite barem jedanput u životu procijeniti kao fizičku osobu i pomisliti kako dobro ili loše izgleda, ali ja osobno smatram da to uistinu ne mora značiti ništa više, i da se jedan dobar, kvalitetan odnos ne temelji nužno na takvoj vrsti privlačnosti.
Ovo je isključivo moje mišljenje koje se temelji na mom životnom iskustvu što ne znači da vi nećete imati drugo i da ćete me razuvjeriti da nisam u pravu, ali kako god bilo, budite otvorenog uma i nemojte suditi nikoga prema onom što vam je netko napravio i učinio, jer ako ćemo na taj način razmišljati, uvjeravam vas da su moje kvazi ženske prijateljice bile puno okrutnije od mojih muških prijatelja pa čak i onda kad su oni suptilno davali do znanja da žele nešto više.
Vjerujete li vi u muško-ženska prijateljstva? Imate li takav odnos s nekim? Smatrate li da takvo prijateljstvo može opstati ili ne? Jeste li možda imali s nekim takav odnos i on je prerastao u nešto više? Pozivam vas na jednu zdravu raspravu i obavezno se uključite.
Super clanak, po mom osobnom iskustvu moje misljenje je da musko-zenska prijateljstva ne postoje nazalost
Puno puta mi se dogodilo da mislim da smo frendovi a onda shvatim da on zeli nesto vise…
Da,postoje sve dok jedna strana ne pozeli nesto vise.Iako nije lose ako se prijateljstvo pretvori u ljubav,samo je steta ako se kao par posvadate i onda vise ne budete nikako u kontaktu
Postoje i treba ih cuvati , kao i sto treba cuvati svoje osjecaje da se ne zaljubimo.
Dobar članak i slažem se s onim dijelom o prijateljstvu općenito. No ne mogu si pomoći, a da ne kažem da mi je žao kad se ženska prijateljstva blate u smislu da su kvazi i lažna. Zabiti nož u leđa mogu i muškarci jer i oni su ljudi. To sve ovisi od osobe do osobe, od prijatelja(ice) do prijatelja(ice).
Naravno, slažem se s tobom. Imam ja isto tako jako dobre ženske prijateljice, i naravno da su me i muški prijatelji znali povrijediti, ali kao što sam napisala u članku, prijatelje ne biramo po tome od kuda dolaze, koliko imaju, kako se oblače i sl, već kakve su osobe, tako da se u biti želim osvrnuti na to da nije bitno da li se radi o muškim ili ženskim prijateljima nego o njihovoj osobnosti i kvalitetama kao osobama.
Iz prijateljstva u ljubav, iz ljubavi u prijateljstvo – nikako. Prijatelj je prijatelj, dečko je dečko
Odlican clanak.
U vezi sam nesto malo vise od 5 godina i on je ponajprije moj najbolji prijatelj, osoba kojoj bez straha od osuđivanja, bez straha od ismijavanja i odbacivanja mogu rec bas sve. Osoba pred kojom se ne stidim rasplakat zbog najglupljeg razloga. On je taj kojem se prvom obratim za pomoc o cemu god se radilo, takav odnos sam imala i s jednim prijateljem dok nije pozelio nesto vise…
Tako da u musko-zenaka prijateljstva ne vjerujem.
Imam muških prijatelja više nego ženskih i odrasla sam u muškom društvu i došla sam do zaključka da se može prijateljstvo održati samo ako će onaj koji počne osjećati nešto više,šutiti o tome. I slažem se da dečko može biti i najbolji prijatelj (i obrnuto),ali se ne radi o tome..Dakle muško-žensko prijateljstvo bez ikakvih ljubavnih osjećaja i privlačnosti može ostati takvo jedino ako je jedna strana homoseksualnog opredjeljenja ili čak obje.
Pošto studiram mašinstvo, imam dosta kolega prijatelja i nikad ni sa kim nije preraslo u nešto više…imala sam jednog kolegu, koji mi je ujedno bio momak, al on mi se od prvog trenutka svidio i krenula sam u tom pravcu s njim….a ostalo je sve bilo normala, nije mi padalo na pamet da s nekim ulazim u vezu, jednostavno smo se zezali, ispijali kafe, družili na pauzama i to je to, najnormalnije ko što bi sa bilo kojom djevojkom. Isto tako u srednjoj školi sam imala muške prijatelje…e imala sam jednog s kojim sam se najviše družila, i koji mi se jako sviđao, ali nikad nisam imala hrabrosti da mu to kažem, jer sam smatrala da se ja njemu ne sviđam, tako da je se to sve završilo s prijateljstvom….Uglavnom, mislim da postoje, zašto ne bi, samo zavisi kako se ti postaviš prema svemu. Ako te stalno neko privlači s kim se počneš družit ili misliš da ti njega privlačiš onda od tog nema ništa, ako se postaviš ako prema prijatelju onda ti to bude prijatelj – simple as that.
za te stvari ipak treba prijateljica.
I volim se družiti s njima, jer su većinom vedri i neopterećeni, ali to ne znači da ne volim ženske prijateljice…neke stvari jednostavno ne možeš s dečkima, kao npr. šoping, priča o odjeći, obući, make up-u, momcima…sexu
Iii ne bih se složila da dečki ne vole tračat, jer stvarno sam se družila i družim puno s dečkima, na faksu sam eto okružena njima, ima nas 5 cura
i s kojim god sam pričala, svaki je otračo nekog, nešto
Ja ne vjerujem u muško ženska prijateljstva, jer ja sama počnem osjećati nešto više ako se previše zbližim sa nekim dečkom.. Nisu samo dečki takvi.. Ono totalno se kužimo, zafrkancija, sve super i onda se ja uhvatim da svako malo razmišljam o njemu i gotovo :/
ja imam dosta muških prijatelja i shvatila sam da ih uopće ne vidim kao dečke, jednom smo se smijali ko budale kad sam jednom prijatelju upoznala brata i ostala fascinirana i velim mu ja ajmee kako ti je brat zgodan, i ono svi me pogledaju i sad se ja pravdam – kažem kaj nije da ti nisi zgodan, samo ti nisi muškarac…ja jednostavno svoje prijatelje ne gledam po spolu
Definitivno se slažem ali sve ovisi o kakav je taj dečko,da li je to neka veća skupina prijatelja. Recimo ja imam grupicu prijatelja gdje smo 3 cure i 5 dečka i u početku smo svi bili prijatelji ali sam se onda zbližila s jednim od njih i to je preraslo u nešto više,sad je to gotovo i još uvijek smo svi prijatelji ali nikad nećemo imati isti odnos kao prije,dok druge dečke u toj ekipi vidim isključivo kao prijatelje i uvijek su tu za mene. isto tako imam prijatelja kojeg ne vidim često,ali mu se mogu obratit bilo kad i uvijek će naći vremena za mene i nikad nisam osjećala ništa prema njemu jer mi nije privlačan iako je jako drag dečko. Tako da mislim da sve ovisi o situaciji,da li nas taj dečko privlači,da li je to nekakvo dugogodišnje prijateljstvo i mnogo drugih faktora.
Definitivno se u potpunosti slažem s tvojim člankom.
Iako mi je okej otići na kavu sa curom i čak imam najbolju prijateljicu iz djetinjstva, moram priznati da je dobrih 90% mojih prijatelja muškog spola
Shvatila sam s vremenom da kad sam u muškom društvu, više sam svoja. Nema razmišljanja što će tko misliti i čini mi se da su i razgovori i zezancija opće neopterećeni.
Svakoga od njih apsolutno smatram prijateljem bez ikakvih pomisli da bi između nas bilo nešto više. Nekako sam se naučila gledati ih kao osobe, bez primisli na spol.
I definitivno mislim da i oni mene vide na isti način, a i da se na kraju slučajno negdje razvije nešto više od prijateljstva mislim da se dobrim razgovorom sve to može riješit.
Na kraju ako i jesmo dobri frendovi, možemo si u glavu reći kako stvari stoje i kako će stajati, bez neke ljutnje, durenja ili razglabanja (što je divna stvar kod muških prijatelja – sve je punoo jednostavnije)
Eto
Istu ili slicnu temu je obradila i babushka-sugeriram da si pogledate-tamo se razbijaju stereotipi, ovdje se pak oni potvrduju. Rastuzuje me ovakav pristup nakon cega nisam niti isla dalje citati.
Ovaj članak je samo moje iskreno mišljenje temeljeno na mom vlastitom iskustvu, a tema je pokrenuta s namjerom da se potakne čitateljice portala da sudjeluju u raspravi i napišu svoje mišljenje vezano uz ovu temu koja je neiscrpna inspiracija u svim medijima, pa tako i na drugim portalima i blogovima. Ono što mene rastužuje je što nisi ostavila barem konkretan feedback na ovu temu i zašto misliš da se ovdje govori o stereotipima. Mene zanima tvoje mišljenje, a ne mišljenje drugih blogerica koje si nekad i negdje pročitala.
Moj najbolji prijatelj je moj bivsi decko. Puno mi znaci s obzirom da prolazim tezak period i velika mi je podrska, mogla bi ga stavit u rang s nekim frendicama koje znam od malih nogu. Nekima je to neobicno, ljudima je cudno kako ne osjetim ljubomoru kad ga vidim s novom curom (i obrnuto) ili ne osjecam ono ne sto. Ni sama to ne mogu objasnit. Veza se samo ugasila a i onda kad smo bili zajedno nismo bas funkcionirali ko par. S nekim drugim deckom s kojim sam bila nebi mogla imat takav odnos, on je iznimka.
Imala sam par muskih frendova ali to nije zavrsilo sretno. Cim bi se druzenja pojacala, jedna strana je htjela vise a druga ne. Rijetki su takvi slucajevi, ali kad ih ima, svakako podrzavam da ih se drzimo jer je iskrena osoba nesto sto definitivno vrijedi imati u svom zivotu
Ja misim da musko-zenska prijateljstva postoje i da su u vecini slucajeva iskrenija od zensko-zenskih prijateljstva. Ja licno imam samo jednu prijateljicu ali ono da mi je kao sestra a ne prijateljica :kima: A prijatelja imam vise i uvjek su tu za mene, Desavalo se i da se jave simpatije prema nekom prijatelju sa kojim sam se tek pocela druziti,ali to je odmah proslo
Ja vjerujem da muško-ženska prijateljstva itekako postoje. Imam najboljeg prijatelja već desetak godina, razumijemo se odlično i imamo odnos kao brat i sestra. Kad smo se počeli intenzivnije dužit bili smo oboje solo i bilo je dosta komentara okoline u smislu da ćemo završit u vezi, no to se nije desilo (nije ni išlo u tom smjeru)…u međuvremenu sam ja ušla u ozbiljnu vezu i moj dečko i moj najbolji prijatelj su se odmah našli. Ono što jako cjenim kod mog najboljeg prijatelja je njegova iskrenost.
Jedino što mi se ne sviđa u ovom članku i što mislim da si mogla izostavit su ova generaliziranja o tome kako su ženske prijateljice “histerične” i “kvazi”..mislim da je to nepotrebno, ne kažem da nema takvih cura, ali ako ti netko ne odgovara ne družiš se s tom osobom, neovisno o tome kojeg je spola.
Pozdrav!
Svaka cast nekome tko uspije odrzati musko-zensko prijateljstvo… Kod mene to nikad nije uspjelo. Cim se malo zblizis s nekim, pocne ti se nabacivati. I da, imala sam puno “prijatelja” dok sam bila solo, a kad sam usla u ozbiljnu vezu, jedan po jedan su se prestali javljati… Zanimljivo je da sam se na kraju i udala za najboljeg prijatelja.
Totalno to! S moje perspektive, bila sam kroz cijelu srednju s jednim dečkom i družila sam se više-manje uvijek s istim ljudima. Na kraju srednje smo ipak prekinuli, a broj mojih muških prijatelja (misteriozno) je naglo porastao! Ta prijateljstva su se održavala sve dok nisam našla novog dečka… Kasnije sam čula od ovih nekoliko muških s kojima se i dalje družim, što se ostalima (koji su jednostavno nestali) motalo po glavama, dok sam ja živjela u zabludi misleći kako sam okružena super muškim frendovima uz koje mogu biti opuštena bez straha da će oni htjeti prijateljstvo pretvoriti u nešto više.
Ali kad bolje razmislim, to mi se dogodilo sa svakim dečkom kojeg sam smatrala malo boljim, ako ne i najboljim prijateljem. Uvijek je s njihove strane postojalo nešto, ona mala iskra koja prelazi granicu između prijateljstva i ljubavi… i na kraju sve pokvari jer nisu to mogli zadržati za sebe.
Meni se sviđa članak, slažem se s autoricom, imam nekoliko muških prijatelja, imam više ženskih prijateljica, i ne mislim poznanica, nego baš prijateljica, tako se poklopilo, cijelo djetinjstvo, srednju, izlasci zajedno i stvarno se dobro poznajemo, nisu lažna prijateljstva, no dobro tema su muško-ženska prijateljstva, haha
Kod njih je jednostavnije, ali naravno imaju i oni svoje mušice kao uostalom i svi, i između muških prijateljstava ima laži, prijevara, ja mislim da su prijateljstva se trebaju gledati kako ti osoba legla, slični interesi i sl., a ne spol 
Imam jako puno muških prijatelja i mogu bez sumnje reći kako olajavaju jednako kao i žene, ako ne i više! Samo, trik je u tome da se nađu u prijateljskom okruženju, onda se opuste i pretvore u prave babe ha ha.. Reći kako muški ne ogovaraju je kao i reći da cure ne puštaju vjetrove i ne podrignu tu i tamo
A što se tiče m-ž prijateljstva, ona su prava kao i ona sa curama. Mislite da vaša naj prijateljica ni u kojem trenutku nije imala skrivenih misli i namjera? I među naj naj prijama pojavi se tu i tamo zrnce ljubomore, sviđa joj se isti tip kao i tebi, a ona mudro šuti…i sl. A li to i jesu prijateljstva, jer racunate i na takve stvari, ali opet preko njih prijeđete jer volite tu osobu, a i ona čini isto to. Svako je prijateljstvo savršeno koliko i oni što ga čine, a to su ljudi. A svi znamo koliko su oni savršeni…tako da…
Mislim da većina vas to malo drugačije gleda, teško da ćete sada sa 16-20-25 godina pronaći muškog prijatelja kada vas većina muških gleda kao potencijalne cure, a ne kao prijateljice. Ne kažem da je to nemoguće, ali vjerojatnosti su manje. Osobno imam svog najboljeg prijatelja još od davnih dana i našla sam u njemu starijeg brata kojeg inače nemam, pričamo otvoreno o svemu, uvijek mu se prvom obratim ako mi treba podrška… Ukratko, ne bih ga mijenjala ni za 10 ženskih prijateljica.
Baš lijepo Iridae i u pravu si, teško je nakon srednje škole pronaći muškog prijatelja kada su svi potencijalni dečki. Ipak, vjerujem u m-ž prijateljstva.
Istina je da su prijateljice ponekad možda ljubomorne, zavidne ili jednostavno brbljavije pa te prije izdaju. Osobno sam od prijateljice doživjela veliku izdaju, no iz inata (već odavno bivšem) dečku sam ostala snjom ok, ali sam stvari posložila u glavi i uvijek sve uzimam s rezervom što mi kaže, i jako pazim što ću joj reći. Vjerujem da je to prijatelj bio u pitanju sigurno nebi bilo tako jer muški nisu skloni toliko tračanju i desetsatnim kavama!
No, opet, u srednjoj nisam bila zanimljiva dečkima kao cura i uvijek su bili puni humora i zezali za svaku sitnicu što bi se na kraju pretvorilo u zločesti glasni smijeh razreda. Iako nisam bila ni najdeblja, ni najružnija niti najbolja ili najgora sa ocjenama! Bila sam emotivna tad i jako me smetalo zadirkivanje, uvijek sam se našla “na tapeti” i to me ubijalo psihički! Da tada nije bila bar jedna ok cura, ne znam kako bih…
Mislim da je moguće i da treba imati prijatelje muškog i ženskog spola jer prijateljstvo ovisi o tome tko je kakva osoba, da li nam odgovara i da li je tu kada nam treba, a ne o godinama, spolu ili materijalnom stanju.
Mislim da muško-ženska prijateljstva postoje, ali “površnija”. Dečki su zabavni za družit se i tračaju možda više od cura, ali mislim da ne mogu biti najbolji prijatelji u punom smislu te riječi. Govorim to iz iskustva, imala sam jako dobrog prijatelja s kojim sam mogla o svemu razgovarati, čak mi je uvijek pričao o svojim curama, a ja sam bila u vezi, ali na kraju se ispostavilo da je on to cijelo vrijeme bio zaljubljen u mene. Tako su završila i jako dobra muško-ženska prijateljstva mojih prijatelja. Mislim da muško nikad ne može u potpunosti razumiti žensko, jer jednostavno drukčije funkcioniramo.
P.S. Ženska prijateljstva su puno više od dramatiziranja.
Imala sam raznih iskustava s muškim prijateljima tokom godina. Također sam se uvijek nekako više družila s dečkima nego curama. Baš zato jer su opušteniji i jednostavniji i ne gledaju sve kao prijetnju (među curama uvijek postoji neka doza nadmetanja).
Imam prijatelja od malih nogu, još ko djeca smo se družili, zajedno išli u osnovnu, srednju. Nismo se uvijek toliko intezivno družili koliko zadnjih par godina. Prvo se on našao u teškom razdoblju i ja sam mu pokušavala pomoći, pa smo se polako zbližavali. Kasnije je on bio tu kad mi je trebala podrška u teškim vremenima. Danas smo odlični prijatelji koji mogu pričati o svemu. Makar smo po dosta pitanja različiti. Oboje smo u sretnim vezama i moj dečko se s njim često druži. Međutim, postojalo je vrijeme u kojem je on htio nešto više. To je bilo davno. Prošlo ga je. Ali svejedno je postojalo.
Jedan dugi period imala sam prijatelja kojeg sam smatrala najboljim. Svugdje smo išli skupa, družili se i o svemu pričali. Bio je prijatelj mog dečka. S njim sam mogla provoditi cijele dane i uvijek je bio tu za mene i ja za njega. Naravno, moralo se dogoditi i to da je on indirektno tražio više. Naš odnos trebala sam malo ohladiti i prorijediti druženja. Još uvijek smo prijatelji, ali se viđamo puno rjeđe. On je našao curu i rjeđe se javlja. Dakle, vjerovala sam u to prijateljstvo koje zapravo i nije bilo toliko čvrsto. Iako sad da mu se javim uvijek bi bio tu i pomogao koliko je u njegovoj moći. Žao mi je jedino što se sve moralo tako odigrati.
Zaključak svega je, nažalost, ovakva prijateljstva jesu moguća, ali uz dozu suzdržanosti. Bojim se da je stvar u dečkima koji osjećaje ne pokazuju dok se ne nađu u bliskom odnosu s nekim. Tada se previše vežu. Još ako se slažu s tom curom i kao prijatelji, odmah u tome vide potencijalnu vezu
dosta sam razmisljala o ovoj temi i promatrala ljude oko sebe i ovo je moje iskreno misljenje, sansa da neka cura zaista ima muskog prijatelja jako pada kako se dize njena privlacnost (tu namjerno nisam rekla ljepota jer neke zene jednostavno imaju neki univerzalno priznat je ne sais quoi). ovo se sad moze ciniti malo nekorektno za rec, al jbg, svaki put kad bih promatrala neku zaista jako privlacnu zenu i kako se muskarci ponasaju prema njoj, svakom tko malo bolje cita ljude je jasno da lik promijeni svoje ponasanje pokraj nje na neki nacin, a i cesto se te zene zale da su se masu puta zeznule. s druge strane, neke moje prijateljice koje su po mojem, a ocito i muskom misljenju manje privlacne, se kunu u to da imaju masu frendova. a kad ih promatras u njihovom drustvu maltene cvatu
po meni je dovoljno indikativno da je otprilike 250x lakse nac neku curu za koju se ne moras brinut da ce te pokusat zbarit ako se napije nego takvog decka.
Imam muskh prijatelja i msm da je tu resenje samo postaviti granice sta se sme, sta ne sme.. mada ima tu i priroda utice ali kod mene uspeva